Šef bugarske vladi voli prepričavati kako je bio šokiran da u Jugoslaviji može kupiti Coca-colu
Banane i Coca Cola – to su, prema riječima bugarskog premijera Bojka Borisova, neki od glavnih argumenata u korist Europske unije.
– Prije 30-ak godina bili smo zemlja u kojoj su se banane prodavale samo za Božić, a Coca-Colu su mogli kupiti samo posebni ljudi, u posebnim prilikama, u posebnim dućanima – objašnjavao je Borisov skupini europskih novinara koje je primio 11. siječnja u sjedištu svoje vlade u Sofiji. Nekad zemlja bez banana i bez kole, a sad ponosni predsjedatelji Europskom unijom. Bugarska je 1. siječnja preuzela rotirajuće šestomjesečno predsjedanje Vijećem EU.
Ovo spominjanje Coca-Cole znakovito je jer o živopisnom bugarskom premijeru, inače bivšem karatistu i bivšem vlasniku zaštitarske tvrtke koja je pružala tjelohraniteljske usluge takvim “facama” kao što su posljednji bugarski komunistički diktator Todor Živkov i posljednji bugarski car te svojedobno premijer (2001-2005) Simeon II., postoji jedna legenda koja govori o važnosti Coca-Cole u njegovu životu.
Šokirala ga je Cola u Jugoslaviji
Navodno je Borisov jednom prilikom s karate klubom putovao preko granice u tadašnju Jugoslaviju i ostao apsolutno šokiran kad je u običnom kafiću u nekoj zabiti vidio da se služi Coca-Cola, zapadnjačko piće koje su u njegovoj zemlji obični ljudi mogli samo sanjati, a pripadnici elite eventualno i kupiti u posebnim dućanima, ali samo ako imaju posebnu dozvolu. Kad je sjeo u neki jugoslavenski kafić i vidio kako se poslužuju bočice Coca-Cole, mladi karatist Borisov nije odmah bio sasvim siguran da i on može naručiti istu takvu bočicu od konobara, pa je stidljivo pitao može li dobiti Coca-Colu. Kad mu je odgovoreno da može, lice mu se ozarilo, ali Bojko, pametan kakav već jest, nije se zadovoljio samo time nego je odmah otišao korak dalje u nepoznat svijet: “A, mogu li dobiti dvije Coca-Cole”, upitao je navodno. Konobar mu je odgovorio da može, naravno.
Borisov je, kako priča jedan bugarski novinar, sam svojedobno ispričao tu navodnu zgodu iz svoje mladosti. Činjenica da je bugarski premijer i pred nama, europskim novinarima koji smo ga posjetili u Sofiji na početku njegova predsjedanja Unijom, imao referenciju na Coca-Colu, dočarava koliko je taj davni predmet žudnje ostao urezan u život aktualnog lidera Bugarske i cijele Europske unije.
Bugarska je jedna od najstarijih država u Europi (utemeljena u 7. stoljeću), koja je pet stoljeća bila pod otomanskom vlašću, sve do 1878., kad je oslobođena uz pomoć carske Rusije i njezinih vojnika, da bi se u 2. svjetskom ratu našla u Trojnom paktu, a poslije 2. svjetskog rata u čvrstom zagrljaju SSSR-a, čija je Crvena armija istjerala Nijemce iz Bugarske u rujnu 1944. godine.
Nakon pada komunizma Bugarska je prešla iz sovjetske orbite u divlju, balkanski nejasnu putanju postkomunističkim svemirom tranzicije, a onda su joj se otvorila vrata Europske unije i NATO-a, gdje je čvrsto usidrena i danas. Najsiromašnija je država članica EU, s velikim problem korupcije i organiziranoga kriminala, s medijskim slobodama koje je svrstavaju na 109. mjesto na listi 180 zemalja svijeta (Hrvatska je na 74.), općenito sa slabim institucijama… Ali unatoč svemu tome, Bugarska je, barem pod Borisovim kao premijerom (a on je to u tri različita mandata, od kojih nijedan nije bio dovršen: 2009-2013. pa 2014-2017. i sad od svibnja 2017.), snažno proeuropski orijentirana zemlja.
