Kada bismo dobili marku svaki put kad netko izjavi da bez izmjena Izbornog zakona BiH nema budućnosti, mogli bismo bez problema popraviti budžet Federacije. No, 20 godina poslije, taj zakon, koji je navodno uvjet svih uvjeta, i dalje je mrtvo slovo na papiru. Istovremeno, BiH uporno opstaje u stanju koje više liči na znanstvenu fantastiku nego na stvarnu državu.
Gostujući u emisiji Fokus na Radioteleviziji Herceg-Bosne, Bariša Čolak, savjetnik predsjedateljice Vijeća ministara, ponovno je podigao crvenu zastavu: “Ako ne mognemo promijeniti Izborni zakon, samo ćemo se dalje valjati u blatu.” Blato je, dakako, tu već godinama – političko, moralno, institucionalno. BiH je specijalist u preživljavanju vlastitog kaosa, ali koliko dugo to može trajati?
Neiskreni partneri i kupovanje vremena
Čolak je ponovno ukazao na ključni problem – nedostatak iskrenih partnera s bošnjačke strane. Nije otkrio toplu vodu. Svi znamo da su ranija priznanja Bakira Izetbegovića o “kupovanju vremena” dio političke strategije koja se vodi metodom “što duže čekamo, to manje mijenjamo”. A za Hrvate, to čekanje znači daljnje institucionalno ponižavanje i pretvaranje u političku manjinu.
Ustavni sud i zaboravljena konstitutivnost
Podsjećanje na odluke Ustavnog suda BiH koje govore o konstitutivnosti i kolektivnoj jednakosti zvuči gotovo patetično. Zašto? Zato što se tim odlukama u BiH pridaje jednako malo pažnje kao pravilima parkiranja u Sarajevu. Rješenja, tvrdi Čolak, već su bila pronađena – i to u Neumu, ali bošnjačka politička elita ih, naravno, nije prihvatila. Jer zašto mijenjati sustav koji vam savršeno odgovara?
OHR i “veliki brat” međunarodna zajednica
Čolak je također upozorio na to da odluke visokih predstavnika često idu na štetu Hrvata. Ni tu nije otkrio ništa novo. OHR već desetljećima radi kao dežurni “popravljivač” BiH koji zapravo ne popravlja ništa, osim što povremeno zamuti ionako mutnu vodu. Hrvati nemaju alternativu, kaže Čolak – osim suradnje s međunarodnom zajednicom i bošnjačkim predstavnicima. Ma, zaista? Možda je vrijeme da HDZ BiH i stranke HNS-a shvate da ova strategija ne vodi nikuda osim u političku marginu.
Vrijeme za Gandija?
Dok god Hrvati budu igrali prema pravilima koja su napisali drugi, neće biti promjena. Gandijevski pristup? Povlačenje iz institucija i proglašenje vlastitog naroda izbačenim iz ustava? Možda zvuči radikalno, ali što je alternativa? Nastaviti sudjelovati u sustavu koji vas ignorira i polako briše?
BiH, čini se, ima neiscrpnu budućnost u valjanju u blatu – i to ne zbog toga što nema Izbornog zakona, nego zato što nema političke volje da ga se ikada donese. A dok mi pričamo o budućnosti, prošlo je već 20 godina. Ako ne reagiramo sada, sljedećih 20 godina proći će u jednakoj magli političkog statusa quo. Gandijevska borba? Možda je jedini put. Ali za pokrenuti je, trebamo više od Čolakovih vapaja. Trebamo liderstvo, hrabrost i – iznad svega – solidarnost.
wpDiscuz
