“MOJ JE OTAC UMRO U 69. GODINI OD TUGE ZA SVOJIM DOMOM!” Neda Ukraden ogolila dušu, kako je od OMILJENE SARAJKE postala Omražena

Nedavno je objavila autobiografiju nazvanu po svom najvećem hitu “Zora je svanula” , a za portal Azra dala je veliki intervju u kojem je otvoreno odgovarala na brojna pitanja.

Najljepša baka Balkana, kako je mnogi nazivaju, knjigu je pisala gotovo tri godine, pomno birajući i slažući kockice mozaika svog života od najranijeg djetinjstva u rodnom Imotskom do 1992. godine, koji joj je potpuno promijenio život, baš kao živote mnogih.

– To je životni roman, prije svega moj, ali može biti svačiji koji je bio stanovnik zemlje koje više nema i grada u kojem više neplanirano živi, ​​a tko ga je volio, ulagao u njega, vjerovao u njega. budućnost. Ovo je priča o tome kako se ljubav prema svom gradu i sredini doživljava kao kazna, jer smo ja, moje dijete i moji roditelji u manje od mjesec dana ostali ne samo bez imovine, već i bez snova i sjećanja. Gdje si bio, nigdje, što si radio, ništa.

Je li vam bilo posebno teško pisati o nekim događajima?

– Nije mi bilo lako dok sam pisao knjigu proživljavati tužne i nemile situacije, posebno one tragične 1992. Naime, kada sam u travnju 1992., nakon povratka s turneje u Švedskoj, iznenada ostao na beogradskom aerodromu, nesposoban letjeti za Sarajevo, jer od početka mjeseca avioni više ne lete za Sarajevo, nisam ni slutila da će od tada moj život, kao i ta karta, neplanirano postati “karta u jednom smjeru”. Nisam mogao ni slutiti da više nikada neću prekoračiti prag svog novog, lijepo namještenog stana na sarajevskim Ciglanama, koji sam 1992. zaključao i išao na koncerte u Švedsku. Nisam ni slutio da ću od tada vidjeti samo svoje prostore i stanove na Ilidži iu Lužanima, sve prepune, kao i poslovne prostore na Ciglani, a da će moj otac u 69. godini života umrijeti od tuge za svojim kući, njegovoj Ilidži . Uzalud je nagrada “Najpopularnija Sarajka” časopisa “Svijet” iz 1991. godine, uzalud su brojni koncerti i svi naši apeli za mir, uzalud vjera u suživot. Mržnja, ljubomora, zavist su, međutim, bili presudni u tim vremenima i trebalo je nekako opravdati pljačku i uništavanje svih naših dobara, svega što smo moji roditelji i ja stjecali generacijama i godinama.

Jeste li dobili odgovor na pitanje zašto ste postali “neprijatelj” grada koji volite?

– Kada provedete trideset godina života u jednoj sredini, gdje odrastate, školujete se, započnete karijeru, doživite ljubav, brak, rodite dijete, steknete popularnost van granica zemlje, onda možete samo voljeti tu zemlju i taj grad. Tim više što svoj uspjeh i novac zarađen pjesmama i turnejama rado ulažete po cijelom svijetu gdje vjerujete da ste voljeni i cijenjeni i gdje vidite budućnost sebe i svoje obitelji. A onda, za nekoliko dana, doživite ono najgore i još osjećate krivnju jer ste ostali tu gdje ste se zatekli, jer pokušavate nastaviti život, brinuti se za svoje dvanaestogodišnje dijete i stare roditelje. Kako najpopularnija Sarajka u oktobru 1991. postaje omražena nekoliko mjeseci kasnije, najbolje je pitati one koji su svih tih godina izmišljali razne laži i uvrede. Ali, srećom, svi ti izumi nisu mogli trajati vječno, jer istina, koja je bila sasvim drugačija, morala je kad-tad izaći na vidjelo. Naravno, nije bilo lako sve to izdržati, tim više što sam u Beogradu doživio i puno neugodnosti, paljenje lokala, puno nesporazuma. Strašna vremena! Svejedno, ne ponovilo se! Ali život ide dalje, neke se lekcije nauče, pa se u ime ljubavi obitelji, publike, u ime dobrog i pozitivnog ide dalje. Tesko je kada izgubis nekog bliznjeg, sve ostalo se moze vratiti, vratiti, nadomjestiti. Život koji sam živio u Sarajevu za mene je bio nezaboravan i poslužio mi je kao inspiracija da 1993. godine napišem pjesmu “Sarajevo, Sarajevo, gdje je moj raj” koju sam snimio sa grupom “Regina” i koja je za mnoge kultna. koji su se silom prilika raselili po cijelom svijetu, a koje susrećem na svojim koncertima. Nije bilo lako sve to izdržati, tim više što sam u Beogradu doživio i puno neugodnosti, paljenje lokala, puno nesporazuma. Strašna vremena! Svejedno, ne ponovilo se! Ali život ide dalje, neke se lekcije nauče, pa se u ime ljubavi obitelji, publike, u ime dobrog i pozitivnog ide dalje. Tesko je kada izgubis nekog bliznjeg, sve ostalo se moze vratiti, vratiti, nadomjestiti. Život koji sam živio u Sarajevu za mene je bio nezaboravan i poslužio mi je kao inspiracija da 1993. godine napišem pjesmu “Sarajevo, Sarajevo, gdje je moj raj” koju sam snimio sa grupom “Regina” i koja je za mnoge kultna. koji su se silom prilika raselili po cijelom svijetu, a koje susrećem na svojim koncertima. Nije bilo lako sve to izdržati, tim više što sam u Beogradu doživio i puno neugodnosti, paljenje lokala, puno nesporazuma. Strašna vremena! Svejedno, ne ponovilo se! Ali život ide dalje, neke se lekcije nauče, pa se u ime ljubavi obitelji, publike, u ime dobrog i pozitivnog ide dalje. Tesko je kada izgubis nekog bliznjeg, sve ostalo se moze vratiti, vratiti, nadomjestiti. Život koji sam živio u Sarajevu za mene je bio nezaboravan i poslužio mi je kao inspiracija da 1993. godine napišem pjesmu “Sarajevo, Sarajevo, gdje je moj raj” koju sam snimio sa grupom “Regina” i koja je za mnoge kultna. koji su se silom prilika raselili po cijelom svijetu, a koje susrećem na svojim koncertima. neke se lekcije nauče, pa u ime ljubavi obitelji, publike, u ime dobrog i pozitivnog ideš dalje. Tesko je kada izgubis nekog bliznjeg, sve ostalo se moze vratiti, vratiti, nadomjestiti. Život koji sam živio u Sarajevu za mene je bio nezaboravan i poslužio mi je kao inspiracija da 1993. godine napišem pjesmu “Sarajevo, Sarajevo, gdje je moj raj” koju sam snimio sa grupom “Regina” i koja je za mnoge kultna. koji su se silom prilika raselili po cijelom svijetu, a koje susrećem na svojim koncertima. neke se lekcije nauče, pa u ime ljubavi obitelji, publike, u ime dobrog i pozitivnog ideš dalje. Tesko je kada izgubis nekog bliznjeg, sve ostalo se moze vratiti, vratiti, nadomjestiti. Život koji sam živio u Sarajevu za mene je bio nezaboravan i poslužio mi je kao inspiracija da 1993. godine napišem pjesmu “Sarajevo, Sarajevo, gdje je moj raj” koju sam snimio sa grupom “Regina” i koja je za mnoge kultna. koji su se silom prilika raselili po cijelom svijetu, a koje susrećem na svojim koncertima.