Zahvalni smo Rusiji, ali lojalni Uniji
Bugari vole Ruse, osjećaju iskrenu zahvalnost prema Rusiji, koja je bila ključna za bugarsko oslobođenje i obnovu državnosti, ali premijer Bojko Borisov baš na primjeru Rusije dočarava koliko je njegova zemlja vjerna Europskoj uniji.
– Imamo 4500 spomenika ruskim vojnicima koji su dali život za bugarsku neovisnost 1878., iako to nisu bili samo Rusi nego i Ukrajinci, Finci… Osjećamo zahvalnost prema Rusima i naši današnji odnosi s Rusijom nisu nauštrb EU ili SAD-a, nisu usmjereni ni protiv koga. Ali budite uvjereni, bez obzira na takvu duboku zahvalnost prema Rusiji, nema lojalnije i discipliniranije države članice EU od Bugarske. Zbog europskih sankcija Rusiji izgubili smo 1,3 milijarde eura vrijedne planirane investicije u nuklearnu elektranu i plinovod Južni tok, ali smo lojalni zajedničkoj politici EU – kaže Borisov.
Jedan od četiri prioriteta koje su Bugari odredili za svoje šestomjesečno predsjedanje Vijećem EU je jačanje europske perspektive zapadnog Balkana. Bugari žele da taj dio Europe – posljednji “otok” između članica EU kao što su Hrvatska, Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Grčka i, preko puta Jadrana, Italija – dobije vidljiviju perspektivu ulaska u EU jer će, u suprotnom, u tim zemljama jačati negativni utjecaji Rusije, Turske i drugih igrača. Bugari vole Ruse, ali ne samo da su vjerni sadašnjoj EU nego se žele pobrinuti i da na ostatak Balkana koji još nije u EU ne dođu Rusi nego da dođe EU.
U svibnju će u Sofiji biti organiziran summit lidera svih 28 država članica EU i šest država zapadnog Balkana. Nakon Soluna 2003. i, prije toga, Zagrebačkog summita 2000., bit će to tek treći takav summit lidera EU i Balkana. Na njemu bi Crna Gora i Srbija, kao kandidatkinje koje su najviše odmakle u pregovorima, mogle dobiti jasniju perspektivu ulaska u punopravno članstvo EU 2025., ako odrade sve kako treba u pregovorima.
– To neće biti summit na kojemu će se dogoditi proširenje, ne jamčimo im novo proširenje EU i datum, ali to će biti summit na kojem će se jasnije nego dosad vidjeti europska perspektiva zapadnog Balkana- kaže Liljana Pavlova, ministrica u bugarskoj vladi zadužena za predsjedavanje Vijećem EU. Važan dio tog summita bit će i dogovor o infrastrukturnim projektima koji će bolje povezati zapadnobalkanske države, i međusobno i s članicama EU. Moguće je da EU tijekom bugarskog predsjedanja potakne i šest balkanskih država da stvore zonu bez skupog roaminga u mobilnoj telefoniji po receptu po kojem je roaming već ukinut unutar EU.
Balkansko predsjedanje Europskom unijom
Bugari su možda najbolje pozicionirani da svoje predsjedanje učine, kako to sami kažu, “balkanskim predsjedanjem Europskom unijom”. Za razliku od Hrvatske, čiji politički lideri (posebno za vrijeme HDZ-ovih vlada) bježe već od samog spomena tog pojma (pa tako imamo situaciju da svi u EU govore o “zapadnom Balkanu”, a jedino Hrvatska o “jugoistočnoj Europi”, što dovodi do pitanja koliki je utjecaj Hrvatske na nešto što nije u stanju ni nazvati istim imenom kao svi ostali), Bugari se ne stide pridjeva “balkanski”. Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk u svome je govoru na svečanom otvaranju bugarskog predsjedanja rekao nešto o tome da nitko bolje od Bugara ne može približiti zapadni Balkan Europi.
