Uz čiju je pomoć bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić došao na vlast, tko ga je financirao, je li za desetogodišnjeg razdoblja njegova mandata došlo do zastoja u prevladavanju komunističkog mentaliteta i razvoju demokracije u Hrvatskoj?
Na ta i mnoga druga pitanja odgovore je pokušao dati akademik Ivan Aralica u svojoj najnovijoj knjizi“Mentalni komunist” koja je od danas u prodaji na svim kioscima u izdanju nakladničke kuće Despot Infinitus iz Zagreba. Dok su prijašnje njegove knjige bili romani s ključem, kao “Ambra”, ova je knjiga bez ključa i u njoj Aralica detaljno raščlanjuje Mesićev desetogodišnji mandat te otvoreno progovara, kako piše, o pogubnoj politici toga desetogodišnjeg razdoblja.
20% protivnika Hrvatske
Akademik Aralica ističe kako je članstvo Komunističke partije bilo slojevito društvo, unutar sebe, gotovo pluralno po mnogim osnovama, najviše po nacionalnoj i socijalnoj, naplavljeno na jednu hrpu u različitim razdobljima, prije, tijekom i nakon partizanskog rata, a najcjenjeniji je, vodeći, bio sloj boljševika, kako su se zvali prije rata, ili prekaljenih komunista, kako su sami sebe zvali u poslijeratno vrijeme.
Prema Aralici, Mesić po naslijeđu i odgoju pripada tome sloju komunista! Podrijetlom iz ortodoksne komunističke boljševičke obitelji, u dječaštvu partizan koji je, po vlastitom priznanju, prekapao po džepovima mrtvih neprijatelja, Mesić je odgajan tako da iznad svega mrzi klasnog neprijatelja, u što su ubrajani Crkva, bogataši i nacionalisti, svih nacija, a u prvom redu nacionalisti njegove nacije, po komunističkom pravilu da se svaki komunist u prvom redu bori protiv svoga nacionalizma, da “svatko ispred svoga praga željeznom metlom treba pomesti nacionalističko smeće”.
Akademik Aralica napisao je kako nema političkog promatrača koji nije ostao začuđen činjenicom da je političar koji je do nogu potučen na izborima za mjesto zastupnika u Saboru, mjesec potom pobijedio na predsjedničkim izborima pronašavši financijere koji će do danas ostati nepoznati. Aralica piše kako je Mesić imao novac nepoznata porijekla i za biračko tijelo na koje je ciljao s dva aduta u rukavu. Prvi, razlaz s Tuđmanom i državni puč što ga je tom prilikom pokušavao izvesti; i drugi, svjedočenje pred Haaškim sudom gdje je Tuđmana optužio za dijeljenje Bosne i Hercegovine, a Hrvatsku za vojnu agresiju na tu susjednu zemlju.
Akademik Aralica slaže se s riječima pokojnog predsjednika Franje Tuđmana kako trebamo imati na umu dvadeset postotaka stanovništva Hrvatske koje je bilo protiv stvaranja samostalne hrvatske države. Prema njegovu mišljenju, među tih dvadeset posto bio je i Stjepan Mesić.
Aralica piše: “Mandatori iz grupacije dvadeset posto birača, oni koji nisu željeli hrvatsku državu, a kad im se ona ipak dogodila, pokušali su njome ovladati tako da je iznutra ispune komunističkim i projugoslavenskim duhom a prema vani ponize i učine jadnom i poslušnom, u Mesiću su, zbilja, našli pravu osobu za taj posao.”
Omalovažavanje Maslenice
Aralica ističe kako je predsjednik jedne države 13 godina nakon operacije Maslenica, ne slaveći je kao svi ostali, nego je dovodeći u pitanje, kao što je u pitanje dovodio sve pobjede Hrvatske vojske, u obliku javnog ugriza rekao: “Operacija Maslenica bila je Tuđmanova predizborna manipulacija u kojoj je uzaludno poginulo sto osamdeset i pet hrvatskih branitelja.”
Zato Aralica napominje: “Jedan mi je prijatelj ovih dana povjerio ono što je u tih deset godina od mene tajio: – Znaš, bit ću ti iskren! Dok sam čitao tvoje romane, odmah kad su tiskani, mislio sam da malo pretjeruješ, da si podlegao pamfletizmu. Ali sada, kada je desetogodišnje Mesićevo, Račanovo i Sanaderovo razdoblje iza nas i kad smo tu gdje jesmo, da se moramo izvlačiti iz beznađa i mentalnog gliba, uvjeren sam da pretjeravao nisi, da si čak bio i suviše blag i suviše obziran.”
Aralica u svojoj knjizi “Mentalni komunist” više nije ni blag ni obziran! I zaključuje kako je potrebno učiniti sve što se učiniti može da se komunistički mentalitet Mesićeva desetljeća, kojemu je on bio protagonist i kreator, ne nastavi i u sljedećim godinama.(Dnevnik.ba/Večernji list)
wpDiscuz