Koliko često dolazite u Sarajevo, imate li još uvijek svoj raj i neka mjesta koja morate posjetiti?

– Kad god mogu, rado svratim u Sarajevo. Naravno, imam još dragih ljudi s kojima mogu popiti kavu. U kontaktu sam sa svojom generacijom maturanata Treće gimnazije u Sarajevu koju sam pohađao. Iako smo rasuti po svijetu, čujemo se, viđamo se kad možemo i sretni smo što smo zadržali ljubav i poštovanje jedno prema drugom. Lijepo je sresti moje drage kolege s kojima sam često pjevao i družio se. Nažalost, mnogih od njih više nema, pa sam neka naša prijateljstva, suradnje i druženja htio zapisati u svoju knjigu. Recimo, moja draga Jadranka Stojaković napisala je za mene „Tvoje oči govore“, a Kemica Monteno „Ne budi me noćas“ sa još mnogo detalja o Sarajevu i našem životu tamo, nalazi se u mojoj knjizi „Zora je svanula“.

Smatrate li se sretnom ženom?

– Izuzetno sam sretna jer sam uspjela stvoriti divnu obitelj, odgojiti kćer u tuđem svijetu kojoj sam bila i otac i majka i koja je moj najveći uspjeh, školovati je, omogućiti joj da bude zrela, stabilna osoba i divna majka i supruga. Ponosan sam na njen brak, na svog zeta, a najveća radost su mi njihova djeca, unuke i unuk. Ponosan sam i na svoju dugogodišnju, bogatu i respektabilnu karijeru, koja je davno prešla granice bivše Jugoslavije. Da mi je netko rekao da ću i nakon sedamdesete biti zanimljiv i raditi kao u mlađim danima, rekao bih da se šali. Ali to je istina, i to je nešto što me čini sretnom, ali i zahvalnom.

Godine vam ne mogu ništa, svojim izgledom oduševljavate obožavatelje. Koja je tvoja tajna?

– Nema tajne izgleda, samo zalaganje, trud i rad da ono što mi je majka priroda dala sačuvam, da što duže i bolje ostane. I vježbe, i njega i prehrana. Sam neće učiniti ništa. Ali ne postoji takva kozmetika ili postupak koji može izbrisati ako ste nesretni, zli, neispunjeni. Tako da se ta sreća, zadovoljstvo sobom, svojom obitelji, svojim poslom, sigurno vidi na licu.

Imate li omiljeno jelo?

– Volim kuhati i jako se trudim zadovoljiti sebe i svoju obitelj zdravim i ukusnim jelima, koliko mi okolnosti i obveze dopuštaju. Riba je vrlo česta, svi specijaliteti mediteranske kuhinje. Pohano i pečeno meso izbjegavam maksimalno, kao i tijesto. Ali ostat ću željna pite, jer je obožavam, iako je ne smijem jesti, jer odmah vaga ide u minus.

Kurir.rs/ Azra.ba