Sutra se obilježava 20 godina Hrvatske Republike Herceg Bosne. Tim povodom bit će održane razne svečanosti. Mnogi Hrvati različito gledaju na 28. kolovoza 1993. godine. I ne samo Hrvati.
Unatoč tomu što je HR Herceg Bosna utemeljena i zbog obrane Bosne i Hercegovine od srpskog agresora na svom, hrvatskom teritoriju, ipak će Bošnjaci i ovaj datum iskoristiti za optužbe da su namjere bile potpuno suprotne. Upravo zbog percepcije da je Herceg Bosna imala namjeru odcjepljenja od BiH, Srbi na nju gledaju sa simpatijama. Apsurdi koji su mogući samo u takvoj državi!
Bošnjaci i Srbi pretvorili su Herceg Bosnu u njezinu suprotnost zbog događaja koji su uslijedili nakon njezina utemeljenja. Promatrali su je kroz kontekst vlastitih težnji, pobjeda ili poraza. U ratu svi su se borili za neku svoju BiH. Hrvati su je vidjeli kao uniju triju republika, Srbi kao svoju “otadžbinu”, Bošnjaci kao republiku na koju imaju većinsko pravo. Te bitke još nisu završene.
HR HB bila je utemeljena na ideji Owen-Stoltenbergova plana koji je također predviđao uniju republika u BiH. Bila je ulog, zajedno s vojnom komponentom (HVO) Washingtonskog i Daytonskog sporazuma.
Zato bi sutra možda umjesto proslave trebalo napraviti projekciju što bi bilo da nije bilo Herceg Bosne. Bi li na današnjim hrvatskim prostorima ostala spaljena zemlja i masovne grobnice. I bi li danas na toj zemlji živjeli oni kojima ta zemlja ne pripada. I bi li brojke od ubijenih 8853 i 285.000 prognanih Hrvata BiH u ratu bile još veće. Zapravo, bi li bez Herceg Bosne bilo uopće Bosne i Hercegovine?!
Dvadeset godina poslije Hrvati više nemaju ni zajednicu, a kamoli republiku. Optužuju ih da ruše BiH, a zapravo zahvaljujući njihovu masovnom izlasku na referendum i glasovanju “za suverenu i neovisnu BiH”, ona je 1992. godine izglasana (99,7 posto), ali s izlaznošću 63 posto. Srbi su bojkotirali taj referendum, a Muslimani nisu sami mogli imati više od 50 posto.
Hrvati su bili jezičac u uspostavi BiH. Tako su uz Herceg Bosnu uspostavili i drugu republiku; BiH. Borili su se i za treću: Hrvatsku. Danas su u svima njima podstanari.
Daytonsku BiH ne žele Srbi. Imaju Republiku Srpsku. Ne treba ni Bošnjacima. Imaju Federaciju. Potrebna je samo Hrvatima. A oni se ponašaju kao guske u magli. Umjesto da rade na njezinoj izgradnji, oni potpuno suprotno, u korist vlastite štete daju zapaljive izjave. Kao da imaju neku alternativnu republiku. Stoga nije teško Bošnjacima i Srbima dijeliti BiH na dva entiteta. Dok god svoj projekt podjele podmeću Hrvatima. A oni na to nasjedaju. Baš, kao i stranci.
Hrvati u BiH moraju sutra, baš na godišnjicu Herceg Bosne na Hrvatskom narodnom saboru (HNS) sagledati sve svoje povijesne pogreške. Osobito one koje su učinjene uime Herceg Bosne. A bilo ih je dosta. Upravo onoliko koliko je bilo dovoljno da je izgube.
U HNS-u mora biti mjesta za sve. Ne smije ga biti najviše za jednu stranku. Moraju se uvažiti sve teritorijalne različitosti i nadići dnevno-politički interesi. Mora se iskreno reći: idemo prednjačiti u borbi za suverenu, europsku BiH. Također, treba jasno artikulirati strategiju. Ne smije se u tim rješenjima favorizirati Hercegovina u odnosu na Bosnu. I obrnuto.
A rješenja za Hrvate ima nekoliko. Svakako je najrealnija federalna jedinica s diskontinuitetom teritorija. Dakle, s nepovezanim teritorijem. S Hercegovinom, hrvatske enklave, Žepče, srednja Bosna, Posavina, Kiseljak… bit će vezivno tkivo daytonske BiH. Hrvati bi na takav način dobili institucionalnu, a BiH teritorijalnu zaštitu.
Protivnici ovakvog ustroja sve će se više razotkrivati kao oni kojima je neriješeno hrvatsko pitanje najjače oružje u razbijanju BiH. A i stranci će konačno shvatiti da su ti “loši momci Herceg Bosne” zapravo često bili lažno optuženi!
Stoga, ako se danas želi u miru ostvariti ono što nije uspjelo jučer, u ratu, onda će se već sutra morati proslavljati Herceg Bosna u službi izgradnje Bosne i Hercegovine. Iskreno! Bez namigivanja! Kao, ‘92. na referendumu.
Jozo Pavković l VLM
wpDiscuz