Zamislite jednu nadrealnu priču koju ćemo vam sada ispričati. Dat ćemo si na mašti.
Luksemburg je ustavna, nasljedna monarhija; na vlasti je dinastija Nassau-Weilburg. Veliki vojvoda (ili velika vojvotkinja) šef je države, ima izvršnu vlast. Za predsjednika vlade imenuje predstavnika najjače parlamentarne stranke, imenuje i raspušta vladu, ima pravo zakonodavne inicijative i pravo veta na odluke parlamenta.
Zamislite da ste u Luxemburgu. Tamo se događa jedan svečani prijem. Veliki vojvoda luksemburški, Henry (Čita se Anri) radi svečani prijem, povodovom svog rođendana.
Prijem je tradicionalan a sam protokol star je nekoliko stoljeća. Točnije onoliko koliko je staro Grand-Duché de Luxembourg iliti Veliko Vojvodstvo Luksemburga.
Protokol je takav da prva, među uzvanike silazi supruga velikog vojvode. Ona ide bliže k uglednim uzvanicima, grli se s njima i rukuje. Potom na scenu, na početku ceremonije stupa slavljenik, Veliki vojvoda Anri. Ako je pak žena nositeljica titule , nasljedne titule Velikog Vojvode, onda vojvotkinja ide druga dok njen muž ide prvi i “pita se s gostima” što bi se reklo po naški.
Godina je recimo 2021, može biti i 2020, ili 2019 , svejedno je.
Sva moguća posh elita je tamo. Čak i Pejčinović Burićka, ona kokoš koja je izjavila da je Vladi RH, što se nje i Mate Granića tiče bitnija BIH nego položaj Hrvata u njoj.
No pustimo kokošku.
Basna ide dalje.
Običaj, star nekoliko stoljeća je takav, da nakon što supruga velikog vojvode, izgrli i izljubi drage goste, dvoranom se prolomi zvuk sličan udarcu metalnog predmeta u ogromno čembalo.
Znak je to uzvanicima da se moraju razmaknuti na označenoj stazi, kuda će uskoro hoditi veliki vojvoda. Razmak je oko 5 metara ukupno. Jer sama staza je oko 3 metra široka ali mjere predostrožnostio nalažu još po metar s obe strane.
I cijeli diplomatski svijet to naravno čini. Sve je upoznao protokol, što Luksemburga, što njihovih zemalja, o strogim običajima ove ceremonije.
Vojvoda potom stupa na scenu, pred njim se odjednom stvorila široka nadvojvodina staza dugačka oko 30 metara, možda malo više. On ide polako. Metar po metar, potom stane. Nadvojvodi se klanjaju uzavnici blagim naklonom glave. Nema selfija, nema mobitela.
Među uzvanicima je naravno svakih par metara jedan bodyguard, član sigurnosne tajne službe najvažnijeg vojvodstva Europe. (poslije onog hercegovskog jelte)
I sve ide kako treba, Vojvoda se pomakne za metar prema naprijed. Dame u svečanim haljjinama blago se naklone, kao i njihovi muževi, Vojvoda klimne očima i malkice vratom, dok svakog ne pogleda u oči i iskaže mu znak zahvalnosti što je došao na njegov rođendanski kičeraj.
Koji je opet takav kakav jest. Kičast, no kako je tako jebeno star, te godine brane ga od kiča.
I sad zamislimo ovo. Taman kad je došao do pola duljine staze, i kad je njegova seksi supruga inače zanosna Maltežanka, bila još do malo na dohvat ruke, dok je vojvoda već od milja svojoj dami slao lascivne poglede i pri tom pomišljao, “joj kako ću te ščepat za to puteno crnomanjasto dupe mala moja ropkinjo, šećerko moj nasmijani, samo da ova procedura završi” u tom trenutku na drugom kraju staze pojavljuje se čovjekolika zvijer, ministar VP Hrvatske Goran koji je promijenio vlastitoo prezime , osoba neuglednog izgleda, čudnog govora tijela, nešto što izgleda kao križanac između čovjeka i čaglja, i to nešto, na užas seigurnosne službe, i samog vojvode, a najviše na užas vojvotkinje trči prema vojvodi , ravno po stazi i nosi nešto u ruci uvučenoj pod sako.
Brzinom munje u uho svih securitya, u onu električnu bubicu dolazi informacija:
- ” Napadač identifciran u red flag zoni!
- Opasnost nultog stupnja!
- osoba koja trči prema Velikom vojvodi, privatni je poduzetnik niže rase, slavenske!
- S Balkana je i bavi se spaljivanjem krznenih životinja!
- ili je pukao ko kokica ili je profesionalni ubojica!
- pod hitno oboriti napadača!
- potencijalna opasnost od terorizma..
- u slučaju da u ruci nosi oružje odmah ga onesposobiti, po potrebi usmrtiti.
I taman kad je Radman bio na samo 7 metara odvojvode, baš kad je htio to nešto što nosi pod sakoom izvući i usmjeriti prema Vojvodi, trojica securitya bacili su se očajno po njemu, uvjereni da umiru, jer sve je izgledalo kao da će u svakom trenutku iz sakoa izvući neko vatreno oružje, il ne dao Bog, bombu.
