Iako se sve čini kao izgubljeno, iako Ustavni sud pritišće, a vrijeme odmiče, predstavnici građanskih opcija u BIH trebaju shvatiti da je krajnje vrijeme da se ovaj ustav odbaci i proglasi građanska BIH.
Doista povjerenje među narodima nikada nije bilo veće, ekonomija nikada nije imala veći skok, korona nikada nije bila slabija a broj povratnika u zemlju nikada brojniji.
Zašto bi se tolike godine ulaganja u građansku kulturu u BIH sada najednom odbacile zbog zahtjeva nekakve opskurne matematičke manjine kad smo pred ostavarenjem jednog normalnog društva, jedinog mogućeg BH društva? Građanskog!
Bakir to ne zna ali među Hrvatima u BIH vlada opća oduševljenost Željkom Komšićem. Koji je mnoge od nas nainspirisao.
Kada je kazao da će okrenuti mitraljez prema Mostaru mnogi Hrvati u furci na svog predsjednika kupili su sebi mitraljez na dark webu.
Svi želimo biti kao naš heroj.
Kada je njegov ured priopćio da na Jadran treba slati vehabije a Hrvati vidjeli da ih RH Vlada ne pušta bez propusnice, mnogi Hrvati pustili su brade i otišli u vehabije.
U Posušju je čak osnovana i prva šijitska stranka:
“Željeli smo se nekako solidarizirati sa Željkom, željeli smo i mi biti muslimani ali da se nekako razlikujemo od Bošnjaka, i jedini izbor je bio vratiti se kulturi predaka. Iranskoj, arijevskoj. Čekamo Predsjednikov znak!”
Kada je na Komšićevom skupu najavljeno da će se ići u silovanje RH predsjednica i nabijanje RH lidera u BIH na kolac, mnogi Hrvati su kazali:
Konačno predsjednik koji nije dosadan. Konačno akcija! Bit će seksa, bit će show i naprosto su postali ludi za tom srednjovjekovnom praksom socdemokracije.
Kada je kazao da treba rušiti mostove po Hrvatskoj, mnogi Hrvati odustali su od ugradnje mostova i tako uštedili velike novce. Danas su sretni. Osim toga ovako djeluju više kao Deeflije.
Doista čemu sada odustajanje od ideje Građanske BIH kada nikada , baš nikada suživot Bošnjaka i Hrvata nije bio bolji?
Širom Federalne i BHRT-a govori se o Hrvatima pozitivno, kao narodu zaslužnom za opstanak BIH. Ljudi printaju istupe Ivane Marić i Slavka Kukića izrečene na televiziji narodnog heroja g. Handala FTV i uče ih na pamet.
Nitko nas ne naziva više UZP narodom, povlaštenom manjinom koja nadzire sve tokove novca u BIH, naši ljudi opušteno se osjećaju širom Federacije, inkluzivni pristup Bakira i Željka doveo je do tog da se sami Hrvati pitaju čemu Domovi naroda i podjela među nama kad se ljudi vole, kad su se pomirili.
Prošlogodišnje sponzorstvo Željka Komšića nad Danima klapske pisme u Posušju, Izetbegovićev lanjski govor nad grobovima poginulih 170 HVO vojnika na Kupresu, poginulih u proljeće 1992 pred JNA tenkovima na kojem je osobno iste nazvao herojima obrane BIH a potom se životom zakleo da će pronaći ubojicu Augustine Grebenar i ubojicu ostalih 7 viteške djece naprosto ulijeva povjerenje u suživot.
I doista, sve te tlapnje HDZ-a da su Hrvati u BIH ugroženi, da se njihove ubojice ne pronalazi da ih se preglasava, naprosto ne stoje jer u Bakiru i Željku vide svoje prijatelje i ljude koji hrvatski narod doživljavaju kao svoj narod, kao bratski narod bošnjačkome s kojim dijeli zajedničku povijest srednjeg vijeka i ranije. Dva naroda različitih identiteta ali potpuno istoga korijena.
