Nakon što je skupina arheologa u Bugarskoj prije nekoliko dana pronašla grobove s “povampirenim” kostima, točnije pokojnicima čija su tijela probodena kolcem, treba se podsjetiti kako jedno od najpoznatijih mitoloških bića svoje korijene veže za Balkan.
Upadi Eugena Savojskog na područja pod turskom upravom su 1718. rezultirali Požarevačkim mirom u kojem je Habsburška monarhija dobila upravu nad Temišvarskim Banatom, dijelovima centralne Srbije, Bosanskom Posavinom, jugozapadnom Rumunjskom.
Tada zapadni svijet upoznaje vampire.
Zajedno s novim prostorima, austrijskim namjesnicima su počeli pristizati stanovnici iz ostalih dijelova Srbije koji su bježali od turskih vlasti. Među njima je bio i Arnaut Pavle ili Arnold Paole kako su ga Austrijanci nazivali. Pavle je bio hajduk koji je štitio austrijske granice s Turcima i nije pretjerano skretao pažnju na sebe dok jednog dana nije mještanima Medveđe ispričao kako ga je na Kosovu napao vampir. Hajduk Pavle je vjerovao kako će se spasiti jedući zemlju s vampirovog groba i mažući se vampirskom krvlju. I zaista, Pavle za života nije pokazivao ništa što bi uputilo na vampirizam, sve dok nije slomio vrat pri padu sa stoga sijena. Mještani ga sahranjuju, a nekoliko dana kasnije četiri osobe prijavljuju kako ih je Pavle napao. Sve četiri osobe ubrzo umiru. Austrijske vlasti u Medveđoj se konzultiraju s mještanima i odlučuju „upokojiti“ Pavla zauvijek. Kad su otvorili njegov sanduk koji je iznutra bio u potpunosti krvav, primjećuju da su Pavlovi nokti otpali, a novi narasli. Zabijaju kolac u Pavlovo srce, a on reagira vrištanjem. Ubrzo su mještani isto uradili i s ljudima koje je Pavle napao i mislilo se kako je vampirizam u Srbiji stvar prošlosti.
Međutim, pet godina kasnije u zimu 1731., izbija još jedna epidemija vampirizma u Srbiji. Navodno ju je prenijela izvjesna Milica koja je došla s turskih područja. U ovoj epidemiji umire 17 ljudi od kojih su neki prije smrti svjedočili kako su ih napali umrli rođaci i prijatelji. Iz Paraćina dolazi specijalist za infektivne bolesti dr. Glaser koji nije utvrdio ništa sumnjivo u smrtima. Sumnjičavi u liječnikove zaključke, austrijski oficiri, stariji mještani i skupina Roma otkapaju grobove i kod nekoliko pokojnika utvrđuju kako se još uvijek nisu počeli raspadati, već naprotiv, neki od njih su izgledali bolje i zdravije nego dok su bili živi. Prema izvještaju vojnog kirurga Johanna Fluckingeraod 26. siječnja 1732., oficiri su zadužili lokalne Rome da odsjeku glave potencijalnim vampirima, spale njihova tijela, a pepeo bace u Moravu.
Vrlo slična priča se dogodila i u selu Kisiljevo gdje je lokalni vampir Petar Blagojevićusmrtio nekoliko svojih mještana, pa su austrijske vlasti također bile primorane postupiti kao i u slučaju Arnauta Pavla.
U hrvatskoj mitologiji, vampirizam se najviše veže za Istru i tamošnjeg vampira Juru Grandu, i to u drugoj polovici 17. stoljeća. Grando je živio u selu Kringa u središnjoj Istri, a nakon njegove smrti 1656. mještani su tvrdili kako ih je terorizirao punih 16 godina. Teror Jure Grande nad Istranima je trajao sve dok lokalni mještani i svećenik nisu otvorili njegov grob i utvrdili kako je pokojnik zaista i vampir, te su mu odsjekli glavu.
I Bosna i Hercegovina nije bila imuna na vampire, pa se tako u glamočkom kraju spominjao „lampir“ Meho, u Nevesinju je djelovao vampir/vukodlak Korkut, a u Vlasenici Pajo Tomić.
Vampirizam je u svjetskim medijima postao poznat tek nakon „Drakule“ irskog piscaBrama Stokera inspiriranog vlaškim Vladom Tepešom.
Iako je napredak medicine odavno praznovjernima dokazao kako ljudi ne ustaju iz groba i ne sišu krv, nikad nije na odmet staviti „saransak“ na ulazna vrata. Možda vampiri zaista i postoje, samo se danas bolje kriju.