Postoji jedan fascinantan podatak koji udruge HVO-a ne koriste u javnom prostoru , kao što se rijetko dotiču i Genocida u Grabovici, kojeg kao i naši političari nazivaju “stradnjem Hrvata”.
Ne želimo moljakati naše nemušte pretke, niti ih učiti umijeću javnog priopćavanja, no evo im taj podatak pa nek od njeg čine što žele.
Prostor Džihada, je prostor kojim su Al Qaedine trupe, dakle turske, arapske, jordanske, egipatske, iračke i iranske te svakako afganistanske i jemenske agresorske paravojske, potpomognute domaćim kvislinzima, nazivale prostor pod stabilnom kontrolom Armije SDA. U šali zvane i kao Armija BIH iliti “Ćudo Otpora koje se ćulo do WTC-a”.
Taj prostor je 1995 nakon Daytona uvećan za određene teritorije, koje su u Daytonu prikeljene Al Qaedi. Pardon SDA-u.
Dakle današnji prostori Al Qaede, pardon Armije SDA , mogu se podijeliti na dva prostora. Stabiln Obranjeni ili bolje rečeno Očišćeni “kazanirani” Prostori na kojima je Komšić , (suborac Al Qaedinog Abu Mealija, vođe El Mudžahida i BH vojnog atašea u NYC 2001) mogao šetati tijekom rata, te potom osvojeni prostori, dakle oni na kojima je Safet Orućević mogao šetati dodatno i nakon rata.
Ako se pogleda koji su to “osvojeni prostori” koji su pripali SDA-u nakon rata dolazi se do frapantnog zaključka:
HVO je više teritorija osvoji za Bošnjake nego za Hrvate. Osvojeni prostori današnjeg većinski bošnjačkog teritorija uglavnom su oni koje je SDA dobila na poklon od Hrvata, HVO-a i HV-a nakon razmjene Mrkonjića i Šipova za koridor do Goražda, Ilijaš, Ilidžu, Vogošću, Grbavicu, dakle cijeli istočni pojas Sarajeva i spoj s jednim od bošnjačkih kantona. Dodajmo ovome i Sanski Most te Jajce te oslobođenje Bihaća.
Kada se sve to zbroji ostaje da je jedini prostor na tlu BIH koji je Armija SDA oslobodila od neke vojske, teritorij koji je prikeljila Alijinoj državi kada je ponizila i protjerala u nekažnjenom zločinu 60.000 muslimana Kladuše i Babine Paradržave.
Jedini narod, koji je Alija pobijedio u ovom ratu ukratko su musliman, te Srbi Siska 1991, doduše zarobljeni. I sve to bez iti jednog zločina.
Oh, jesmo li to opet došli do zaključka da Haaški pervertiti nisu sebe smatrali nadležnima za zločine mundžahedanaca u Sisku 1991 i u BIH 1992-1995? O da. Jesmo. Ta šaka isislističkog jada čak je javno obznanila da ju ne zanimaju zločini Armioje BIH nad ovima ili onima, a Srbi i Hrvati i dalje su nastavili izručivati svoje ljude, ne načinivši masovne prosvjede pred odajama svoji lidera i ne traživši njihovu smjenu.
Hrvate čovjek nekako može i razumjeti. Da je Tuđman tražio od njih da poubijaju svoju djecu kao dokaz da vole Zagreb i Hrvatsku oni bi i to učinili. Fanatična je to skupina kojoj ne razumijemo kolektivnu misao, ali da, ponašaju se kao domorodci kojima je čika Frano donio viskija i prodao ogledala. Kao da su osamostaljenjem Hrvatske nešto dobili, osim što su sami sebe gotovo uništili.
Srbe međutim ne možemo. Usred rata pokazali su da su nacija, jako rano su odbili slušati Beograd i time su obranili RS. Jednostavno su činili sve suprotno od BH Hrvata. To je dobra formula ako želite uspjeti i pokazala se jako ispravnom.
Nagrada HVO-a Al Qaeda vojsci bila je : progoni HVO-a na sudovima, pejićizacija njihove borbe u Sarajstanu, nametanje suborca Al Qaede Hrvatima 4-i put za predsjednika, ubojstvo Leutara, otimačina Doma naroda itd.
I oni danas plaču što ih to i takvo Sarajevo, sarjevo s plišanom Jevrejkom na čelu grada nastavlja maltretirati i usrdno mole da se njihova borba prizna i da ih džihad prihvati.
Pa im ovom prilikom poručujemo: Jebo vas džihad, još više priznanje od Sarajeva. Dižite ruke više od te utopije.
