BiH se sprema za navalu izbjeglica: Ne smijemo zaboraviti da su mnogi bh. državljani bili su istoj situaciji '90-ih

Dodatnu odgovornost, kada je prijem izbjeglica u pitanju osjećaju upravo Sarajlije, jer su iskusile ono što danas proživljavaju Sirijci, Iračani, Afganistanci, koji su najbrojniji među migrantima.
Služba za poslove sa strancima u BiH, kao Granična policija BiH, poduzeli su preventivne mjere za mogući dolazak migranata koji se trenutno nalaze u Srbiji, a žele se domoći zemalja šengena.
Privodi se kraju prva faza radova na ogradi između Srbije i Mađarske u dužini od 70 od ukupno planiranih 175 km. Tada će, pretpostavlja se, migranti koji iz Srbije, koji žele otići prema zemljama Evropske unije, krenuti ka Bosni i Hercegovini. Zbog tih naznaka, Služba za poslove sa strancima već je poduzele određene mjere, kaže šef te službe pri Ministarstvu sigurnosti BiH Izet Nizem.
“Naša saznanja su takva da će jedan dio izbjeglica krenuti prema Mađarskoj i Rumuniji, a jedan dio mi očekujemo da će krenuti prema Bosni i Hercegovini. Mi smo već preduzeli određene radnje u dogovoru sa Graničnom policijom. Već smo na terenu i radimo sve što možemo ako dođe do naglog ulaska migranata. Mi se nećemo boriti protiv migracija, samo želimo da upravljamo njima, a ne one nama. Mislim da ćemo uspjeti odgovoriti ovim izazovima“, tvrdi Nizem.
Novoizgrađeni azilantski centar u Delijašu kod Trnova ima kapacitet od 150 mjesta, a po potrebi se može udvostručiti. A oni koji ne zatraže azil biće smješteni u Imigracionom centru u Istočnom Sarajevu.
“Smještajni kapaciteti u Imigracionom centru su sljedeći: Imamo muški paviljon, kapaciteta stotinu mjesta, ženski paviljon oko 15 mjesta i dva porodična paviljona. Uslovi su optimalni. Mi pratimo situaciju u okruženju, pratimo rute kretanja, pratimo šta se dešava u Makedoniji, Đevđeliji, Srbiji. Spremni smo i da prihvatimo veći broj migranata, ali tada bi se trebalo uključiti i Ministarstvo, Savjet ministara, država“, objasnio je upravnik Imigracionog centra u Istočnom Sarajevu Slobodan Ujić.
Poseban nadzor na istoku
Istočna granica od Bijeljine do Trebinja pod posebnim je nadzorom, jer je to i do sada bila najkritičnija ruta kuda su migranti ilegano prolazili.
“Granična policija redovno prati ilegalne migracije, kao i stanje na granici sa Srbijom u cilju identifikacije mjesta pogodnih za ilegalan prelazak državne granice, osoba koje se dovede u vezu sa ilegalnim prebacivanjem migranata. Tokom prvih šest mjeseci ove godine, u ilegalnom prelasku državne granice, registrirano 75 osoba. Na granici sa Republikom Srbijom u ilegalnom prelasku otkriveno je 19 osoba, od čega je samo pet iz država visokog migracionog rizika“, kaže Sanela Dujković iz Granične policije BiH.
Za sada nema velikog priliva migranata u BiH, ali s obzirom na činjenicu da u Srbiju dnevno stiže oko 1.000 migranata, pitanje je da li Bosna i Hercegovina može odgovoriti tom izazovu. Trenutno se dešava najveća izbjeglička kriza od Drugog svjetskog rata i region se suočava sa velikim talasom izbjeglica. To sve podsjeća na nedavnu prošlost zemalja bivše Jugoslavije, kada je samo iz Bosne i Hercegovine izbjeglo milion ljudi.
“Ne posvećuje se dovoljno pažnja o uzrocima, a često upravo kršenje ljudskih prava jesu uzroci zbog kojih ljudi napuštaju svoja ognjišta, mjesta gdje su rođeni. A ne smijemo zaboraviti da veliki broj građana iz ovog regiona bili su istoj situaciji devedestih godina“, napominje ombudsman za ljudska prava BiH Jasminka Džumhur.
Dodatnu odgovornost, kada je prijem izbjeglica u pitanju osjećaju upravo Sarajlije, jer su iskusile ono što danas proživljavaju Sirijci, Iračani, Afganistanci, koji su najbrojniji među migrantima.
Prema nekim najavama, nekoliko miliona ljudi će idućih mjeseci krenuti prema Zapadnoj Evropi. Zbog toga, mnoge evropske zemlje, poput Mađarske, ne žele da prime izbjeglice i pruže im utočište.
„Ljudi bježe iz rata, da ne bi bili ubijeni i da oni ne bi morali ubiti i onda dođu u Evropu, gdje se prema njima ponašaju užasno, a ne mogu da shvate da su ti ljudi došli iz rata. Svaki dan gledam kako ti ljudi idu čamcima, prugama, putevima, gdje mnogi na putu bukvalno umiru. Ali oni nisu krivi za ono što se dešava u njihovim zemljama, kao ni obični ljudi u Bosni i Hercegovini i bivšoj Jugoslaviji nisu bili krivi za ono što se ovdje dešavalo“, smatra aktivistica za ljudska prava Sonja Kušumović iz Prijedora.