Na kraju svog petogodišnjeg mandata u BiH, Johann Sattler, šef Delegacije Europske unije, napokon je skupio hrabrost da javno prizna ono što su svi već znali: njegova misija u BiH bila je potpuni neuspjeh. Ali ne brinite, on je dao sve od sebe! Ipak, kako kaže, najveći mu je neuspjeh što se nije uspio dogovoriti oko izborne reforme, jer, eto, političari u BiH nisu pokazali “dovoljno političke hrabrosti i mudrosti”. Možda bi trebalo napomenuti da je stvarna hrabrost i mudrost potrebna kad si marioneta u rukama američke administracije, koja drži uzde i usmjerava cijeli ovaj cirkus.
Dok je Sattler s jedne strane pokušavao stvoriti dojam ozbiljnog diplomata, s druge je američki ambasador diktirao tempo, predstavljajući se kao šef ove kolonijalne ispostave zvanom Europska unija. Da stvar bude zanimljivija, taj isti američki ambasador odan je zaštiti “demokracije”, što uključuje i ratne zločince koji se ne bi postidjeli ni Al Qaede. Ali za Sattlera, to očito nije bilo važno – važnije je bilo odigrati ulogu poslušnog europskog činovnika koji će nametnuti sve što dolazi iz Washingtona, pa makar to značilo i gazeći po onome što bi EU trebala predstavljati.
Naravno, nisu tu samo izbori problem – Sattler je također izrazio žaljenje što nije došlo do “stvarnog pomirenja”. No, tko još očekuje pomirenje kad se tolerira otvoreno podržavanje ratnih zločinaca, dok se drugi narodi i dalje potajno stigmatiziraju? I dok je Sattler bio frustriran političarima u BiH, pravo je pitanje – nije li njegova frustracija zapravo refleksija njegove vlastite nemoći, ili bolje rečeno, voljne nesposobnosti da učini nešto stvarno korisno?
Na kraju, Sattler će otići, a BiH će ostati onakva kakvu su je on i njegovi američki gospodari ostavili – podijeljena, blokirana i s EU koja služi više kao američka kolonija nego kao pravi partner u procesu približavanja. Jer, kako stvari stoje, jedini napredak koji je Sattler ostvario je u produbljivanju ove pat-pozicije i nastavljanju igre gdje se karte miješaju u Washingtonu, a dijele u Bruxellesu.
4o