Koordinacija Udruga HVO-a Kantona Sarajevo odgovorila je gradonačelnici Sarajeva Benjamini Karić kojoj su poručili da je uvrijedila dragovoljce HVO-a koji su branili Sarajevo. Spomenik koji je podigao Marinko Pejić, a kojim se diči gradonačelnica Karić nazvali su spomenikom licemjerju i lažnoj multietničkoj slici Sarajeva.
Pismo koje potpisuje Koordinacija udruga HVO-a Hrvatski Medijski Servis prenosi u cijelosti:
-Mi u Koordinaciji Udruga HVO-a Kantona Sarajevo, udruga koje su proizašle iz Brigade HVO-a „Kralj Tvrtko“ obraćamo Vam se Otvorenim pismom jer ne možemo prešutjeti Vaše izjave da je izgradnjom spomenika pripadnicima Hrvatske brigade „Kralj Tvrtko“ prošle godine „Sarajevo položilo još jedan ispit ljudskosti, pravde i humanosti“. Ovom ste izjavom uvrijedili najprije dragovoljce koji su branili Sarajevo, invalide koji su u toj obrani ostali bez dijelova tijela i narušenog zdravlja, a najviše ste uvrijedili obitelji poginulih branitelja, pripadnika Brigade HVO-a „Kralj Tvrtko“ koji u gradu kojeg su branili i dalje nemaju spomenik kakvog žele njihovi suborci i obitelji jer im dozvolu za spomenik godinama uskraćuju gradske vlasti.
Spomenik kojim se dičite podigao je Marinko Pejić, čovjek koji za vrijeme rata nije ni bio u Sarajevu. Napustio ga je u kolovozu 1992. godine, u vrijeme dok se Brigada HVO-a „Kralj Tvrtko“ još uvijek ustrojavala i pripremala za najteže ratno razdoblje. Njegova jedina „zasluga“ je što se po povratku u Sarajevo priklonio velikobošnjačkoj SDA politici i što sve ove godine radi za njihov interes i po njihovim željama. Kao takav nema nikakvo pravo govoriti u ime bivših pripadnika Brigade kao ni onih koji su položili živote i izgubili zdravlje braneći kao pripadnici Brigade HVO-a „Kralj Tvrtko“ Sarajevo. Ne mislite valjda da je Adil Kulenović bio u rovu s Marinkom Pejićem, jer uzvanice na otvorenju spomenika kojim se ponosite bili su uglavnom Pejićevi i Kulenovićevi istomišljenici, zagovornici velikobošnjačkih politika i promotora lažne multietničnosti. Činjenica da je osoba poput Pejića dobila dozvolu za gradnju spomenika, dozvolu koja se godinama uskraćuje obiteljima pripadnika Brigade HVO-a „Kralj Tvrtko“ još je jedan poraz ljudskosti, pravde i humanosti. Spomenik je to licemjerju i lažnoj multietničnosti glavnog grada, politici koju očito i sami podržavate ne prezajući ni od krivotvorenja povijesti. Jer dozvoliti ljudima koji su otišli iz Sarajeva kad je bilo najteže da podižu spomenike onima koji su ostali i ginuli za ovaj grad, eklatantan je primjer prekrajanja povijesti s jasnom porukom. Porukom da onima koji se nisu podredili velikobošnjačkoj politici pretvaranja Sarajeva u bošnjački grad u njemu nema mjesta, ne mogu graditi spomenike niti se pokloniti onima koji su branili Sarajevo u odori HVO-a koja je očito nepoželjna. Jedan od dokaza takvoj tvrdnji je i da se Udruge HVO-a izbacilo iz proračuna grada i kantona kojeg su branili.
Kažete da “Sarajevo više ništa i nikome ne treba dokazivati”. Mi Vam poručujemo da je pred Sarajevom dug put dokazivanja da opet jednom može biti ono što je nekad bilo, multietnička sredina u kojoj se nitko ne treba priklanjati politici dominacije najbrojnijih, već živjeti svoje različitosti. Prvi korak na tom putu može biti dozvola za gradnju spomenika poginulim pripadnicima Brigade HVO-a „Kralj Tvrtko“ prema idejnom rješenju Dane Vukovića kojeg smo u Koordinaciji udruga HVO-a Kantona Sarajevo prihvatili, s istaknutim obilježjem Brigade čija su 102 pripadnika svih nacionalnosti položila živote za ovu zemlju i njezin glavni grad. Eto vam prilike da položite ispit ljudskosti, pravde i humanosti. Dosad ste s čistom desetkom položili samo ispite licemjerja, lažne multietničnosti i prekrajanja povijesti“, stoji u pismu koje potpisuje Koordinacija udruga HVO Kantona Sarajevo./HMS/
wpDiscuz