Bošnjaci u BiH su većinski narod, Hrvati su najmalobrojniji, a Srbi drže pola države. Ovo su najčešći i najjednostavniji opisi stanja u BiH. No, ovakvo stanje se u različitim kontekstima pretvara u svoju suprotnost. U državi apsurda kakva je BiH većina se lako pretvori u manjinu i obrnuto.
Naime, kada se udruže bh. federalni partneri, Bošnjaci i Hrvati lako pretvaraju Srbe u manjinu. Preglasa ih se 65 naspram 35 posto. Kada svaki narod u BiH pojedinačno glasuje unutar BiH, Hrvati su uvijek manjina. Imaju petnaestak posto. Kada se u BiH udruže kršćani, odnosno Srbi i Hrvati u BiH, onda su Bošnjaci, u religijskom smislu muslimani, manjina. Stavimo li još sve to u kontekst da Hrvati i Srbi imaju i dvije susjedne matične domovine (Hrvatska i Srbija), onda je jasno zašto postoji i strah bošnjačke većine od ugroženosti. Ne treba niti naglašavati koji će narod biti manjina kada BiH postane dio “kršćanske Europe”. Zapravo, sve ove usporedbe zorno pokazuju koliko je duboka dvojba o tome tko je manjina, a tko većina u BiH!? Odnosno, kako zaštititi većinu da ne postane manjina i manjinu da ih u svakom od ovih konteksta ne majorizira većina?
BiH je u Daytonu dogovorena kao višenacionalna država čiji su vlasnici tri konstitutivna naroda: Hrvati, Srbi i Bošnjaci. Potom su Sejdić i Finci (Rom i Židov) presudom suda u Strasbourgu pokušali na mala vrata legalizirati prava nacionalnih manjina. U maratonskim dogovaranjima kako to ugraditi u Ustav na površinu je isplivalo pitanje Hrvata, kojima “građanski” bošnjački SDP izbornim inženjeringom i drugim makinacijama sustavno oduzima “daytonska prava”.
Do sada su im ukrali člana Predsjedništva BiH, sastavili im federalnu Vladu, uzeli im javna poduzeća… Na sljedećim izborima plan je uzeti im sve, a onda na red dolaze Srbi i Bošnjaci. Zbog toga se zdušno zalažu i za provedbu “Sejdić – Finci”. Jer, manjinama će najlakše “opljačkati”. Takozvani građanski SDP je iskoristio rupe u višenacionalnoj državi i svojom većinom otima prava koja bi trebala pripadati narodima. Veliki broj građanskih partija prisiljen je zbog nedefiniranog ustavnog položaja u nacionalnoj državi baviti se hajdučijom. Samo tako mogu opstati. Možda i njih treba ustavno zaštititi.
U BiH se, dakle, ni narodi ni građani ne osjećaju ugodno. Ni većine ni manjine. Baš nitko. Stoga bi umjesto traženja zaštite isključivo za manjinu, trebalo otvoriti pitanje etničke većine. U BiH su to Bošnjaci. Nezadovoljni su. Frustrirani su činjenicom što ih ima skoro 50 posto, a kontroliraju tek trećinu državnog teritorija. Vrlo mali broj ih se vratio na prostor RS-a. Mnogi od njih misle da je taj entitet za njih zauvijek izgubljen prostor. Bošnjaci se osjećaju i regionalno nezaštićenima, jer Hrvati, a posebno Srbi brojčano dominiraju u regiji. Stabilnost regije i strani dužnosnici prvenstveno promatraju kroz srpsko-hrvatski dijalog. Postoji mišljenje kod dijela bošnjačkog stanovništva da kršćanska Europa ne želi u svom okrilju zemlju u kojoj muslimani čine relativnu ili apsolutnu većinu. Stoga im je sve bliže Turska, ali ona je Bošnjacima više od pomoći verbalno i folklorno nego praktično.
Često “dobro informirani” tvrde kako međunarodna zajednica ne da Hrvatima treći entitet baš zbog toga što bi onda ostatak države ostao Bošnjacima kao svojevrsna “muslimanska državica”. Većina Bošnjaka se boji raspada BiH jer vjeruju kako bi izravna posljedica toga bila minijaturna i izolirana bošnjačka državica u kojoj bi bilo “nagurano” skoro dva milijuna njihovih sunarodnjaka. Iz toga straha izrasla je dominantna kolektivna težnja Bošnjaka o stvaranju unitarne države BiH. U kojoj bi vrijedilo načelo jedan čovjek, jedan glas. Time bi svojom čistom nacionalnom i prikrivenom građanskom većinom Bošnjaci vladali BiH. Hrvati i Srbi nikada to neće prihvatiti.
Ovakva međusobna neiskrenost i nadmudrivanje naroda i građana proizveli su opće nepovjerenje u BiH. Političari se boje kazati da su tri entiteta možda najbolje rješenje za očuvanje cjelovite BiH. Osobito ako bi NATO odmah primio takvu BiH u svoje članstvo, a EU joj dao specijalni status. Time bi se američka tvorevina (BiH) pod okriljem NATO-a u europskom ozračju mogla relativno brzo reformirati u modernu državu. U kojoj bi na početku entitetom Bošnjaci kao najbrojniji, na jednak način kao i najmalobrojniji Hrvati, zaštitili svoja nacionalna prava.
Konačno bi se fokus s nacionalnog usmjerio na ekonomiju. EU bi entitetske granice za nekoliko godina učinio besmislenima. Jer, u toj europskoj zajednici manjina i većina vode druge ratove. Tamo je gospodarstvo vitalni i često jedini nacionalni interes. – See more at: http://www.pogled.ba/clanak/bosnjaci-u-strahu-srbi-i-hrvati-u-bih-mogu-ih-pretvoriti-u-manjinu/47129#sthash.11mmM3Qn.dpuf
wpDiscuz