Nakon jučerašnje izjave kako priznaje Komšića kao legitimnog i legalnog te poziva Komšiću da ga posjeti, Komarica je samo još jednom potvrdio ono što odavno pišemo. On je čovjek publiciteta.
On godinama ne govori o zločinima koji su počinjeni nad katolicima Unsko sanskog kantona. Ne govori da je tamo bio pogrom ljudi. Nasmijano se fotografira s posljednjom hrvatskom obitelji u Sanskom mostu. Ne pojašnjava zašto je ta obitelj tamo posljednja.
Nikada nije spomenuo slučaj Vlade Šantića.
Sve ove godine igra duplu igru. Ne pokazujući niti zrno empatije prema svom narodu. Ne dao Bog da nas on brani i da o njegovoj riječi ovisimo.
Pammera nije danas primio slučajno. Vrlo je vjerojatno da je dio NGO mreže i da radi po zamolbi Sarajeva.
Obitelj nikada nije vratio iz Zaprešića u Banja Luku, druge proziva zašto se ne žele vratiti iz Švicarske u bogati i perspektivni Prijedor. Služi kao golub ometač najvećem nacionalizmu u zemlji.
Čovjek koji poziva Komšića da ga posjeti nije naš biskup. On za nas više ne postoji.
Molimo urednike svih medija koji se solidariziraju s nama da ga ignoriraju. Ovo vrijedi i za urednike srpskih medija kao i za urednike bošnjačkih medija koji osuđuju to što je jedan dio Bošnjaka učinio Hrvatima.
Ovako o njemu svoje svjedočanstvo piše Dubravka Vulić-Popović:
Kad je 1992. u Mrkonjiću zapaljena katolička crkva , a prije toga da ne govorim šta je sve bilo s nama , molili smo Komaricu na zgarištu, pod otvorenim nebom ,da nam pomogne i da nas konvojem prebaci u Hrvatsku. Bilo je među nama logoraša , bolesnih , starih , ja sam na rukama imala svog Ivana od godinu dana … Njegov odgovor je bio , CITIRAM ,”NE MOŽETE OGNJIŠTE NAPUSTITI,ONI KOJI TO NAPRAVE JA IM NE DAM BOŽJI BLAGOSLOV”.
Komarice više nema. Sretno mu.
wpDiscuz