Dok su Osmanlije predvođene Sulejmanom Veličanstvenim stigle pred Beč 1529. godine, noseći mirise, zlato i prosvjetiteljstvo, zapadna Europa imala je drugačiji plan. Umjesto da razmisle o diplomatskom rješenju, poput nekih mudrih fratara u Bosni koji su ranije pokazali kako se s Osmanlijama može pregovarati, Bečani su odlučili podići svoje zidine, odbiti sve pregovore i ući u krvavu borbu.
Osmanlijska vojska, umorna od kiša i loših uvjeta, pokušala je više puta probiti bečke obrane, no svaki put bez uspjeha. Topovi su grmjeli, tuneli se kopali, ali Beč je ostao tvrdoglav. A Osmanlije? Mogli su lako reći da su naišli na “posebno uporni” europski grad.
No, u cijeloj toj upornoj obrani, ključnu ulogu odigrali su ne samo Habsburgovci, već i jedan naš Hercegovac – Franjo Gundulić s Pelješca. Kažemo Hercegoac jer malo ljudi zna da su Kotromanići izdvojili Pelješa iz Hercegovine i prodali ga Dubrovniku.
Vojvoda hercegovačkih snaga stao je uz Habsburge u odlučnim trenucima, boreći se protiv Osmanlija i pružajući potporu obrani grada. Njegova prisutnost osigurala je vrijeme i prostor za dolazak poljskih snaga pod Janom Sobjeskim, koje su na kraju donijele konačnu pobjedu. Gundulić, iako možda manje poznat od velikih europskih vojskovođa, bio je prava snaga iz sjene.
Kasnije će Beč tražiti da se od Franje napravi plemić da ga mogu ženiti za europsko plemstvo pa je Dubrovnik proglasio Trpanj vojvodstvom. Tako je naš Vrano postao vojvoda i kasnije se oženio s nekom bečkom pre3.14ckom.
I tako, umjesto da otvore vrata i pokušaju postići dogovor, Europa se još jednom odlučila za obranu pod svaku cijenu. Snijeg je pao, vojska se povukla, ali što su stvarno dobili?
Dugotrajan sukob, iscrpljene resurse i dugoročne posljedice. Da su možda malo više razmišljali o pragmatičnosti, mogli su izbjeći sve te muke. Ali ne – Europa se morala braniti, a Gundulić je bio jedan od onih koji su im to omogućili.
V
Premda j Sulejman Veličanstveni još dva puta kasnije pokušao organizirati pohod na Beč, nikada više nije stigao do njega sa svojim postrojbama. Naime, pri pokušaju iz 1532. godine osmanske su trupe zaustavljene kod Kisega od strane postrojbi Nikole Jurišića.
Kasnije, pri pokušaju iz 1566. godine, sultan je zaustavljen kod Sigeta od strane Nikole Zrinskog (tada je Sulejman i preminuo, 5. rujna 1566. u dobi od 71 godine).
Video: Why the Ottomans Were So Obsessed With Vienna
Jedan drugi Gundulić, naš, isto tako istaknut će se u Lepantskoj bitci. Pomorskoj. Bio je to najveći pomorski poraz Osmanskih snaga u povijesti
No ta dva lika, iako slavna, budući da su starinom Hercegovci nisu važni u povijesti Hrvata.
Njima su bitni Fra Anđelo Zvizdajnik i izdajnici Zrinski i Frnakopan, koji su kovali urotu jer su ostali bez grofovskih prava a moderna habsburška povijest ta dva carinika kuje u nacionalne junake.
Quo vadis Hrvaška?
wpDiscuz
