LAZAREVAC – Dok je Milan Zindović iz Ljiga decenijama radio na zapadu i udomio se u rodnom selu Čibutkovica kod Lazarevca, nije ni slutio da jednog dana neće imati ko da brine o njegovom velikom imanju.
Ženio sam se dva puta i imam djecu s prvom suprugom, koja je nažalost preminula od najteže bolesti. Ja sam svom sinu puno vjerovao i sve mu prepustio, međutim on je zapao u velike dugove, kockao ili ne, o tome ne bih pričao, ali jednog dana se spakirao sa ženom i djecom i ostavio sve. Bili su to ogromni dugovi za poreze i struju, sve sam to podmirio. Budući da se moja djeca ovdje sigurno neće vratiti, a ja nemam srca sve ovo prodavati, odlučio sam to dati dobrim i prije svega vrijednim ljudima koji neće dopustiti da se ugasi ovaj dimnjak na kući – Zindović priča RINA.
Spreman je pod svoj krov primiti obitelj koja će mu iz njegove kuće školovati djecu, a kasnije ih odatle i ženiti. Imanje je veliko i posla ima puno, a tko “zasuče rukave” može lijepo živjeti i dobro živjeti.
Sve sam to stekao poštenim radom u Francuskoj i Njemačkoj, kao predradnik i majstor keramičar. Rad i poštenje su osobine koje najviše cijenim kod ljudi i zato nemam nikakve posebne uvjete kome ću sve ovo povjeriti, već samo da to budu ljudi koji će mi pomoći u svemu. Moj posao. Da mi zajedno održavamo domaćinstvo, a onda oni sami.Da imovina i domaćinstvo ostanu živi, da ne propadaju i ne postanu korov – iskren je Milan Zindović.
Nada se da će ga sreća pogledati, a zli i lijeni ljudi zaobići. Jer takvima ne želi ostaviti ono što je svojim znojem zaradio u tuđini.
wpDiscuz
