BH sudstvo djeluje kao neka vrsta političkog satiričnog kazališta. Možda bi ga trebalo preimenovati u Kerempuh? Da Sarajevo može kazati : I mi imamo jaku kazališnu scenu. I mi se znamo odlično zezati!”
Prema nekim informacijama koje kruže Sarajevom, pred izricanje presude u Haagu, kako bi se alarmirao gnjev nebošnjačke javnosti u BIH u Sarajevu će biti podignuto nekoliko optužnica protiv bošnjačkih lidera Armije BIH. Cilj te predstave je da podizanje tih optužnica formalno da privid pravde i pravičnosti suda za ratne zločine u BIH koji nominalno nastavlja rad Haaškog suda. Suda koji se nakon presude šestorci zatvara.
Radi se navodno o krupnim ribama Armije BIH, nekadašnjim generalima i liderima ove vojske koji na Haaškom sudu nikada nisu optuženi.
Činjenica, koja para uši, i koja šokira, bilo kojeg humanistu kojem je ljudsko iznad nacionlanog, je ta da Haag nikada nije posvetio niti minimum pažnje zločinima Armije BIH koliko zločinima HVO-a i VRS-a.
Koncetracioni logori, silovanja, progon civilnog stanovništva, užasni oblici ubijana, poput dekaptacije – obrednog rezanja glave mačevima na kojima su ispisane džihadističke poruke, spaljivanje ljudi na krovovima (Istočni Mostar), korištenje ljudi kao živog štita, rušenje bogomolja, ponižavanje zarobljenika prisilnim tjeranjem na međusobno spolno općenje, ubojstva djece i staraca itd, samo su neki od detalja što je činila Armija BIH pod zapovjedništvom njenih generala od kojih je tek simbolično osuđen Rasim Delić.
Kako bi Haag sprao ljagu s ove užasne činjenice, da je praktički bio koncetriran na dva zločina, dok je trećeg naširoko zaobišao, bojeći se valjda terorističkih napada na zgradu Haaga, produžena ruka ovog političkog suda, odlučila je da se bijes, i posljedično opasna sinergija Hrvata i Srba, nakon presude i hrvatskoj politici, amortizira tako što će sud u Sarajevo pompozno uloviti nekoliko bošnjačkih generala, potom će se dići buka naroda u Sarajevu, a cijela stvar dobit će privid objektivnosti.
Dokaz da u svakom dimu ima i vatre, jeste i to da su neki od onih koji se u kuloarima spominju, već mjesecima van BIH.
Potom će cijela stvar biti rješena onako kako je i do sada Sud za ratne zločine u BIH rješavao takve slučajeve.
Optuženik se, kada ga se konačno privede izjasni da nije kriv, ode po potvrdu u lječnika, malo upale grla, malo viroze, koji propust u postupku, pa žalba na pogažena prava, koja godina gore dolje se nabije, u to dođe infarkt ili moždani i presude nema.
Činjenica da je 2017 godina i da za spaljivanje sela Trusina u kojem su pobijeni djeca i starci, još nema nikakve presude. Dogodilo se to isto jutro kad su zločinci iz HVO-a, ta hrvatska sramotna postrojba, u Ahmićima poubijali bošnjačku djecu i starce. Za Ahmiće opet dosuđeno je preko 100 godina. I to po direktnoj liniji, pod naddirektnoj, pod nadređenom od naddirektnog, i na kraju po političkoj liniji.
Takan frapantan disbalans u pristupu zločinu, čini Hagg ekstremno nacionalističkim sudom. Haaški sud jasno šalje poruku, da metak u čelu 4-godišnjeg Luke nije isto kao metak u čelo 4-godišnjeg Mirsada. Taj i takav Haag nama danas govori o međuetničkom pomirenju. Ti i takvi emisari građanskog nama danas lamentiraju o fašizmu.
Sudovi u BIH postali su tek usputni folklor otužne nefunkcionalnosti BH države. U trenutku kad je Haag predao Bosni i Hercegovini provođenje pravde nad ratom, odrekao se borbe za istinu, i borbe za pomirenje. Dati Sarajevu, vlast, da presuđuje ratnim zločinima Armije BIH isto je što i dati Osamo Bin Ladenum upravljanje nad zračnim prostorom SAD-a.
BIH država doista jeste propala zemlja. Samo oni koji ju istinski mrze negiraju da je to tako. Oni koji je vole,i koji joj žele dobro, to će javno reći. Iz ljubavi prema njoj, i želje da konačno krene naprijed.