Ako se pri tome sjetimo i Komšićeve posjete krunidbnenom mjestu Stjepana Tomaševića posljednjeg hrvatskog, bosanskog i srpskog kralja kada je kazao:
Ovdje su neki osmanski gulikože, naši davni praagresori pokušali zaustaviti državnost Bosne, ali zahvaljujući svim narodima u BIH i njihovoj upornoj trpnji i tihom otporu jednoj od najvećih svjetskih imperija, pri čemu sam posebno ponosan na svoj hrvatski narod, ta nit, ta konstanta bosanske i humske državnosti je očuvana, danas nad ovim mjestom poručujem:
“Mislili su mnogi da nas neće biti, da se ljiljani karolinški više neće smiti vijoriti, raselit nas triba da nas manje ima , nisu tu ni bili tad će reći svima: Jako sam ponosan što sam kao Hrvat a opet vojnik Armije BIH nosio karolinške ljiljane koji su nekada predstavljali Sveto trojstvo, a danas predstavljaju i Sveto trojstvo i Sveto jedinstvo ove zemlje, tri naroda, konstantu, utemeljitelje naše državnosti koji danas koračaju ka pomirbi i zajedničkoj budućnosti nakon krvavog bratoubilačkog rata, koji će naša djeca jednog dana u svojim zajedničkim školskim programima, slobodno na svojem materinjem jeziku nazivati “Sramotnim ratom. Jer to nije bio Domovinski rat u kojem brat brata ubija, to je bio sramotni rat!”
Kazao je tada Komšić tu povijesnu rečenicu govora koji mnogi politolozi i danas zovu govorom Svete Pomirbe a koji mu je sastavio osobno Nihad Hebibović, sin Muhamedov, u narodu zvani Croata i pobrao je tada g. Komšić ovacije, da bi se potom uputio na misu pvodom blagdana Svetog Ive u Podmilačje i to riječima:
Iako nisam vjernik, kao hrvatski član predsjedništva dužan sam posjećivati najvažnija kulturna i religijska mjesta svog naroda. Mjesta koja znače mojem narodu, mjesta koja je podizala naša blaženica Kraljica Katarina. Moje je tamo da idem, kao što je moje da odem i Rim i poklonim se na njenom grobu, a ako netko ima nešto protiv neka mi to kaže u lice. Kazao je Komšić i otišao i to bez tjelesne zaštite a s njim je to učinio i Bakir.
Nakon ovakvih poteza, nakon prestanka nazivanja Hrvata UZP-om a Srba genocidnima doista oslabile su separatističke HDZ i SNSD politike u ova dva naroda te građanske opcije jačaju u zemlji.
- Jedini mali problem koji se pojavio nakon svih ovih informacija jeste taj što ovo naravno ništa nije istina.
- I što je politika SDA šovinistička, nacionalistička, antisrpska , antihrvatska, što će reći i antibosanskohercegovačka.
- I što nikada nisu bili gori odnosi između Bošnjaka s jedne strane i Srba i Hrvata s druge.
- Što je politika SDA koja se pretvorila u puko prepisivanje tviter statusa nazi dvojca ReufLjagić i stavljanja u usta istih tih nazi parola svome slugi Komšiću, dovela do potpunog sunovrata zemlje u fazu kakva je bila točno pred njen raspad devedesetih. Kada je opet morao doći Amerikanac da zaustavi ludilo partije koja je odbila Lisabonski mir i potpisala rat.
- Koliko god je prošlo predsjedništvo bili integrirajući faktor u zemlji toliko je nova avantura s Komšićem bila i jeste novi pucanj u zemlju. Treći pucanj u njenu glavu.
- I Bakir to na žalost zna. Stoga se postavlja pitanje: Do kada će uvjeravati svijet da su eto on i njegova partija konstruktivni partner u izgradnji BIH? Odnosno do kada će mu svijet vjerovati?
- S obzirom da su nekako uspjeli uvjeriti isti taj svijet da SDA nema ama baš ništa s napadom na WTC 2001 godine, moguće da ih uvjere i kako je SDA istinska i inkluzivna, pače pomirbena građanska opcija.
- Te kako priče o šerijatizaciji, radikalizaciji i arabizaciji prostora pod kontrolom SDA baš i nemaju nekakve osnove.
- Kao i činjenica da su taj prostor u doba rata Bakirovi i Željkovi generali otvoreno nazivali Prostorom Džihada. Da bi potom u panici, nakon što je to otkriveno, s interneta makli tes snimke, ne bi li se nekako spasila karijera stanovitov džihadlije Patkovića i ostalih muhmina, branioca Bosne.
wpDiscuz
