Nastavak tužne priče o 55-godišnjem Fahiru Burejiću, razvojačenom branitelju, bivšem pripadniku Armije BiH kojem su u Domu Zdravlja u Maglaju propisali lijekove sa isteklim rokom. U novom statusu na Facebooku napisao je kako žali što nije Hrvat iz Širokog Brijega i što se nije borio na strani HVO-a.
Nesretni Fahir se aktivirao na društvenim mrežama želeći iznijeti tužnu istinu o sebi i kako je u svom rodnom gradu potpuno marginaliziran. U prvom statusu na Facebooku je opisao kako se na zavodu za zapošljavanje vodi kao razvojačeni branitelj. Kako je dugo bez posla i bilo kakvih primanja, tražio je jednokratnu pomoć od Općine Maglaj, ali ni to kao niz drugih molbi i zahtjeva lokalnim institucijama nije urodilo plodom.
Vrhunac svega i potpuno nehumanog odnosa prema ovom čovjeku dogodio se nedavno kada su mu liječnici u Domu zdravlja u Maglaju propisali lijekove kojima je istekao rok, a ne imajući drugog izlaza otišao je u Dom zdravlja i svojom rukom potpisao da na svoju odgovornost pije te tablete isteklog roka.
Zbog svega navedenog odlučio je stupiti u štrajk ispred općine Maglaj. Njegov novi status prenosimo u cijelosti:
Živ sam zahvaljujući Hrvatima
Živ sam zahvaljujući Hrvatima. Tako ispade. Malo uz njih a malo sa njima i tako ja doživi ovih svojih 55 godina. I ništa tu ne bi bilo čudno da to nije apsurd. Apsurd jer ja sam Bošnjak i u ratu bio sam pripadnik Armije BiH. Obzirom da je u Bosni svako sa svakim ratovao tako sam i ja pored rata sa Srbima ratovao i sa HVO vojskom.
I da je u Bosni moguć i apsurd na apsurd pokazali su maglajski ,”glumci,” tobožnji dušebrižnici za tu boračku populaciju kako nas neki zovu. A jedan od članova te boračke populacije nakon što su ti maglajski dušebrižnici pokazali kolika su moralna provalija sada želim javno kazati nekoliko stvari.
Iskreno žalim što nisam Hrvat. I to ne bilo kakav Hrvat. Nego Hrvat iz Širokog Brijega.
Iskreno žalim što nisam rođen u Širokom a ne u Maglaju. I na kraju iskreno žalim što nisam u ratu bio pripadnik HVO-a ne Armije BiH.
Živio u Širokom Brijegu 17 godina
Zašto to kažem. Ja u Širokom Brijegu 17 godina sam živio i to su najljepše godine moga života.
Najljepše jer sam tu sreo ljude vrijedne svakog poštovanja.
Humani uljudni i ljudi za svaku pohvalu. Radio sam sve vrste fizičkih poslova i svako kod koga sam radio pokazao je karakter i humanost. I poštenje.
Nikad niko za 17 godina života u Širokom feninga mi nije ostao dužan. Štogod sam uradio to su mi platili. Za razliku od Širokog Brijega u “svome” Maglaju koji sam četiri godine branio ja sam kao čovjek ponižen i obezvrijeđen. Ponižen jer sam nakon rata prvi puta ovoj opštini obratio se za jednokratnu pomoć ali je nisam dobio.
Po izlasku iz bolnice čak ni tablete za moju terapiju nisu mi mogli obezbjediti a bili su dužni nego sam morao potpisivati da na svoju odgovornost pijem tablete isteklog roka.
I još puno toga mogao bi nabrajati ali i ovo je dovoljno da se tačnim pokaže da sam ja zaista zahvaljujući Hrvatima živ. Narodu protiv kojeg sam ratovao a po pitanju grada koji sam branio ja sam za njih mrtav i ne zanimaju ih moji problemi, napisao je Burejić u svom statusu.
Ostaje za vidjeti hoće li netko od institucija reagirati i pomoći Fahiru Burejiću koji se zaista nalazi u teškoj životnoj situaciji., prenosi jabuka.tv