Prema pisanju beogradske Politike, optužnicu hrvatskog Državnog odvjetništva protiv generala JNA Ljubomira Bajića (82) i još petorice okrivljenih za raketiranje zrakoplovima Banskih dvora 7. listopada 1991. obrana će lako srušiti i osloboditi okrivljene.
Umirovljenog generala JNA Ljubomira Bajića hrvatska policija je kazneno prijavila za ratni zločin i ubojstvo u pokušaju državnih dužnosnika
Optužnica je podignuta 30. prosinca 2020. a na optužnici su, uz generala Bajića, Slobodan Jeremić (72), načelnik za zračnu podršku u RVi PVO, Đuro Miličević (66) načelnik 105. lovačko-bombarderskog puka iz Zemunika koji je bio izmješten u Udbinu, Čedomir Kovačević (70) agent KOS-a pri RV i PVO te dva pilota izvršitelja napada, Ratko Dopuđa (64) i Damir Lukić (63).
Bajić, Jeremić, Miličević, Kovačević i Dopuđa državljani Republike Srbije, dok Lukić ima državljanstvo Srbije i Hrvatske, a jedno vrijeme se skrivao u Južnoj Africi.
“Ustaša se nikad nisam plašio”
Na pitanje novinara je li uplašen zbog najavljenog zahtjeva Zagreba za izručenjem, Bajić je odgovorio “da se ustaša nikada nije plašio” i dodao: “Uvjeren sam da me moja država neće isporučiti”.
U napadu na Banske dvore, prema optužnici hrvatskog tužiteljstva, sudjelovala su dva zrakoplova, a u njihovim udarima poginuo je jedan civil, Marko Mihić, dok su Franjo Tuđman i njegovi gosti Stjepan Mesić i Ante Marković izbjegli tragediju tako što su minutu prije napada napustili svečanu dvoranu i otišli u drugu prostoriju.
Beogradski odvjetnik Dušan Bratić, koji u Srbiji zastupa Bajića i sve optužene u slučaju “Banski dvori”, ne sumnja u pobjedu jer “su dokazi optužbe na staklenim nogama, a glavni svjedoci lažni i potkupljeni”.
Među tim “lažnim svjedocima” je i bivši KOS-ovac Mustafa Čandić, koji je bio svjedok Haškog suda na suđenju Slobodanu Miloševiću, a za kojega odvjetnik Bratić kaže da je kao operativac KOS-a eksplozivom dizao u zrak vozila “nepodobnih političara” i poslije bježao od Srbije, Makedonije do Nizozemske da bi završio u Hrvatskoj gdje je sigurnosnim službama rekao što zna o raketiranju Banskih dvora.
Sada je u Zenici pa odvjetnik Bratić zaključuje kako je “riječ o plaćenom teroristu i lažnom svjedoku po pozivu službi”.
Drugi svjedok je časnik Dušan Radaković iz Banje Luke koji je, kako tvrdi Bratić u Politici, od Hrvatske dobio stan u Zadru za “lažno” svjedočenje.
“Hrvatsko tužiteljstvo i sigurnosne službe ne bave se prikupljanjem dokaza o tome što se zaista dogodilo, već prikupljanjem izjava koje bi poduprle onaj iskaz koji je dao Mustafa Čandić, a on je iznio još 1994. jednu besmislenu priču kako su se njemu hvalili, dva dana nakon događaja, optuženi Slobodan Jeremić i Čedo Knežević, da su to oni izveli, čak i Knežević koji nije pilot, niti je letio. To samo pokazuje površan pristup istražnih tijela koja sigurno nisu konzultirala hrvatske pilote prije pisanja optužnice.
Svjedoci u predmetu ‘Banski dvori‘ jesu lažni, svi osim Tihomira Pezelja, koji vjerojatno ne laže, samo je pobrkao događaje, odnosno ni sam nije siguran ima li to što je vidio veze s Banskim dvorima”, kaže za Glas Slavonije odvjetnik Bratić.
Dodaje kako tvrdnje da su Čandić, Radaković, Amadeo Mandić i Josip Maltarić “lažni svjedoci temelji na dokazima koje obrana posjeduje i na zakonima logike” te detaljno analizira gdje su svjedoci bili određenih dana i što su mogli vidjeti ili doznati.
Za Radakovića tvrdi da je bio pomoćnik zapovjednika 105. lovačko-bombarderskog puka u Zemuniku i kasnije na Udbini, zadužen za zrakoplovno-tehničko osiguranje, što znači da je bio zadužen i za ubojita sredstva, bombe, rakete i naoružavanje zrakoplova prije djelovanja te postavljanje i podešavanje upaljača, pa Bratić misli kako je u strahu da i sam ne bude optužen kao suučesnik pristao na “lažno” svjedočenje.
“Banski dvori bili su legitimni vojni cilj”
“Mandić je pilot, Hrvat, koji je svjedočio da mu je pilot iz Beograda nekom prilikom rekao da su to izveli s Udbine i koji piloti, ali obrana ima čvrste dokaze da svjedok ne govori istinu. Vjerojatno pristaje govoriti što je istrazi potrebno jer je i sam sudjelovao u bombardiranju i raketiranju po Hrvatskoj dok nije otišao iz JNA.
Maltarić pak svojim iskazom brani sebe. Kako? Tako što je bio pomoćnik generala Bajića za zrakoplovnu potporu, a to znači da je pripremao svako borbeno djelovanje i sudjelovao u puno njih, a poslije analizirao, radi ugradnje iskustava u iduća djelovanja – sve dok je bio na toj dužnosti, a bilo ih je puno od lipnja 1991.” kaže Bratić, za kojega su Banski dvori legitimni vojni cilj i dodaje kako će zatražiti da na zagrebačkom sudu on brani optužene.
“Tuđman se u tom momentu nalazio na čelu paravojne formacije, terorističke snage koja je predstavljala zaraćenu stranu. Njemu su u tom momentu vojnici čuvali kabinet. S materijalnim dokazima i bez njih, čak i uz priznanje generala Ljubomira Bajića da je organizirao raketni napad na Banske dvore, tu nema kaznenog djela “ratni zločin protiv civilnog stanovništva i pokušaj ubistva predstavnika najviših državnih organa””.
Od trenutka kada započnu sukobi, koje tretira Ženevska konvencija, ubojstvo pripadnika druge zaraćene strane nije protupravno djelo. U ratu nije kazneni djelo ubiti pripadnika druge strane”, tvrdi odvjetnik Bratić.
Za posjetiti je da je Ljubomir Bajić, nekadašnji general JNA, bivši zapovjednik Ratnog zrakoplovstva u 5. armijskoj oblasti, sam potvrdio da je on zapovjedio bombardiranje Zagreba pa je pred njegovim odvjetnikom pretežak posao da dokaže drugačije.
General Ljubomir Bajić je, na osnovu zapovjedne odgovornosti, presudom talijanskog suda osuđen na 28 godina zatvora zbog rušenja helikoptera Europske ekonomske zajednice 1992. u Hrvatskoj kada su poginula četvorica talijanskih diplomata i jedan francuski časnik.
M. Marković/Foto: press
wpDiscuz
