Londonski sud odbio je izručenje utemeljitelja Wikileaksa u SAD – samo iz humanitarnih razloga, a ne zbog toga što je u pitanju progon čovjeka koji je raskrinkao američke ratne zločine, komentira Matthias von Hein za Deutsche Welle.
Piše: Matthias von Hein l Deutsche Welle
Odluka graniči s čudom. Nakon procesa koji je uglavnom bio ekstremno nepravedan, sutkinja Vanessa Baraitser je u Londonu odbila izručenje Juliana Assangea u SAD.
Nakon što je britansko pravosuđe na svakom koraku ometalo obranu proslavljenog istraživačkog novinara, većina promatrača je vjerovala da će suci žrtvovati svoju neovisnost, Assangeova građanska prava i slobodu medija na oltaru „posebnih odnosa” s Washingtonom.
Ali oni to nisu učinili. I to je razlog za radost – ali nije za olakšanje.
Naime, u Londonu nije potvrđeno pravo novinara da otkrivaju prljave tajne moćnih. Sutkinja se u odluci pozvala isključivo na neljudske zatvorske uvjete koji bi čekali Assangea u SAD-u i na opasnost da on, u teškom psihičkom stanju, počini samoubojstvo.
Sutkinja je uz to proturječila navodima obrane prema kojima je Australac progonjen zbog novinarskog posla, da su njegova otkrića američkih ratnih zločina u javnom interesu i da je čitav proces politički. Baraitser je tu bila sasvim na strani Amerikanaca. To znači da ostaje prijetnja i za Juliana Assangea i za slobodu medija.
Zapad i kriza “identiteta”
O razlozima odluke može se samo nagađati. U prosincu je američki predsjednik Donald Trump pomilovao četvoricu osuđenih ratnih zločinaca koji su u Bagdadu masakrirali 14 civila. Nasuprot tome, oglušio se o pozive da pokaže privrženost proklamiranim američkim vrijednostima i pomiluje Assangea kao čovjeka koji je raskrinkao zločine.
Može biti da je tim izabranog predsjednika Josefa Bidena Britancima „došapnuo” da im Assange ne treba u SAD-u, da bi proces protiv utemeljitelja Wikileaksa samo štetio reputaciji iduće američke administracije.
Najkasnije prošlog studenog jasno je pokazano koliko proces protiv Assangea potresa poziciju Zapada kao zaštitnika humanih vrijednosti. Tada je jedna dopisnica BBC-a pitala azerbejdžanskog predsjednika Alijeva o slobodi medija u njegovoj zemlji. On je odvratio da Englezi, obzirom na tretman Assangea, nemaju pravo držati lekcije drugima o ljudskim pravima i slobodi tiska.
Kako će sve ići dalje? Sjedinjene Države su već najavile žalbu na odluku londonskog suda. Mogle bi proći godine dok se ne iscrpe sve instance.
Assange ne bi smio provesti to vrijeme u zatvoru visoke sigurnosti Belmarsh. Boravak u tom „engleskom Guantanamu” jednak je torturi, rekao je posebni izvjestitelj UN-a Nils Melzer. Već godinu i pol je Assange u izolaciji iako nije pravomoćno osuđen.
Vrijedi se boriti
Najprije bi Assangea konačno trebalo pustiti u kućni pritvor, da tamo pričeka kraj procesa. Nejasno je zašto se istraživački novinar tretira gore nego masovne ubojice. Bivši čileanski diktator Augusto Pinochet je svojevremeno odluku o izručenju udobno čekao u jednoj luksuznoj vili nadomak Londona.
Važno je i da kasno probuđena javnost održi pritisak i nakon ove odluke suda. Vrijedi se boriti za Juliana Assangea – i slobodu medija.