Republike nemaju budućnost izvan Jugoslavije kazale su SAD 1990 godine. A potom su nagovorile Aliju da odbije potpis mira u ime rata.Ujedno je zahvalila Inzku na poslu koji je obavio u našoj zemlji te mu je iskazala punu podršku. Na koji točno posao je mislila pojma nemamo. No imamo osjećaj da nas US ambasadorica, pristojno kazano, zafrkava. Inzku je na poslu u BIH najzahvalniji Jerko Lijanović, potom SDP, potom Komšić. On naime godinama podržava njihov kriminal i Komšićevo uništavanje Ustava i Države.
Dodala je da stav Sjedinjenih Država o BiH nije promijenjen, te da Washington našu zemlju doživljava kao jedinstvenu i okrenutu euroatlantskim integracijama.
Što će reći da ju uopće ne doživljava. Jer da je uopće studira, analizira i doživljava znali bi koliko je američka potpora Inzku i lupanju po glavi 50% građana BIH kako bi se prilagodili politici jedine terorističke partije u Europi – SDA, dovela BIH do krajnjeg stadija postojanja.,
“Posvećeni smo tome da je BiH demokratska i nezavisna država sa teritorijalnim integritetom”, istaknula je.
Ne kazavaši što je to u BIH demokratsko? Demokratski mediji možda? Demokratski Predsjednik Hrvata u Predsjedništvu? Demokratski Dom naroda Hrvata i Srba koje popunjavaju Bošnjaci?
Dodala je da je jedan od prioriteta BiH borba protiv korupcije.
“Rezultat te korupcije je da zemlja gubi talentirane mlade ljude koji idu u zemlje gdje imaju veće šanse”, kazala je, između ostalog, Thomas-Greenfield.
Je li se ovim činom Thomas-Greenfield direktno okomila na imenovanje Komšićeve veleposlanice koja je na uglednu međunarodnu funkciju imenovana s lažnim CV-em i bez ikakvog formalnog obrazovanja. Teško budući da je sama USA ambasada stala protiv novinara koji su otkrili ovaj sljučaj te su podprli korumpiranost spornog imenovanja. A potom su novinarima čestitali dan slobode medija.
Kao drugu ključnu prepreku za BiH navela je političare “koji se fokusiraju na etnonacionalne ciljeve”.
Ovaj dio, je jako zanimljiv. U Americi, prijestolnici političke slobode, u kojoj se jamče političke ideologije bilo bi skandalozno da se neka politička stranka kritizira zato što je njena ideologija ovog ili onog smjera. Postoje širom svijeta etničke i neetničke partije. Lijeve i desne. Zamislimo da SAD ambasadorica u Francuskoj kritizira neku partiju što je socijalne orijentacijem, ili pak kapitalističke, što je liberalna ili pak konzervativna. Povijest BIH rata je povijest etničkih sukoba. A BIH nije lutkarsko pozorište u kojem od političara naručite kakve ideologije želite slušati u UN.
Građanima se nude političke ideje i političari sami biraju što će im ponuditi. Činjenica je da etničke partije u BIH ne silaze s vlasti od sloma komunizma. To nije dijagnoza. To je fakat. I postoji razlog zašto je to tako. Zato što su nacionalizmi i dalje živi. Proces nacionalne renesanse još nije gotov. Najveća nacija želi još. Ne priznaje druge dvije. Najmalobrojnija se osjeća prevarena iskorištena i izmajorizirana. Srednjoj je dobro i ona bi van. BIH je prostor trojne međunacionalne napetosti. Možda se to ne vidi sa zgarišta WTC-a u SAD-u. Budući da oni ne vide ni tko je educirao i istrenirao napadače na vlastite građane 2001 godine zašto bi znali tko je ubio recimo Jozu Leutara. Ta i sama US ambasada je tada pozvala da se slučaj ne politizira.
Bi li tako reagirali da je ubijen Amerikanac u BIH?
U svakom slučaju još jedno malo razočarenje u inertne stavove SAD-a, stavove koji nepriliče jednoj uglednoj i važnoj svjetskoj sili. Čak i ako su stavovi nama neprihvatljivi, očekivati je da se Velika Svjetska Sila, iscrpnije pripremi u svom izlaganju.
No s obzirom da BIH ima važnost na svjetskoj pozornici taman koliko i lokal Mc Donaldsa u New Yorku, razumljivo je zašto su istupi US ambasadora po pitanju BIH tako plahi i nemarni.
wpDiscuz
