Kakve veze imaju Rusija, Srbija, Vijetnam, Kina i Kazahstan? U pravilu nikakve, ali su ovo zemlje koje su u ovim dramatičnim danima kada se cijeli svijet bori s koronavirusnom epidemijom započele smanjivati izvoz hrane u druge zemlje, čime su zapravo označile novu eru protekcionizma koja kao da prijeti globalnom tržištu.
Izvješće o izvozu je izradio Tim Benton, direktor ureda za istraživanje rizika u nastajanju Chatam Housea, britanskog istraživačkog centra sa sjedištem u Londonu. U članku kojeg je napisao za Bloomberg, Benton kaže da se ovaj mehanizam “zatvaranja” trgovine, iako bi bilo bolje govoriti o izvozu, “već događa, a sve što možemo promatrati govori nam da će se trend zatvaranja pogoršati”.
Zbog toga je bila ispravna tvrdnja da sigurnost prehrane mora biti strateški prioritet zemalja, jednako važna kao sektor obrane ili zdravstveni sektor, da nabrojimo samo neke. Stvar je vrlo jednostavna. Ovaj trend je već doveo do „blagog“ porasta cijena pšenice na svjetskom tržištu, a ako se nastavi, situacija se može usporediti s Drugim svjetskim ratom kada su bogate gradske obitelji hranu plaćale zlatom. Iz toga proizlazi da bi poljoprivredni sektor, posebno srednja i mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva, trebali uživati svu podršku države, zakonodavne i financijske prirode.
Uzmimo primjer Kazahstana, jednog od najvećih proizvođača i izvoznika brašna, koji je obustavio izvoz ove vrste, ali i druge hrane, kao što su mrkva, šećer i krumpir. Vijetnam je privremeno obustavio sklapanje novih ugovora o izvozu riže. Srbija je obustavila isporuke suncokretovog ulja i druge robe, dok je Rusija, za koju se sjećamo da je jedan od glavnih izvoznika pšenice, zajedno s Kanadom i Ukrajinom, ostavila „otvorena vrata za mogućnost odlučivanja o bilo kakvim blokadama, ali na tjednoj osnovi“.
Dobro je naglasiti da u ovom trenutku imamo pregršt mjera, a ne potpuno zaustavljanje izvoza i da nema znakova njihove opće primjene. Ali prema nekim stručnjacima, zastoj koji je stvorila panika zbog pandemije je pokrenuo mehanizam koji vodi neke države da zaštite svoje unutarnje tržište na štetu stranog.
Opravdano ili ne, to je tema za raspravu. Zemlje koje su zanemarile poljoprivredu će reći da slobodno tržište i pravila Svjetske trgovinske organizacije nalažu slobodan pristup nabavi osnovnih prehrambenih proizvoda, dok se vlade koje uvode takve mjere pozivaju na „višu silu“ i tada država intervenira sa zabranom izvoza.
„Napade na supermarkete“, ali napade u smislu navale pri kupnji doslovno svega što se nudi, vidjeli smo svugdje u svijetu, kada je s epidemijom u početku došlo od povećanja maloprodajnih cijena.
U Palermu, u Italiji, je prekjučer u bilo čak i pokušaja masovnog izlaska ljudi s hranom iz Lidla. Na intervenciju su došli karabinjeri i policija, dok je u Bariju čovjek ispred supermarketa policiji vikao: „Nemamo više novca“. Ove dvije scene su se brzo proširile društvenim mrežama i nastala je panika i u drugim dijelovima zemlje.
Gradonačelnik Palerma Leoluca Orlando je uputio apel građanima da se radi o „izoliranom incidentu koji je proveden u suradnji s organiziranim skupinama, grupama šakala i profesionalcima koji teže i promiču nasilne akcije i koji se lako mogu pronaći na društvenim mrežama”.
