OHR se danas oglasio povodom nacrta Ustava Republike Srpske, izbacivši seriju prijetnji i moralizatorskih izjava, no kada ih detaljnije analiziramo kroz Ustav BiH i Daytonski sporazum, dolazimo do zanimljivih zaključaka.
Pa, krenimo redom.
1. “Predloženi nacrt ustava Republike Srpske jasno krši i Opći okvirni sporazum za mir i Konačnu arbitražnu odluku za Brčko i suštinski ih dovodi u rizik.”
Čitamo Ustav BiH, član I/3, gdje jasno stoji da Bosna i Hercegovina nastavlja svoje pravno postojanje prema međunarodnom pravu i da se sastoji od dva entiteta – Federacije BiH i Republike Srpske.
Čitamo Aneks 4 Daytonskog sporazuma – što je, zapravo, Ustav BiH – i vidimo da ne postoji članak koji zabranjuje entitetima donošenje vlastitih ustava, dok god su usklađeni s Ustavom BiH.
OHR tvrdi da nacrt “jasno krši Dayton”.
Ali… OHR nije sud. OHR nije institucija koja tumači Dayton. OHR nije čak ni potpisnik Daytona.
Na temelju čega onda oni tvrde da nešto “jasno krši” sporazum na koji nemaju nikakvo formalno pravo interpretacije?
Opa. Prva problematična rečenica.
2. “Oni moraju izvršiti svoju osobnu dužnost i odbaciti ovaj napad na ustavni poredak Bosne i Hercegovine i multietnički karakter Republike Srpske.”
Čitamo Ustav BiH, član III/3 (b), gdje stoji da entiteti imaju pravo usvajati i mijenjati svoje ustave, pod uvjetom da su u skladu s Ustavom BiH.
Čitamo Aneks 10 Daytonskog sporazuma, gdje jasno piše da je uloga visokog predstavnika nadgledanje provođenja civilnih aspekata sporazuma – nigdje se ne spominje pravo donošenja zakona ili blokiranja zakonodavnih inicijativa.
U Ustavu BiH ne postoji nijedna odredba koja bi OHR-u davala moć da blokira ustavne promjene u entitetima.
OHR tvrdi da je ovo “napad na ustavni poredak”.
Ali… u kojem članku Ustava BiH stoji da Narodna skupština RS ne smije donositi ustavne promjene?
Opa. Druga problematična rečenica.
3. “Budući da entiteti postoje isključivo na osnovu Ustava BiH, svi moraju izbjegavati ovu i druge aktivnosti koje dovode u rizik Ustav i institucije Bosne i Hercegovine.”
Čitamo Ustav BiH, član III/2 (a), gdje stoji da BiH može preuzeti samo one nadležnosti koje su joj izrijekom dane Ustavom.
Čitamo Aneks 4 Daytonskog sporazuma, koji potvrđuje entitetsku autonomiju – sve što nije dodijeljeno BiH na državnoj razini, pripada entitetima.
Drugim riječima, entiteti nisu administrativne jedinice, već politički subjekti sa širokim ustavnim ovlastima.
OHR sugerira da entiteti nemaju pravo postavljati vlastita pravila.
Ali gdje to piše?
Opa. Treća problematična rečenica.
Dakle, na temelju čega OHR donosi ovo priopćenje? Može li nam bilo tko ovo pojasniti? Kako netko neovlašten za nešto može lamentirati o stvarima za koje nije ovlašten, ako je pak ovlašten zar je problem na stranicama OHR-a objaviti to ovlaštenje te tko im ga je dao koja pravna osoba i kad je Parlament BIH usvojio ova ovlaštenja OHR-u? Drugačije ona ne vrijede.
OHR:
🔴 Nema sudsku nadležnost.
🔴 Nema zakonodavne ovlasti.
🔴 Nema pravo interpretirati Ustav BiH.
🔴 Nema mandat Vijeća sigurnosti UN-a.
OHR je postao politički igrač koji donosi odluke na temelju… ničega.
Možda je vrijeme da policija i SIPA te Ustavni sud BIH zaštite građane BIH od ludila OHR-a.
Jasno je da Schmidt nastupa kao da su Bonske ovlasti njegov neupitni alat vladanja, no one su politički, a ne pravni akt. Ključna stvar je da za te ovlasti danas više ne postoji međunarodni konsenzus.
Kada Schmidt donosi ovakve odluke i iznosi prijetnje političkim subjektima u BiH, ponaša se kao da iza njega stoji čitava međunarodna zajednica, uključujući i Rusiju i Kinu. No, to nije slučaj.
Pitali smo ambasade ovih država jesu li odobrile ovu Schmidtovu izjavu. Njihov odgovor bio je jasan: nisu. To su nam odgovorile dvije države. Rusija i Kina. Ostale se nisu izjasnile.
To znači da Schmidtove odluke ne predstavljaju međunarodno pravo, već jednostranu političku volju zapadnih zemalja, dok mu se istovremeno protivi dio međunarodne zajednice. U takvim okolnostima, tvrdnja da djeluje u ime “međunarodne zajednice” postaje pravno i politički neodrživa.
poskok.info
wpDiscuz
