Građanke i građani države Bosne i Hercegovine,
Politički vrh i režimski mediji u Srbiji ovih dana intenziviraju prljavi politički, medijski, psihološki, diplomatski i obavještajni rat protiv države Bosne i Hercegovine. Ne zaboravimo, kreatori i nosioci takve zlonamjerne politike prema našoj državi su učenici i najbliži saradnici Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja.
Kao u najcrnjim vremenima agresije na državu Bosnu i Hercegovinu, beogradska propaganda ponovno zamjenjuje teze, izvrće istinu, plasira laži, etiketira, podvaljuje, ocrnjuje, optužuje, presuđuje… Ne smijemo biti kukavice i prodane duše i prešutjeti nove nepravde prema državi Bosni i Hercegovini i njenim građanima.
Režim u Beogradu je u panici jer će za sedam dana biti izrečena presuda njihovom miljeniku i njihovom generalu Ratku Mladiću i ona će vjerovatno biti osuđujuća, za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici i drugim dijelovima BiH. Ta presuda će još jednom istaći da je Srbija i vojno, i politički i logistički učestvovala u ratu u BiH.
Manipulatori ponovno primjenjuju oprobani recept diskreditiranja probosanskih političkih kadrova. Rušenje Bosne i Hercegovine uvijek je počinjalo i odvijalo se preko kadrova. Kadrovi su tajna politike.
Zašto smo dozvolili da antibosanska mašinerija djeluje sistemski, a da se država Bosna i Hercegovina ne brani sistemski i organizirano? Kada ćemo se politički osvijestiti? Kada ćemo shvatiti s kim imamo posla i kako se moramo suprotstaviti hegemonističkim politikama?
Zato pozivam sve dobronamjerne ljude da dobro razmislimo o sljedećim pitanjima:
- Kako racionalno objasniti da su građani koji vole državu Bosnu i Hercegovinu u zadnje dvije decenije politički odbacili i kaznili sve probosanske političare? Zar niko od njih nije valjao (ni ljevica, ni desnica, ni centar)?
- S druge strane, kako racionalno objasniti da trenutno tri najveće stranke u Srbiji predvode Aleksandar Vučić, Ivica Dačić i Vojislav Šešelj? Svi znamo kakve su zločinačke politike provodili i promovirali lideri ove tri najveće stranke u Srbiji. Zašto građani Srbije nisu poslali u političku historiju Vučića, Dačića i Šešelja? Zašto oni nisu politički odbačeni i kažnjeni od građana Srbije?
- Zašto se u Bosni i Hercegovini ciljano kreira takav politički ambijent da se politikom sve više počinju baviti nedorasli i neiskusni ljudi, a u Srbiji se prednost daje iskusnim i „dokazanim“ kadrovima?
- Zašto je postalo „normalno“ da ekstremisti mogu napadati i prijetiti državi Bosni i Hercegovini, a bh. građanima se osporava pravo da brane državu?
- Zašto se svi oni koji brane državnost Bosne i Hercegovine diskreditiraju perfidnom tezom „ ne svađajte se“? Nisu valjda isti oni koji ruše i oni koji brane državu? Takvo izjednačavanje odgovornosti podsjeća na agresiju kada su izjednačavani oni koji su pucali na civile, obdaništa, biblioteke,bolnice, škole, džamije, crkve, sinagoge… i oni koji su ih branili.
Građanke i građani države Bosne i Hercegovine,
Politika nije igra i moramo je na najozbiljniji način shvatiti. Zato, ne treba ishitreno davati odgovore na ova i slična pitanja. Umjesto lakomislenosti, brzopletosti i površnih odgovora trebamo početi dubinski analizirati, razmišljati i prosuđivati.
Koliko su danas bosanskohercegovački građani svjesni opasnosti koje prijete našoj državi Bosni i Hercegovini?
U kakvom su stanju bosanskohercegovačke političke patriotske snage?
Nažalost, političari ali i građani koji vole, poštuju i priznaju državu Bosnu i Hercegovinu danas su podijeljeni, posvađani, konfrontirani, dezinformirani i izloženi strahovitoj antibosanskoj propagandi. Oni se danas ciljano i sistematski medijski dezinformiraju, politički raspamećuju, ekonomski iscrpljuju, obavještajno razvaljuju, historijski osporavaju i temeljito psihološki pripremaju da mirno i bez većeg otpora posmatraju divljanje velikodržavnih zločinačkih politika. Takva propaganda pokušava razoriti svijest građana, državnost i multietničko biće Bosne i Hercegovine.
Cilj je da se naša država pokuša pocijepati i da se ostvare osvajački i zločinački ciljevi iz vremena agresije na državu Bosnu i Hercegovinu. Čitavi propagandni i drugi sistemi su usmjereni u pravcu da se pokaže da Bosna i Hecegovina ne može opstati kao država.
Nažalost, za sada, ne postoje odgovarajući bh. centri koji bi djelovali kao kontrapropagandni. Mi nemamo organiziranu odbranu i to moramo promijeniti. Što prije to bolje.
Zašto ovo govorim?
Naša je obaveza i dužnost da se istina ne zaboravi.
Naša je obaveza da se odupremo zločinačkim antibosanskim politikama.
Naša je obaveza da se suprotstavimo i prodanim dušama u našim redovima.
Naša je obaveza da podsjetimo, ukažemo, upozorimo i učinimo sve što je u našoj moći da se tragična prošlost više nikada i nikome ne ponovi.
Naša je obaveza i dužnost da se samokritički odnosimo i prema sebi.
Argumentima, činjenicama, istinom, novim knjigama i naukom trebamo i objasniti suštinu Bosne i Hercegovine.
Građanke i građani države Bosne i Hercegovine,
Probosanskohercegovačke patriotske političke snage djeluju tiho, nepovezano, nečujno, nedržavnički, suštinski i sudbinski oportuno. Nevjerovatno je i neshvatljivo da je aktuelnim političkim strukturama preči gram političke vlasti nego strateški važna politika objedinjavanja i jačanja svih raspoloživih snaga koje su spremne braniti državu Bosnu i Hercegovinu.
Zato, pokažimo onima koji ruše Bosnu i Hercegovinu da naša domovina ima neiscrpnu egzistentnost i snagu da se odbrani.
Probudimo bosansku pamet i energiju.
Poručujmo da tuđe nećemo a da Bosnu i Hercegovinu nikome i nikada ne damo.
I budimo jedinstveni i složni u toj poruci.
S poštovanjem,
prof. dr. Denis Bećirović