“Dok se stotine građana i obitelji prijavljuju za primanje pomoći u hrani od općine i udruga, postoje ljudi i skupine za koje se već iz slika, eksplicitnih referenci i nadimaka sadržanih na njihovim stranicama na društvenim mrežama vidi da pripadaju mafijaškom mentalitetu. Molim sve građane da ih prijave policijskim vlastima, da njihove račune kao promotore nasilja prijave upraviteljima društvenih mreža kako bi ih se odmah blokiralo. Prije nego ponovno budu aktivirani, pobrinut ćemo se da budu ušutkani, a za to će se pobrinuti policija“, rekao je dugogodišnji gradonačelnik sicilijanske prijestolnice.
Za Orlanda se radi se o „desetak skupina ili malo više, koje društvene mreže koriste kao kanale za poticanje na nerede“.
„Palermo u ovim okolnostima organizira rješavanje izvanrednih situacija, s velikim duhom zajednice, izvanrednim radom liječnika i zdravstvenih djelatnika, zalaganjem javnih zaposlenika i tvrtki koje jamče usluge, uz strast mnogih volontera i uz dostojanstveno ponašanje tisuća ljudi. Još jednom upozoravam da nećemo dati prostora nego najjaču represiju ovim profesionalnim šakalima koji samo znaju rasplamsati napetost i strah u ovoj situaciji, a to nam nikako ne treba“, rekao je Orlando.
Međutim, masovna navala na supermarkete, s novcem ili bez njega, kao u incidentu u Palermu, u kombinaciji s pogledom na prazne police će bez sumnje širiti paniku, a vlade bi se mogle odlučiti na dodatne zabrane izvoza, iako nedostatak osnovnih potrepština zasad nije posljedica nedostatka sirovina, već potpuno nestrukturni faktor psihološke prirode.
Štoviše, povećanje cijena dovodi i do drugih posljedica. Na primjer, rast cijena kruha iza sebe ima dugu povijest koja se smatrala za uzrok početka nereda i političke nestabilnosti. Podsjetimo da je tijekom skoka cijena između 2008. i 2011., došlo je do nereda zbog kruha u više od trideset zemalja širom Afrike, Azije i Bliskog istoka. Tim Benton upozorava „da će se bez lanca opskrbe hranom društvo potpuno raspasti“.
Možda je i to razlog zašto zemlje koje su isključivo uvoznice određenih osnovnih potrepština, poput pšenice, žurno sklapaju ugovore o nabavi. Alžir i Turska su izdale nove ponude za otkup, dok je Maroko produžio moratorij na carine barem do sredine lipnja.
Teza koju iznosi Bloomberg je da svijet, ako se krene putem protekcionizma, riskira nemire, jer je međunarodni sustav posljednjih desetljeća postajao sve povezaniji da danas protekcionizam u sektoru hrane u jednom dijelu svijeta znači poticanje nemira i pobuna na drugom.
Prestanak izvoza da bi se neke zemlje mogle opskrbiti određenim prehrambenim proizvodima, imao bi vrlo snažan utjecaj na one koje gotovo u potpunosti ovise o uvozu. Na primjer, o Rusiji, koja isporučuje pšenicu, ovisi cijela Sjevernu Afriku, a Kinu ili Vijetnam su veliki izvoznici riže. Ako isporuke prestanu, to bi paraliziralo ekonomiju nacija, pa čak i cijelih kontinenata, koji o njima o ovise. Ali u tom kontekstu je i Europa, ukupno gledajući, više uvoznik nego izvoznik.
Uvoznici traže da vlade zajedno rade na prevazilaženju ovog trenutka panike, što sugerira i britanski istraživač Tim Benton.
„Ako ne budemo djelovali kolektivno i surađivali kako bi se osigurao globalni lanac opskrbe, već samo razmišljali o sebi na prvom mjestu, već možemo reći da će se situacija pogoršati”, rekao je Benton.
Čak i među dužnosnicima Ujedinjenih naroda postoje oni koji razmišljaju na isti način.
Maximo Torero, iz Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu, smatra da ovo nije vrijeme za provođenje određenih politika, jer s obzirom na ono što proživljavamo, naprotiv, moramo surađivati i koordinirati poslove.
