Božo Vrećo se ženi. Ili udaje. Kažu, za sina jednog pokojnog velikog pjevača. Neka, aferim, nek’ se đeca vole, što bi rekla hercegovačka baba koju neću imenovati jer nije javna ličnost. Pobjednik Eurovizije je teško bolestan, treba mu novo srce. To je potisnulo vijest da milijuni djece u Africi umiru od gladi, da su nam ceste sigurne poput igranja ruskog ruleta pištoljem sa šaržerom, helikopteri i ostala leteća oprema se popravljaju dijelovima od motokultivatora, a čovjek više ne može imati privatni biznis jer više ne zna kome platiti reket; svako malo zovu oni kojima se nešto nije platilo.
__________piše: Veselin Gatalo I Pogled.ba
Dirljiv je način na koji je najveći multikultivator u BiH, slobodarsko Sarajevo, prihvatilo Srbina iz Foče, Božu Vreću. Skontao sam da ipak postoji način na koji Sarajevci mogu prihvatiti nacionalnu različitost. Pri tom ne mislim na suživot s muslimanima svih nacija koji danas obitavaju u Sarajevu, nego na prave ljude druge nacije. Ne mora, dakle, čovjek Srbin da govori poput BogićaBogičevića ili Vlastimira Mijovića, Svetlane Broz ili NatašeKandić. Ako je Hrvat, ne mora govoriti kao Željko ili Ivo Komšić, čak ni kao Josip Pejaković. Srbin može imati i bradu, dovoljno je da obuče haljinu, uspne se na štikle i zapjeva sevdalinke. Tada će biti prihvaćen i obljubljen od „ćaršije“.
Malo je drukčije kad se čovjek musliman izjasni kao homoseksualac ili, ne daj Bože, obuče haljinu a da ista nije janjičarska i nije dio kulturno-umjetničkog događaja pod nazivom „Moj ummete“. Onda mu ne daju. Ne samo da ne smije snimiti spot u haljini nego ne smije sa svojim istomišljenicima prošetati od Sebilja do Vječne vatre. U najmanju ruku čudno. Svom insanu ne daš ono što dopuštaš kjafiru, draži ti krivovjerni Fočak od pravovjernog Saudijca. Pogotovo ako se zna da turska tradicija baštini homoseksualnost maltene kao dio kulture. Pa i svete knjige vele da čovjek čovjeku treba pomoći da se seksualno isprazni kad je na dugom putu a nema ženska na vidiku. Turci, kao velike pozadinske meraklije, trebali bi intervenirati, potegnuti veze i omogućiti čovjeku Bosancu da bude što jeste i da se toga ne stidi.
Popriličan skup LGBT populacije pokušao je marširati Najglavnijim gradom, bez uspjeha. Odobrenje nisu dobili, pa su ga dobili kad je već bilo kasno, kad je „gay pride“ otkazan. Bruka i sramota za toleranciju, ali ne i za suživot. Seksualna struktura gay populacije je vjerojatno ista kao seksualna struktura grada na Miljacki. Znam to po Mostaru, gay populacija odražava nacionalnu strukturu grada. Gay Srba ima jako malo, samo zato što Srba ima malo. Miljacka nije bakteriološki čista, Sarajevo nacionalno uglavnom jeste. Od Srba imaju još malo starčadi koja se i ne sjećaju svoje seksualne orijentacije.
A ako iz američkog Veleposlanstva zatraže taj gay pride, može se umnožiti slika Bože Vreće kako na štiklama vješto kroči Baščaršijom, od Vječne vatre do Sebilja i natrag…