Njihova internetska stranica no-ustasa.at pruža detaljne informacije o povijesnoj pozadini blajburške komemoracije. Tvrde da se ona pretvorila u jedan od najvećih neonacističkih skupova u Europi, kako pišu brojni europski mediji.
“Najveća fašistička manifestacija u Europi”
“Svake godine se u svibnju nadomak Bleiburga sastaje više tisuća nacionalista iz Hrvatske i hrvatske dijaspore. Pod plaštom crkvene komemoracije odaje se počast NDH koja je kolaborirala s nacističkom Njemačkom i relativiziraju se njihovi zločini. Među sudionicima su visoki crkveni predstavnici, pa sve do neonacista iz mreže Krv i čast, to jest okupljen je cijeli spektar ekstremne desnice iz Hrvatske, što Bleiburg čini najvećom fašističkom manifestacijom u Europi“, navodi se u priopćenju AK Pliberk Bleiburga.
“Dugoročno želimo da se taj skup više ne održava. Želimo zato staviti na raspolaganje zbirku tekstova koja će, nadamo se, opravdati kritičko promatranje ovog skupa”, navode iz inicijative.
Među tekstovima koji su objavljeni na stranici no-ustasa.at nalaze se oni koji se bave “Mitom Bleiburga”, tezama da se tamo dogodio “holokaust nad Hrvatima” te događanjima u zločinačkoj NDH. Tekstovi sa stranice dijele se već i po društvenim mrežama.
Naravno da će pravovjerni Hrvati poludjeti na ovaj tekst Austrijanaca. No sjetimo se video snimaka od prošle godine. Molitvu svećenika i imama (Na Bleiburgu je osim Hrvata pobijeno na tisuće Bošnjaka pripadnika NDH i Handžar divizije) i dostojanstveno odavanje počasti pobijenima koji su po međunarodnom pravu nevini dok im se ne dokaže krivnja (Čak sam ZAVNOJ iz 1944 donosi zaključak da nema “suđenja bez presude”) poremetile su kasnije “veselice”.
Jedna austrijska novinarka tako je objavila tvit u kojem je bila vidljiva grupa ljudi obučena u ustašku ikonografiju, koja je tamo činila sve, dakle bančila, pila, smijala se, sve dakle osim pijeteta i davanja sućuti.
Ako je Bleiburg mjesto tragedije, onda je to zadnje mjesto, za onog koji je došao tu izraziti počast žrtvi, na kojem će piti, pjevati i mahati fašističkim znakovljem.
Dati počast ubijenom, ma kojoj vojsci pripadao. ljudski je čin, čin svake civilizirane kulture od antičkih dana. Na mjestu bilo čijeg stratišta, pjevati, piti, urlikati, pod znakovima sile, koja nas je 1941-e izručila Njemcima i Talijanima, Mačeka zatvorila, a zemlju nam podijelila, te godinama na nju nadvila mrenu nacizma, ne znači davati sućut. To samo znači biti budala.
I da, za ljubitelje Ante Pavelića napomena – ovo nije obrana komunističkih zločina. Jer oni nikako da shvate, da ustaška ideja, i njeni ideolozi (dakle ne govorimo o običnoj na silu il bez sile regrutiranoj vojsci), koja je ubijala Hrvate, zatvorila Mačeka, ne može se braniti protuargumentacijom “A oni, kako oni”.
Eugen Kvaterik, drugi čovjek NDH o svemu onom što su činili, piše sljedeće, nazivajući Pavelića duševno neuravnoteženim Balkancem: