Svetlana Broz, unuka Brozova, snimila je film o Neđi od Ljubuškog. Neđo je bio netipičan Ljubušak. Nezadojen hrvatstvom 90-ih. Za jedne je junak i erudit za druge izdajnik i komunist.
Film je kao i svaki dokumentarni homage sniman subjektivno i posve je normalno da izaziva polemike.
Kritike na film , polemike oko njega, sve je to demokratski folklor, i sve je to poželjno i dopušteno u demokraciji, no kada oni koji se pozivaju na demokraciju, pljujući po komunistima i komunizmu zahtijevaju zabranu, cenzuru, i što li već, namećući se kao apsolutisti istine koja je samo u njihovom vlasništvu, vlasništvu većine, onda se dolazi do logičkog paradoksa.
Do apsurdnosti.
Demokrati, samoprozvani, komunističkim manirima traže zabranu emitiranja filma!
I to gdje? U najdemokratskijoj općini Bosne i Hercegovine. Ljubuškom.
U prostorijama udruge HVIDRA-e Ljubuški jučer je održan sastanak predstavnika udruga proisteklih iz Domovinskog rata i udruga građana, koji su, usuglašenih mišljenja, predstavnicima lokalne izvršne i zakonodavne vlasti odaslali zahtjev u kojem traže zabranu prikazivanja filma “Neđo od Ljubuškog“. Film se treba održati u Gradskoj vijećnici u Ljubuškom, 16. srpnja 2012.
U zahtjevu se ističe kako Svetlana Broz, autorica filma, kao i organizatori NVO Gariwo i NVO Eho iskrivljuju istinu i stvarne činjenice koje su se dogodile u proteklom periodu, a sami pristup i iskazi koji su prikazani na filmu potiču mržnju i unose nemir među lokalno stanovništvo.
Također, predstavnici udruga ističu kako im se obratio veliki broj građana koji apeliraju da se zabrani održavanje takvog skupa u Gradskoj vijećnici u Ljubuškom, a koji bi mogao izazvati dalekosežne, negativne posljedice za sve građane.
U zahtjevu stoji kako potpisnici očekuju od lokalne izvršne i zakonodavne vlasti žurni, pismeni odgovor u ponedjeljak do 14 sati, kako bi mogli pravovremeno reagirati.
Zahtjev su potpisali:
- Udruga roditelja poginulih hrvatskih branitelja Ljubuški
- Udruga udovica i djece poginulih branitelja Ljubuški
- HVIDR-a Ljubuški
- Udruga maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata HZ – HB
- Udruga branitelja i invalida Domovinskog rata liječenih od PTSP
- Tomislav Tomić – prvi ratni zapovjednik HVO-a Ljubuški
- Udruga za afirmaciju mladih u društvu „Volim Ljubuški“
- Hrvatska navijačka udruga „Skauti“ Ljubuški
No ono protiv čega svakako treba javno ustati jeste velikobošnjačka eksploatacija pokojnog Neđe Galića. Bošnjački mediji predstavljaju ga kao hrvatskog Šindlera koji je spasio stotine ljubuških Bošnjaka od sigurne smrti. Kamo sreće da su se u cijeloj BIH većinske nacije odnosile prema manjinskim onako kao što je to bilo u Ljubuškom. Broj ubijenih bio bi nula a broj raseljenih stotinu puta manji.
Bošnjački propagandisti zaboravljaju da na teritoriju Hercegovine nema niti jedne masovne grobnice a o suživotu s Hrvatima i o nacizmu Ljubušaka bilo bi dobro da konačno upitaju i ljubuške muslimane kako im je s nama i jesu li požalili što su se vratili. S naglaskom na ovo “vratili”. Hrvate Vareša npr. to ne možemo pitati.
Dodatno pitanje koje se samo po sebi postavlja je sljedeće: Kako to da Bošnjaci nemaju svoje Srđane Aleksiće i Neđe Galiće? Naprosto je nevjerojatno da su imena tih ljudi izbrisana iz kolektivnog pamćenja. Ti ljudi su postojali i postoje.
Nelogično je naime vjerovati da u Sarajevu npr. u kojem je etnički očišćeno nekoliko stotina tisuća Srba i Hrvata, što metkom a što izgnanstvom, da u tom gradu prijeratnih mješanih brakova i univerzalista nije postojao niti jedan bošnjački Neđo Galić ili Srđan Aleksić koji je stao pred strojnicu vojnika ABIH zaštitivši svog susjeda Hrvata ili Srbina od progona ili smrti.
No za imena tih ljudi mi ne smijemo znati. Zašto? Zato jer velikobošnjačka propaganda ne smije pristati na postojanje takvih. Njihovi Neđe i Srđani su postratno strogo zabranjeni. Kada bi bošnjački politbiro pristao na činjenicu da takvi postoje ili su postojali pala bi u vodu sva mitologija postratnog bošnjačke autoviktimizacije koja si ne može dopustiti istinu kako je i “najveći narod žrtva” u ovom ratu ubijao.
Zato ćemo pročitati još tone članaka o Srđanu i Neđi dok o Amiru, Samiru koji su spašavali Ante i Alekse nećemo niti jednog jedinog slova.
Načelnik Ljubuškog Nevenko Barbarić u izjavi za Radio Ljubuški kazao je sljedeće:
“Ljubuški i Ljubušaci su prije svega dostojanstven narod u bogatstvu multietičkog življenja poznatog već stoljećima. Ponosni smo na sve standarde demokratskog življenja i suživota. Cijenimo svoje, uvažavamo i drukčija mišljenja i stavove. Kao općinski Načelnik Ljubuškog i pripadnik hrvatskog naroda ne slažem se i protestiram na jednostrano tumačenje određenih povijesnih istina. Zamjeram Veleposlanstvu Norveške u Bosni i Hercegovini što se uključilo u potporu događaju koji u najmanju ruku izaziva kontraverze i neslaganje.
I nakon ovoga ljubuški Hrvati i Bošnjaci će nastaviti zajednički živjeti u Ljubuškom bez sufliranja sa strane. Pustimo povjesničarima da sude o određenim povijesnim događajima i ulozi pojedinaca u tim povijesnim događajima” stoji u priopćenju općinskog načelnika Nevenka Barbarića
wpDiscuz