U dvorani je nastala vriska i komešanje, opće naguravanje, oni koji su bili u prvom redu do staze kojom hodi vojvoda pokušali su pobjeći iz dvorane, uvjereni da će svaki tren pući bomba. Ali nisu mogli nikud. Jer iz pozadine je nadiralo mnoštvo s osmijesima uvjereni da se događa neki show i da to moraju vidjeti.
A i imali su šta vidjeti, trojica agenata kao u filmu Matrix, skači na čovjeka zvijer, čovjeka čaglja, dok on u padu vadi iz sakoa hrvatsku kravatu. Croatu, i baca ju nekome u publici derući se, “dobaci vojvodi”.
Neretnik je u trenuku dok je bio obaran na pod bio uvjeren , da se radi o ekscesu, da ga je neka hrpa agenata zamijenila s nekim, i da će izgleda ipak biti spriječen, da uradi što je naumio, protrči stazom kojom nitko nikada nije smio protrčati punih 6,7, stoljeća, i kad stigne do vojvode, pruži mu ruku i kaže, onako po duvanjski “đe si bolan Vojvodo, ja sam Radman, od Grlića sin, ja Hrvat ti dinastija, ovo je kravata ovo mi izsmilili bolan”.
Otprilike tako izgleda siže jedne basne, za koju itko normalan, danas, može vjerovati da se ona stvarno dogodila.
Kada bi ova priča bila stvarna, složit ćete se, taj ministar bio bi izvrgnut javnoj poruzi, o tome bi brujali slobodni mediji države koju predstavlja. Premijer bi se ogradio od njega i ispričao bi se javnosti.
Karijera ministra bi mu zauvijek bila zapečaćena.
Kada bi ova priča bila stvarna u bilo kojoj zemlji ne samo Europe, nego širom , baš širom svijeta, bila bi na naslovnicima, a dotični ministar doživio bi milijune memova, tvitova i poruge.
Svugdje bi to tako bilo osim u jednoj zemlji. Zemlji za Gnjidžu i njegove gnjidice koje su se izleglde pod Gnjidom.
Nitko u RH ne zna za ovaj događaj. On se službeno nikada nije dogodio. Nitko osim Vlade RH, ministarstva vanjskih poslova RH i diplomatskog establishmenta koji nadzire Gnjida.
Naime podatak, da je ova priča i više nego istinita uz tek poneki stilski dodatak koji je autorov, pomno čuvaju od očiju javnosti.
Netko će se sada upitati: Zašto Plenković takve debile drži na pozicijama? Zato što je Plenki ono što se izleglo ispod Gnjide. A Gnjida je odlučio na čelo vlade postaviti psihopatu.
Dovoljno je proguglati “sindrom psihopate” i tamo ćete naći da je svaki psihopat ujedno i brutalan narcis, te da se uvijek okružuje nedominantnim kreaturama. Ljudima čagljevima. Kako bi njegova samozaljubljenost jače bliještila pred kmetstvom koje uvjerava da nije gladno i da mu je digao plaće, i da mu je djeci dobro na europskim pečalbama..
U psihopate, svi ministri moraju biti kreature i karikature, te umočeni u ovu ili onu aferu. Ako nisu kreature, onda mogu biti pederi ili lezbe. Dakle nešto što mu ne prijeti karijernoj poziciji.
Ako pak netko od njih prestane biti kreatura, i krene mu rasti rejting, tog će mobingizirati, prisliliti da sam da ostavku. Da ne provali kmetstvo da je premijer psihopat. Ostavka ministra Marića, nekreaturnog perspektivnog političara, lijep je primjer da se to i dogodilo.
Dakle upravo ste pročitali basnu o Debilu koja se službeno nije dogodila. A dogodila se.
Debil je na čelu MVP-a Hrvatske, samo zato jer se Psihopat plaši jakog karaktera i naočitog čovjeka na tom mjestu. I Pejčinovićku je makao iz straha pošto su je domaće kamere počele prečesto loviti.
U niski Mate Granićevskih diplomatskih polucija, koje u šali naziva Olujama, on koji je htio Oluju zaustaviti, dodajmo i ovu sramotu. Još jedan prišt na čelu Gnjide.
Diplomatsku sramotu jednog Gorana koji si je ovim debilnim potezom osigurao siguran nastavak mandata u državi za psihopate i gnjidice.
Mate Izdajnik i Andrej psihoposlušnik, kada su dobili podatke o ovom skandalu,samo su se slatko nasmijali.
Uvjereni da boljeg debila nisu moglil imenovati na tu poziciju, uvjereni da s fotelje šefa MVP-a njima dvojici ne dolazi nikakva unutarnja prijetnja.
Izručenje Hrvata i Hrvatske, dakle, može se nastaviti. Sve je u njihovim rukama. DC je ubio HDZ i od Hrvatske je odlučan načiniti državu bez dostojanstva.
Jer samo u državi kmetova, zemlji koja je pljunula na svo svoje junaštvo, koja je bez gableca ostavila svoje najzaslužnije heroje, samo u takvoj, puzajućoj satrapiji, naseobini za narod koji je izručio sve što narod čini, lik i djelo Gnjide, čak mogu djelovati prihvatljivo.
Ovo je inače prva priča o debilu.
Objavit ćemo još jednu daleko udarniju.
Nije debil superdebil da bi imao samo jednu koja je procurila u javnost.