Treba biti poprilično glupa država, pa na međunarodnim sudovima dobiti presudu za agresiju na zemlju kojoj si pomagao punih 5 godina. Treba doista biti potpuno lišen svake državničke misli, pa dopustiti da te tuži netko s kim si potpisao 5 mirovnih sporazuma i kome si držao pola milijuna izbjeglica u prihvatilištima. Treba doista, narodu hrvatskom pojasniti, zašto te taj narod hrvatski plaća, dok ti sjediš, ubireš plaću i brojiš staž.
Stoga vađenje iz ladica, slučaja granatiranja banskih dvora, starog četvrt stoljeća, nije ništa drugo nego pokušaj da se narodu, koji te plaća, dok ti puštaš da te po svijetu čereči tko stigne, nije ništa drugo nego pokušaj zamagljivanja očiju, da hrvatski narod, u državnoj upravi, u ministarstvima, u vladi, ima državnu elitu. Elitu koja voli svoju zemlju i brani njene nacionalne interese.
Četvrt stoljeća star sukob sa Srbima uvijek dobro dođe. Šteta malo je tih Srba u Hrvatskoj. Ah kako bi danas dobro došli, da se narodu zamagle oči. Recimo neki Srbin terorist. To bi super bilo.
RH administracija prepuna je kadrova koji preziru Hrvatsku. Njonjo nije jedini tu.
Do jučer su u predsjedničkim uredima sjedili obavještajci , agenti nekih država koji su pucali po Hrvatskoj. Do jučer je Hrvatskoj kormilario Budimir Lončar, Miloševićev diplomat u doba agresije na Vukovar, do jučer su Hrvatskom upravljali ljudi poput Mesića, koji nikada nisu optuženi za davanje lažnih iskaza u Haagu. I danas je dio RH diplomacije čovjek koji se u Italiji kumi s Nerkezom Arifhodžićem, Komšićevim atentatorom na hrvatsku diplomaciju u BIH. Hrvatski MVP prepun je antihrvatskih kadrova koji su čak i u doba pristupanja RH u EU lobirali protiv pristupanja RH u EU.
Bijedna, nemušta, RH elita, djeca koja su se razmnožila po RH uredima, nakon dehrvatizacije Hrvatske, doživjela je da joj se cijeli svijet smije. Njenoj nesposobnosti. Njenoj nesvjesnosti sebe same. Njenoj spremnosti da je nema. Da bude najveća karikatura Europe.
Radi se o tisućama ljudi koje plaćamo. Tisućama koji državu doživljavaju kao babovinu, kao prirodno nasljedno pravo.
Zato ne čudi, da je prosvjed hrvatskih studenata, koji su tražili od vlasti da preuzmu na sebe državničke poteze, i da se krenu ponašati odgovorno, potpuno marginaliziran u medijima. U nezavisnim medijima tzv. države Hrvatske. Medijima za tu tisuću odabranih, žderača, hrvatskih jasala.
Dok im se generali ubijaju u Haagu, dok im Gotovina mora živjeti s činjenicom da ga je njegova zemlja predala da trune 7 godina nevin u Haagu, da mu je njegova zemlja oduzela 7 godina života, oni, dok se pakuju za godišnji u Austriji, o našem trošku, nastoje uvjeriti ljude, kako se nešto eto radi, kako je , otvaranje slučaja, starog 25 godina, jako važan događaj. Možda događaj godine.
Qou vadis Hrvatska?
NAKON 26 GODINA ISTRAGE
HRVAT RAKETIRAO JE BANSKE DVORE? U Požegi su iznenađeni, ne vjeruju da je on taj
Na njega su ljudi već i zaboravili, a mislim da od 1991. godine nikada nije ni bio u Požegi. Tu su mu ostali roditelji. Pokojni otac radio je u bivšem gradskom Vodovodu, a majka je bila zaposlena u Šumariji. Znam da je bio pilot, ali ova informacija i mene je iznenadila – kazao nam je jedan Požežanin.
Karijera nakon rata
MUP, dakle, sumnjiči Lukića da je upravo on pilotirao avionom koji je raketirao Banske dvore. Činjenica je da je on bio iznimno cijenjeni pilot u zrakoplovstvu ondašnje vojske, a prema našim informacijama, Lukić je u vrijeme početka rata u Hrvatskoj bio vođa akrobatske grupe JRZ-a koja je bila stacionirana u Zadru. Iz toga je jasno da je riječ o pilotu koji je u tadašnjoj vojsci bio iznimno cijenjen.
Tako je, kako doznajemo, cijenjen i već duže od 20 godina u južnoafričkoj zrakoplovnoj kompaniji South African Airlines, gdje je kapetan na Boeingu i Air Busu i gdje se zaposlio nakon što je, kako smo doznali, negdje krajem 1991. ili početkom 1992. godine pobjegao iz JNA.
“Zašto baš sad”
Njegova postrojba, naime, iz Zadra je premještena u Podgoricu, a Lukić je prema našim informacijama odlučio pobjeći iz vojske te se nekako domogao Italije, odakle je sa suprugom i tada malenom kćeri pobjegao u JAR. Jedan njegov poznanik, koji je s njim povremeno održavao kontakt, kazao nam je da mu je teško povjerovati u vijest o Lukiću kao pilotu koji je raketirao Banske dvore.
– Osobno ne vjerujem da je on taj, čak mi se ta priča čini pomalo nebuloznom, a zanimljiv mi je i tajming otkrivanja, baš nedugo nakon samoubojstva Slobodana Praljka. Sad su nakon 26 godina otkrili tko je raketirao Banske dvore! Da se razumijemo, može biti svašta, ali meni to jako smrdi i ne vjerujem da je on pilotirao. Čovjek ne može biti potpuno siguran, jer je on bio vojnik, ali koliko ga ja znam, ne vjerujem da je on taj – kazao nam je jedan Lukićev dobar poznanik, piše Jutarnji.