– Tko će toga primiti ako ne vi, potomci Spartaka, nasljednici najstarije državnosti u Europi i vi, koji nikad niste izgubili zastavu ni u jednoj bitci… Uvijek ste bili odlučni i hrabri, i zato vjerujem da ćete u predsjedavanju biti učinkoviti kao Hristo Stoičkov na Svjetskom prvenstvu prije četvrt stoljeća. A s premijerom, koji bi mogao utjerati strah u kosti mnogog tračkog ratnika, sigurno ćete uspjeti – rekao je Tusk u svom govoru koji je, s laganim poljskim naglaskom, održao na bugarskom jeziku.
Tako se i Tusk lagano referirao na osebujan lik i djelo bugarskog premijera Bojka Borisova. Svatko tko ga je ikad sreo stekao je taj dojam da Borisov ima neku neobičnu energiju: i tjelohranitelja i državnika istovremeno. Bivši britanski premijer David Cameron navodno je jednom u šali rekao da mu treba nekoliko minuta da se oporavi nakon Bojkova srdačnog stiska i medvjeđeg zagrljaja. Borisov je imao prijateljski odnos i s bivšim premijerom Zoranom Milanovićem, koji mu je ispričao jednu anegdotu iz privatnog života, pa ju je Borisov prepričao pred svim novinarima kad su se u veljači 2013. susreli u Sofiji:
– Kao dijete je bio u Bugarskoj na odmoru i roditelji su mu kupili traperice Rila. Dakle, on je prvi Hrvat koji je nosio bugarske traperice u Zagrebu – pohvalio je tad Borisov Milanovića.
Bojkov šarmantan zagrljaj, malo drukčiji, doduše, nego što su ga osjetili Borisovljevi kolege premijeri, osjetio je i zloglasni srpski kriminalac Joca Amsterdam: Sreten Jocić uhićen je 2002. u Bugarskoj dok je Borisov bio ravnatelj policije u bugarskome MUP-u, u rangu policijskoga generala. Bugarski mediji pisali su 2012. da je Jocić zbog toga planirao dati ubiti Borisova. Srpski mediji pisali su, pak, da je Jocić na sudu u Beogradu izjavio da mu je u Bugarskoj dugo godina “domaćin i zaštitnik” bio upravo Bojko Borisov i “njihov obavještajni sektor”.
Bivši policijski general sad je političar
Borisov je s mjesta policijskoga generala otišao na gradske izbore i postao gradonačelnik Sofije 2005. godine. I od tada je na visokim političkim dužnostima. Sve do ove, najviše, kad mu dužnost premijera Bugarske istovremeno znači da je predsjednik vlade koja predsjeda Vijećem Europske unije.
Dokažu li se Bugari kao dobri europejci u ovih šest mjeseci, Borisov se nada da će ostatak EU biti dobar prema Bugarima i konačno dozvoliti toj zemlji, koja je ušla u EU 2007. s Rumunjskom, da uđe u Schengensku zonu bez granica. A nakon toga, i u eurozonu, no prvo u Schengen. Europska komisija već godinama daje preporuku i tvrdi da su Bugarska i Rumunjska spremne za Schengen, ali ostale države članice nisu u stanju donijeti jednoglasnu odluku o tome. Njemačka je skeptična, a najskeptičnija je navodno Nizozemska.
Borisov, međutim, ima rješenje za Nizozemce:
– Pozvao sam nizozemskog premijera Marka Ruttea u Bugarsku i plan mi je odvesti ga na bugarsko-tursku granicu. Kad vidi kako dobro čuvamo vanjsku granicu, reći ću mu: ‘Mark, ako postoji bolje čuvana granica bilo gdje u Schengenskoj zoni, onda OK, nemojte nas primiti’ – najavio je novinarima Borisov.
express.hr
wpDiscuz