Bošnjaci gostoljubivi, Hrvati kulturni, Srbi duhoviti!

Kad se gleda mišljenje konstitutivnih naroda u BiH jednih prema drugima, Srbi najčešće vide Hrvate kao nacionaliste, podle, hladne, umišljene i dvolične, ali i kao kulturan i domoljuban narod. Bošnjake vide kao religiozne, fanatične, fundamentaliste i nazadne, ali i gostoljubive.
S druge strane, Hrvati Srbe najčešće vide kao ratoborne i agresivne nacionaliste, ali i duhovit narod, dok su za Hrvate Bošnjaci religiozni, konzervativni, tradicionalisti, te duhoviti i veseli.
Bošnjaci, pak, najčešće vide Srbe kao ratoborne i agresivne, nasilne nacionaliste, a posebno ističu “srpsku okrutnost”, no smatraju ih i duhovitim, a Hrvate kao dvolične, podle, lukave, nacionaliste i neiskrene, ali i kulturne.
No, ono što najviše zabrinjava je ukupan “izmjereni” nacionalizam koji danas imamo u BiH. On je na razini onog iz ratnih, devedesetih godina prošlog stoljeća, a daleko od željenog iz vremena bivše Jugoslavije, pokazalo je istraživanje financirano od Europske komisije koje je uradila jedna renomirana, svjetska agencija za istraživanje javnog mnijenja.
Prema ovom istraživanju, iako se čini kako smo i bez njega sve to znali, dolazi se do ukupne slike u BiH koja je negativna. Posebno negativna je ona između Srba i Bošnjaka, a izrazito negativna je slika Srba u očima Bošnjaka, što se ocjenjuje i “razumljivim”, ako se znaju stradanja Bošnjaka tijekom proteklog rata.
Zanimljivo je kako je ova slika, koju jedan narod ima prema druga dva, pozitivnija u gradovima u kojima je jedan narod većina – većinski narod ima i veće povjerenje prema manjinskom narodu.
Tako, primjerice, Hrvati u zapadnoj Hercegovini gdje gotovo da nema srpskog stanovništva imaju pozitivno viđenje Srba, ali i pozitivnije viđenje Bošnjaka nego Hrvati u središnjoj Bosni, Hercegbosanskoj ili Hercegovačko-neretvanskoj županiji gdje smo tijekom rata imali izravne ratne sukobe. Do jednakih rezultata došlo se i među Srbima i Bošnjacima u regijama gdje su oni većinski narod.
Ispitanici nekritički veličaju vlastitu naciju i podcjenjuju druge nacije, ističu nepovjerenje u druge i podržavaju podvojenost među narodima. Kad se govori o “smirivanju situacije”, navodi se i kako ispitanici, ukupno gledano, smatraju kako je, prije svega, potrebno razumijevanje, potom mir, slijedi društveni napredak, pa povećanje sigurnosti te povjerenje, a na zadnjem mjestu je bila – isprika!
Kako piše Dnevni list, popratno tumačenje nekoliko sociologa, psihologa te nevladinog sektora se posebice osvrće i na mlade (od 16 do 30 godina) gdje se navodi da oni “odrastaju u kontekstu koji potiče etničke i nacionalističke osjećaje i strahove, ometa neovisno i kritičko razmišljanje i tek bezvoljno rješava i reagira na brige i prioritete mladih”.
– Mladi su frustrirani generacijom svojih roditelja, a osobito političkom elitom prema kojoj su nepovjerenje i prijezir nevjerojatno visoki. Ovu elitu se optužuje da je odgovorna za rat, za održavanje etničkih podjela, za održavanje korumpiranog sustava i za nepoštivanje vrijednosti, navodi se.
Posebno zabrinjavaju podaci da su mladi koji su odrasli nakon rata skloniji etničkom nacionalizmu te nasilju i konfliktu. Svemu tome “kumuje” i podijeljeni obrazovni sustav u BiH koji od djece stvara nacionaliste, stereotipne osobe koje ne cijene tuđe, koje čak i mrze religije kojoj ne pripadaju i smatraju da su ateisti neljudi.
Iako već vidljivi, rezultati današnjeg obrazovanja vidjet će se tek za 15 ili 20 godina kad odrastu generacije koje se sad nalaze u osnovnim školama i zauzmu svoje društvene uloge.
Na osnovi istraživanja može se zaključiti i kako je etnički nacionalizam dominantan način mišljenja, dok etnički identitet postaje najvažnije određenje pojedinca u BiH koji se etničko-biološko-kulturno poistovjećuje sa zemljopisno-državno-administrativnim.
bljesak.info