Pjesma “Bilećanka” nastala je 1940. godine u koncentracijskom logoru za političke zatvorenike u Bileći.
Naime, Kraljevina Jugoslavija je, po ugledu na nacističku Njemačku i fašističku Italiju, počela otvarati koncentracione logore za komuniste i antifašistički orijentirane intelektualce u periodu od 1935. do 1941. godine.
Prvi takav logor otvoren je u Višegradu 1935. godine, a zatim širom Kraljevine Jugoslavije:
- u Lepoglavi,
- beogradskoj Glavnjači,
- Sremskoj Mitrovici,
- starom austrijskom zatvoru u Kotoru,
- Kolašinu,
- Dubrovniku,
- Kragujevcu,
- Zagrebu,
- Ljubljani,
- Skoplju itd.
Zatvaranje svih ustanika protiv širećeg europskog fašizma bio je jedan od značajnijih političkih ustupaka Hitlerovoj Njemačkoj i Musolinijevoj Italiji. Dodvoravanje u nadi da će ih zaobići nadolazeći nacizam.
Pripreme za otvaranje logora u Bileći počele su prosinca 1939. godine, da bi bio otvoren u siječnju 1940. godine, u starim austrijskim kazamatima, prethodno turskoj kasarni.
Postojale su četiri sobe: slovenska, makedonska, srpska i ženska u koje su smešteni logoraši.
Prva grupa zatvorenika dovedena je u logor u Bileću 18. siječnja 1940. godine.
Bili su dopremljeni najistaknutiji komunisti iz Beograda i drugih krajeva Jugoslavije, i to na osnovu protuustavne uredbe Vlade iz 1939. godine i bez sudske presude.
Među 82 zatvorenika Bilećkog logora našli su se istaknuti jugoslavenski komunsti: Moša Pijade, Ivan Milutinović, Ivo Lola Ribar, Kosta Stamenković, svi članovi CK KPJ. Zatim Todor Vujasinović, Đorđe Andrejević Kun, Bora Baruh, Pepica Kardelj, Milan Apih i drugi.
Kada su komunisti Bileće saznali tko se sve nalazi u logoru, izvjestili su građane, mladež i seljaštvo ovog sreza.
U Bileću, po zadatku CK KPJ, dolazi Miro Popara, član Oblasnog komiteta za Hercegovinu, koji pokreće vezu s logorašima i preuzima vođenje akcijama za ukidanje logora i puštanje na slobodu svih zatvorenika.
Uslijedili su otvoreni protesti stanovnika Bileće, kao i ostalih srezova istočne Hercegovine, protiv daljnjeg postojanja logora.
Putem peticije, i slanje delegacije banu Zetske banovine, Božidaru Krstiću, zatraženo je da se zatvorenici monentalno puste.
Hercegovski narod činio je sve da se pomogne zatvorenicima u logoru, a, između ostalog, organizirano je i prikupljanje priloga za logoraše.
Građani Bileće cvijećem su zasipali stazu kuda su žandarmi vodili zatvorenike iz logora do rijeke Trebišnjice.
Zahvaljujući masovno organiziranim akcijama i odlučnosti naroda ovog kraja, logor u Bileći je raspušten u studenome 1940. godine, poslije trajanja od nepunih 11 mjeseci.
To se nije dogodilo s ostalim logorima u Kraljevini Jugoslaviji, čiji zatvorenici su dočekavši početak Drugog svjetskog rata bili predani okupatoru.
Slovene
Sredi pušk in bajonetov,
sredi mrkih straž
Se pomika naša četa
v hercegovski kras.
Čuje se odmev korakov
Po kamenju hercegovskem
Heja ho, heja ho.
Daleč zdaj si domovina
nas izgnali so
Ko da krivi smo zločina,
ker te ljubimo.
Čuje se odmev korakov...
Vzeli materi so sina,
ženi so moža
Lačna je doma družina,
dosti je gorja.
Čuje se odmev korakov...
Že v Sibirijo gonili,
brate so nekdaj
Pa je prišel konec sili,
kje si zdaj tiran.
Čuje se odmev korakov...
Skoz pregnanstvo in trpljenje,
skozi ječe mrak
Prišlo novo bo življenje,
čujte mu korak.
Čuje se odmev korakov...
Ko brez pušk in bajonetov,
prosta nam bo pot
Stopala bo naša četa,
svobodi naprot'.
Čuje se odmev korakov...
|
Serbo-Croatian
Sred pušaka, bajoneta,
straže oko nas,
tiho kreće naša četa
kroz bilećki kras.
Čuje se odjek koraka
po kamenju hercegovskom;
Hej, haj, ho!
Hej, haj, ho!
Daleko si zavičaju,
mi prognani smo,
prognaše nas zbog zločina
što te ljubimo.
Čuje se odjek koraka...
Osta majka bez svog sina
žena bez druga
pusta osta kuća njina
gorka sudbina.
Čuje se odjek koraka...
Već u Sibiru gonili
braću su nekad
Pa je stigao konac sili
gdje si, tiranine, sad?
Čuje se odjek koraka... Kroz progonstvo i trpljenje, kroz tamnice mrak, dolazi nam novi život, čujte mu korak. Čuje se odjek koraka... Bez pušaka, bajoneta bude li nam poć stupati će naša četa slobodi nasuprot. Čuje se odjek koraka... |