O najnovijoj izjavi Komisije Hrvatske biskupske konferencije “Iustitia et Pax” o haaškoj presudi Hrvatima iz BiH razgovarali smo s njezinim predsjednikom sisačkim biskupom mons. Vladom Košićem.
Izjava Komisije nastavak je vašeg zalaganja za pomoć, konkretnu i molitvama, za Hrvate u Haagu?
Izjave naše komisije već su više puta tretirale rad Haaškog suda. Imali smo jednu izjavu još 2005., potom prije izricanja prvostupanjske presude generalima Gotovini, Markaču i Čermaku te nakon drugostupanjske oslobađajuće presude. Naš je zadatak reagirati tamo gdje postoji notorno kršenje pravde i moguća ugroza mira. Smatram da je to i rad ovoga međunarodnog suda koji očito, kao plod političke odluke UN-a, ima jaku političku ulogu, i to koji put tako jaku da praktički ne samo zasjenjuje nego i posve dokida pravdu.
Koliko je ta presuda opasna za Hrvatsku?
Takva presuda Haaškog suda šestorici Hrvata iz BiH, kada bi postala pravomoćna, doista bi bila vrlo opasna ne samo za položaj Hrvata u BiH nego i za Hrvatsku. Nju se optužuje da je izvršila agresiju na BiH, što jednostavno nije istina, tako da ovakvo nasilje nad istinom ne može pridonijeti miru. Riječ je o eklatantnoj nakani da se izjednači krivnja za ratne događaje od 1991. do 1995. u BiH i RH, što je krivotvorina jer nije Hrvatska napala BiH nego Srbija i upravo su Hrvati i RH bili jedini koji su u početku branili BiH od te agresije. Kada bi se i Hrvatska proglasila agresorom na BiH, to bi našoj zemlji nametnulo krivnju koju ona ne zaslužuje iz čitavog niza razloga koje smo nabrojili u našoj izjavi.
Ne čini li vam se da službena vlast u Hrvatskoj ne samo da se distancira od ove presude nego i uopće od sudbine Hrvata u BiH?
To smo i ustvrdili u izjavi. To, zapravo, i najviše zabrinjava jer znači da naši političari nisu svjesni o čemu se tu radi i kakav će teret ponijeti naša zemlja ako se ta presuda proglasi pravomoćnom.
Kako se postaviti prema presudi?
Mislim da je dobar temelj za poziciju tužbe izdvojeno mišljenje koje je u izricanju prvostupanjske presude iznio predsjednik sudskog vijeća Antonetti. Ako tim odvjetnika, čiji rad svakako trebaju pomoći mjerodavna državna tijela RH, dobije sve potrebne dokumente, ako se uključi i država svim raspoloživim legalnim sredstvima potpore, mislim da se teza o udruženu zločinačkom pothvatu u žalbenom postupku može posve dekonstruirati i odbaciti.
Na koji način politički opismeniti službeni Zagreb da stane u obranu prava hrvatskog naroda u BiH?
Teško mi je odgovoriti na ovo pitanje. BiH je doista zemlja s vrlo složenim ustrojem, poviješću i odnosima među njezinim konstitutivnim narodima. Ipak, nije potrebno dubinsko poznavanje svih tih složenih elemenata, nego jednostavno poći od činjenica. A prva je ta da je BiH napala Srbija, da su je branili Hrvati i Bošnjaci i da se ne smije zbog kasnijeg nesretnog sukoba tih dvaju napadnutih naroda zaključiti da je državna politika RH imala zločinačke namjere prema BiH. Uvijek je važno imati pred očima i razlikovati uzrok i posljedice ovih ratnih događaja. Službeni Zagreb danas ne vidi u Hrvatima u BiH sunarodnjake koje ugrožava politika koja se danas vodi u BiH, a međunarodna zajednica ne razumije dovoljno te posebnosti i složenost u BiH. Hrvatska bi trebala pomoći međunarodnim subjektima u da shvate BiH i pomognu da se promovira istina i zaštite najugroženiji njezini članovi. Čini li to i sama Katolička crkva i na koji način?
Crkva u BiH bila je uvijek uza svoj narod, trpjela je i trpi s njim. Bez Katoličke crkve Hrvata u BiH i ne bi bilo. Osobito je važna povijesna uloga franjevaca koji su stoljećima u vrlo teškim prilikama čuvali identitet hrvatskog naroda u BiH. U Domovinskom ratu Crkva je podnijela golem teret zbrinjavanja prognanika i izbjeglica. I danas se glas Crkve uvažava i očekuje. Ona je uvijek na strani istine i pravednosti. Crkva ne zahtijeva ništa više ni manje za hrvatski narod što ne zagovara i za druge narode.
wpDiscuz