Kada je Agencija “Anadolija” prenijela vijest o predstavljanju knjige Ibrahima Pašića “Tračko ime Bosna i Tračani u Bosni”, uložio sam sve umne i financijske sile u kupnju spomenute umotvorine. Jer, nije mala stvar, njezin autor je akademske gore list, jedan od osnivača Bošnjače akademija nauka i umjetnosti iz Novoga Pazara. On dogmatski vjeruje u genetičke teorije po kojima su Bošnjaci sastavljeni 40% od Ilira, 20% posto od Gota, 15% od Kelta, 4% od Tračana, jedva 15% Slavena i maločak ostalih. Vidim po bilješkama navode se knjige i članci iz više jezika. Ali svugdje caruje pravopisna i jezična zbrka. U latinskom miješaju se deklinacije, rodovi, nastavci, imena se izvrću, grčki ulomci i citati gomila su svakojakih slova grčkoga alfabeta, latinske abecede, nemogućih naglasaka i poremećenih slovnih znakova. I na ostalim jezicima pisac je izvršio ortografski genocid. A bošnjačko-bosanski? E tu miješa “č” i “ć” (tekučica, kračenica, večina, najgušči), po novoakademskoj lingvistici “Tko šljivi kvake”. Ima i tu liberalnih inovacija: “u Meziji” piše “u Moesii”, a “u Meziju” kao “u Moesiu” i “u Meoesiu”, fusnota se piše kao “fus nota”, a genitiv “fus note”, što neće valjda zbuniti glazbenike.
__________piše: Radoslav Dodig l poskok.info
Ključna teorija trakologa Pašića glasi: Ime Bosna podrijetlom je iz tračkoga plemena Basanisai, što je isto što i Besi, pa piše o besko-basaniskoj koaliciji. Da je Pašić posegnuo za najnovijim njemačkim izdanjem Stjepana Bizantinca, koji je u 6. st. jedini spomenuo Basanise, pronašao bi da se to pleme vjerojatno odnosi na Palestinu. Teorija o imenu Besi-Bosna stara je više stoljeća, ali je napuštena kao tvorba humanista koji su običavali imena naroda i zemalja pretvarati u grčko-rimska. Glavni oslonac autoru za jezične tvrdnje je djelo bugarskoga lingvista Dimitra Dečeva Die thrakischen Sprachreste, Wien, 1957. Citira ga do besvijesti, ali svaki put griješi jer piše trakischen umjesto thrakischen. Ma što je jedno slovo? Je, ali da je Pašiću samo dodati repić na slovo “P” postao bi Rašić. Njegova knjiga monotona je tvorba u kojoj gomilu vlastitih i mjesnih imena iz Bosne, a bogme gdjekoje i iz Hercegovine, tumači beskim podrijetlom. Dovoljno je da se podudaraju dva-tri prva slova ili koji slog. Poznaje čak i haplologiju (grčki: sažimanje obično dvaju istih slogova), ali zove jehlapologija (???). Nije tiskarska pogreška, jer to ima pet puta u knjizi (str. 77. i 398.). Možda je autor čak u pravu – jedan slog hlapa (bosanski hapa) drugoga, pa zašto je ne prekrstiti u hlapologiju? I tako imena Dabiša, Borić, Kulin, Resa, prezimena Trebotić, Berojević, Dinjičić, mjesta Dumače, Dusina, Prusac, Kupres, Panik, Kladanj, Oprašići, Soboč, i da ne nabrajam dalje, nisu slavenska već tračka. Kušao je novopečeni akademik pronaći Bese-Bosance i na etnološkom polju. U pravoslavnim izvorima piše kako je Sveti Sava “porušio besovske hramove”. E, sad uman zaključak: Besovski hramovi pripadali su Besima! Zar baš? Besovski znači đavolski, poganski, a “besi” su u slavenskoj mitologiji zli duhovi – bjesovi. Gdje su tu Besi, za Boga miloga, da ne kažem bijesnoga?
Na kraju Pašić Bese (Basanise) i Bosance pronalazi čak i u biljkama. Tako je u Šulekovu “Jugoslavenskom imeniku bilja” pročitao opis za biljku balsam “drino od Basana” i slavodobitno zaključio: “Fitonim sadržava osnovu tračkog plemena Basani, jer je biljka posvjedočena na području Drine”, gdje sve vrvi od Tračana. Eh, kad netko pati od viška pismenosti! Šulek lijepo piše za balsam “drivo od basana”, navodeći pritom da je podatak pronašao u jednom starom mletačkom rukopisu iz botanike. Autor rukopisa je Nicolò Roccabonella, liječnik i farmakolog, koji se nije uvijek snalazio u hrvatskim imenima. Službovao je svojedobno u Zadru i zabilježio nazive 373 biljke. Naziv basan nastao je iskrivljivanjem od riječi balzam. Dakle, pisac je, suvremenim hrvatskim i bošnjačkim jezikom napisao “Drvo od balzama”. Usto, riječ balsam potječe iz grčkoga bálsamon, koja je preuzeta iz semitskih jezika: hebrejski bašam, arapski bašam. Ukratko, nigdje Drine ni Basanisa u mirisnom balzamovu drvetu!
Knjiga I. Pašića “Tračko ime Bosna i Tračani u Bosni” ukoričena je zbirka svakojakih promašaja, redomice jezičnih i povijesnih. Dobro je što pisac na kraju govori o imenima biljaka. Vrijeme je da se počne baviti uzgojem voćaka.
[email protected]
wpDiscuz