Međutim, mora se reći da za nekoliko izvoznih ograničenja koja su na snazi nije suđeno da traju duže od vremena krize, upravo zbog istih emocionalnih mehanizama zbog kojih su nastali. Kad ljudi vide da će police ostati pune, prestat će skladištiti robu, a onda ni vlade neće poduzimati dodatne drastične mjere, već će obrnuto, poticat će međunarodnu trgovinu.
Ali ovo je samo jedan negativni fenomen koji naglašava koliko je važna sigurnost hrane. S druge strane treba uzeti u obzir da bi velika ograničenja kretanja ljudi mogla imati značajan utjecaj na poljoprivredni sektor u Europi, onaj koji najviše koristi jeftinu radnu snagu sezonskih radnika najčešće često iz istočne Europe ili sjeverne Afrike.
Francuska, Španjolska, Njemačka i Italija će ove sezone imati manji broj ruku za berbu voća i povrća s polja, a na nekim područjima, poput sjeveroistoka Italije, gdje su neki urodi već zreli, mnogi proizvodi ostaju trunuti na poljima jer nema nikoga tko bi ih pobrao i pokupio.
Prema procjeni nacionalne udruge poljoprivrednika Coldiretti, ove godine će Italiji nedostajati oko 370 tisuća radnika koji svake godine dolaze iz inozemstva, uglavnom iz Rumunjske, Bugarske i Poljske.
I ne samo to. Granična kontrola zbog pitanja zdravstvene sigurnosti drastično je produljila vrijeme čekanja uvoznih tereta. Sada se za prelazak granice čeka oko 18 sati, a za neke brzo pokvarljive robe je jednostavno nemoguće doći do mjesta prodaje u zadovoljavajućim uvjetima. Ukratko, hrana se u ovom „produženom tranzitu“ pokvari prije nego što dođe do polica supermarketa.
I tako virus još jednom pokazuje sve granice globalizacije i tog međusobno povezanog svijeta “bez granica” o kojem su godinama propovijedi držali liberali i tvrdili da gašenje čak i najosnovnijih poljoprivrednih aktivnosti nema nikakvu važnost. Bolje je proizvesti nekoliko automobila ili pametnih telefona i kupiti tone pšenice, nego se zamarati s prljavim i nesigurnim poslom, koji ovisi o brojnim faktorima, uključujući vremenske nepogode.
Ali problem čak i nije toliko u ponovnom rođenju protekcionizma i nacionalizmu, već u samom sustavu koji i dalje postoji. U tom smislu je pravilnu procjenu dao rekao francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji daje prilično neuobičajene izjave za jednog liberala, kao kad je rekao da se EU pokazala „ništa više od monetarne unije“.
„Ako našu hranu, našu zaštitu, našu sposobnost brige o svom životnom okruženju predamo u tuđe ruke, to je ludilo“, rekao je Macron.
Stoga je potrebno preispitati ne samo načine odnosa među državama, već i restrukturirati sam sustav tako da svaka država ili njihove poljoprivredne asocijacije mogu djelotvorno jamčiti otpornost i samoodrživost u hitnim situacijama poput one koju proživljavamo.
Kad izađemo iz ove more koja će našu zemlju baciti na koljena, posebno zbog velike ovisnosti Hrvatske o turističkom sektoru, morat ćemo preispitati naš proizvodni sustav u manje liberalnom i globalističkom smislu i posebnu pozornost posvetiti onome što je ostalo od nacionalnog proizvodnog lanca, koji je devastiran „jer nije bio konkurentan na globalnom tržištu“. Imamo brojne primjere u svijetu koji su nam upozorenje.
Ova epidemija je razotkrila sve granice globalizacije i tržišnih pravila, jer su ograničenja tržišta rada i trgovine dotaknuli vitalne nerve samog opstanka stanovništva, kako je naglasio francuski predsjednik, koji sigurno nikada nije bio suverenist.
Stoga proživljavamo epohalnu promjenu uzrokovanu virusom koja bi mogla dovesti do kraj liberalizma i globalizma i možda nas uvesti u novo doba u kojem će se nacije same ili grupe nacija morati osamostaliti zbog pukog opstanka. To je težak izazov, ali i šansa za budućnost koja se ne smije propustiti.
Bloomberg / RAI News / Le Point
wpDiscuz
