Ako dobiju rat u Siriji, bit će najnemilosrdnija ratom isklesana arapska vojska u čitavoj regiji

Dok Zapad uporno bjesni oko ruskih pretenzija na Bliskom istoku i njihove vojne intervencije u Siriji, jer su time onemogućili Amerikancima odlučivanje koji diktator će živjeti ili umrijeti, svijet je zaboravio na jednu instituciju u Siriji, koja kroz čitav rat u toj zemlji kontinuirano funkcionira i štiti zemlju koju je Kremlj odlučio očuvati. Riječ je o sirijskoj vojsci, odnosno kako ih Zapad naziva, režimskim snagama.
Sirijska vojska, iako brojčano manjkava i oružano nadjačana, u posljednjih par mjeseci krenula je u ofenzivu protiv svihi frakcija koje se bore za prevlast i rušenje režima u toj zemlji. Nemalu ulogu u njihovom uzletu, naravno, ima ruska vojna intervencija.
Početkom godine, većina svijeta otpisala je sirijsku vojsku, a bašaru al Asadu su mnogi predviđali konačan pad. Sirijska vojska je gubila kontrolu nad mnogim područjima, a nakon što su pali Palmira i Jisr al-Shogour, svijet je to shvatio kao prekretnicu i početak kraja sirijskog režima.
No nitko nije računao na Vladimira Putina. Rusko zrakoplovstvo je u svega nekoliko tjedana transformiralo bojišnicu u Siriji do te mjere, da su džihadisti praktički desetkovani, a pobunjenici u velikom strahu, dok istovremeno, sirijska vojska napreduje i preuzima inicijativu na tlu. Rusi su isto tako u nedjelju najavili intenziviranje zračnih udara u Siriji, s dosadašnjih 50-ak dnevno, na čak i do 300 dnevno.
SAD je optužio Rusiju da bombardira umjerene pobunjenike, iste one za koje su ranije najviši američki vojni dužnosnici redom rekli da su prestali postojati. Sve to odvratilo je pažnju mnogih od pravog stanja na tlu, a ono je takvo da sirijska vojska sad vodi ofenzivu protiv fronter Al Nusra oko grada Alepa i u dolini Oronta.
Sirijski zapovjednici daju koordinate za gotovo sve ruske zračne udare, a sad se već priča i o 800 koordinata dnevno, no Sirijci su otkrili i da Rusi ne žele napadati mete u urbanim područjima. Tu praksu bombardiranja bolnica i vjenčanja ostavljaju Amerikancima u Afganistanu, piše Independent. Naravno, s vremenom se i to može promijeniti, jer niti jedno bombardiranje ne prolazi bez nedužnih civilnih žrtava.
Događa se tu i još vrlo zanimljivih stvari, nastavlja Independent, podsjećajući da Rusi svoje koordinate letova sada dijele s Turcima, a čistim logičkim zaključivanje onda i s NATO savezom i SAD-om. Možda još značajnije od toga jest i činjenica da je rusko zrakoplovstvo uspostavilo “vruću telefonsku liniju” između zračne baze u Latakiji i izraelskog ministarstva obrane u Tel Avivu. To je pak rezultiralo još nevjerojatnijim podatkom – izraelski zrakoplovi nestali su s neba, kojeg su inače redovito nadlijetali kako bi ciljali sirijske i iranske snage na Golanskoj visoravni.
Drugim riječima, Rusi nisu zvijezde jenomjesečne hit predstave u Siriji, već provode ogromnu operaciju, koja će se, po svemu sudeći, nastaviti još podosta dugo.
Sirijci jako žele zauzeti Palmiru, koja je u svibnju pala u ruke Islamske države, no Ruse ipak više zanima pordučje Alepa i Al Nusra fronta, koja je lansirala više raketa prema Latakiji, provinciji u kojoj se nalazi ruska zračna baza. Službena Moskva takvo što ne kani dozvoliti.
Jednu stvar ipak ne treba previdjeti, zaključuje Independent, a ta je da ako pobijedi u tom ratu, sirijska vojska će iz njega izaći kao najnemilosrdnija, bojno uvježbana i ratom isklesana arapska vojska u čitavoj regiji. Svaka susjedna zemlja koja to zanemari, učinit će to na vlastitu žalost.