Centar za kritičko mišljenje , u praksi liberalni fundamentalisti koji uporno ne priznaju grupno-specifična prava a čiji fundamentalizam korespondira s nacionalizmom najbrojnijeg BH naroda, organiziraju tribinu na temu “Treba li Bosni i Hercegovini ujedinjena ljevica?” u hotelu Bristol u Mostaru s početkom u 18 sati. Što je super. BIH definitivno treba ljevicu jer jedna je od rijetkih zemalja u Europi koj uslijed neriješenog nacionalnog pitanja nema niti jednu registriranu lijevu političku partiju. Sve partije koje su ušle u sve razine vlasti u BIH su nacionalističke partije. Dijele se samo na one koje otvoreno priznaju da to jesu i one koje se stide to reći. No pojedinci u BIH svakako jesu ljevičari. Postoji mnoštvo uglednih lijevih imena koji po svom habitusu pripadaju političkoj ljevici i koji svaki dan uzaludno ponavljaju da je preduvjet širenja istinske ljevice u sve pore BH društva njen preustroj, rješavanje njena tri nacionalna pitanja i pretvaranje u modernu federalnu državu s rješenim kolektivnim pravima, kako bi se građanske i nadnacionalne teme konačno nametnule kao primarne. Ti ljevičari koji su svjesni realnosti, da je nacionalizam rak rana BH društv i koji se ne može rješiti prostim nasiljem i ignoriranjem i koji se mora rješavati racionalnim rješenjima kao preduvjet općedruštvene pomirbe i novog dijaloga naravno marginalizirani su u državu u kojoj medije i establišment čine bošnjački nacionalisti uvezani s navinom i ono manje naivnom al interesnom međunarodnom zajednicom koja ih pumpa financijski i strateški.
No Centar za kritičko mišljenje umjesto ljevih intelektualaca na tribinu je pozvao sve listom desničarske nacionaliste. Krenimo redom:
Nermin Nikšić, predsjednik Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine, dojučerašnja desna ruka Zlatka Lagumdžije, predsjednika Bošnjačkog institua (valjda ljevičarskog??) koji je ime SDP-a unakazio pretvarajući ga u nacionalsocijalisitčku partiju. SDP je bila vodeća bošnjačka partija u doba dva najrigidnija nacionalisitčka projekta velikobšnjačke politike Alijanse i Platforme. Nermin je pored toga bio i komunalni inspektor u Konjicu. Ne pamti se njegova “ljevičarska” i “građanska” hrabrost kada su konjički Hrvati i Srbi u tom gradu tretirani kao smeće i krupni komunalni otpad. Nije se ustao “ljevičar” Nikšić u njihovu obranu. Konjic je danas etnički očišćen grad. U njem nema apartheida kao u Stocu npr. jer ga nema nad kim biti. Nema ni problema sa dvijema ili trima školama pod istim krovom jer u Konjicu su škole samo pod jednim programom. Dovoditi Nikšića da priča o Ljevici jednako je kao dovesti Ćićolinu na javnu tribinu o Ćudoređu.
Željko Komšić, predsjednik Demokratske fronte najplodonosnije je čedo bošnjačkog sarajevocentričnog nacionalizma i njegov uspjeh na političkoj sceni proporcionalan je njegovom negiranju nacionalnih prava malobrojnijih. Ne pamti se niti jedan njegov istup kojim se zamjerio klasičnoj bošnjačkoj desnici, što bi ga možda i učinilo ljevičarem. Svoju političku popularnost strogo zadržava zajebavajući narod svog oca.U zadnje vrijeme kad mu nije okrenulo zajebavanje naroda svog oca posvetio se zajebavanju naroda svoje majke. Tako su “konstitutivni” Srb u Federaciji dobili predsjednika FBIH kojeg su im nametnule Sarajlije. Tzv. sarajevska “Ljevica” . U gradu u kojem su Srbi najviše pometeni. Da je ikada iti jednom provokacijom učinio nešto slično zajebavajući narod čije političke egide građanskog nacionalizma provodi politička karijera bila bi mu duboka ko vodostaj Miljacke u osmom mjesecu.
Dennis Gratz, predsjednik Naše stranke je simpatičan mladić pročupanih obrva, fino iskvarcan i odličnog outfita, koji još uvijek traga za vlastitim osobnim identitetom. Tek kada to rješi znat ćemo koji je njegov politički identitet pa ga ovaj put nije red razmatrati. No istupi njegove stranke, primjerice Peđe Kojovića, ili mladih napucanih riba iz te partije govore kako je Naša stranka tek nešto seksipilnija verzija istog bošnjačkog građanskog nacionalizma, jako daleka od istinske europske ljevice. Europka ljevica naime jako pazi na kolektivna prava i nacionalne identitete upravo iz razloga da ih ne razbukta. Kojovićevim istupima u zadnje vrijeme, vidimo da oni zapravo imaju isti pristup predstavničkoj demokraciji kao i Komšić. Zagovornici su pripadničke demokracije umjesto predstavničke. Pripadničku demokraciju u Jugoslaviju inače prvi je uveo Slobodan Milošević namećući Albancima nelegitimne pripadnike njihova naroda kao njihove predstavnike. Ako je Sloba bio ljevičar, onda priznajemo da je to isto i Denis i Peđa. A i Komšić.
dr. sc. Nerzuk Ćurak, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu je ljevičar onoliko koliko je i desničar. Klasični bošnjački intelektualac koji nacionalne bošnjačke ciljeve umotava u celofan građanštine. Nikada napadnut od klasičnih bošnjačkih nacionalista.
Inače moderator tribine bit će jedan od najljućih bošnjačkih nacionalista u Hercegovini magistar nacionalizma g. Nerin Dizdar
Recital će da izvede stanoviti Vučić Nikola koji će ovom jednonacionalnom, nacionalisitčkom i jednoumnom sijelu dati multietnički šlagvort.
Slično jednoumno sijelo je sinoć uradila i FTV, televizijski javni servis koji se ponaša kao politička stranka. O ujedinjenju ljevice govorio je tako npr. i Emir Suljagić. Trrenutno najparanoidiniji bošnački nacionalist čiji nacionalizam poprima patološke razmjere.
poskok.info