Sve oko Schmidtovih amandmana je možda zamka za trajno brisanje Hrvata…

Presudom Ljubić, koju je donijelo vrhovno tijelo pravosudne vlasti u BIH nije naređeno Bakiru Izetbegoviću da odgađa dogovor, čime se dotični javno hvali, niti mu je naređeno da po BIH priča kako ABIH nije činila zločine, što nekažnjeno čini,  niti je građanima BIH bošnjačke nacionalnosti dat naputak da prijete smrću visokom predstavniku.

Isto tako ovom presudom uopće nije donesena odredba da se produljuju daljnje etničke napetosti što čini anacionalna Zornić,  nego suprotno tome Ustavni sud je kazao sljedeće:

1. Kako bi se ispoštovalo pravo malobrojnijih konstititutivnih naroda, zaslužnih za mir u BIH, za njenu obranu i postojanje,  te uz njih i manjina koje nisu konstitutivne, manjine židovske i romske, manjina koje su u 2. svjetskom ratu gotovo istrebljenje pa i zaslugom BH muslimana, Bakir više nema pravo uzurpirati hrvatska i srpska mjesta u Domu naroda FBIH a Reuf više nema pravo huškati Bošnjake da je otimanje židovskih i romskih mjesta vrhovni građanski princip. Pročitajte presudu pa ćete vidjeti da to tamo lijepo piše.
2. U presudi osim toga stoji i sljedeće: Građanski princip ostvaruje se u građanskom , donjem domu Parlamenta FBIH a konstitutivni princip,  volja pojedinog naroda, te Ostalih , dakle Manjina, zrcali se u Domu naroda FBiH, u gornjem domu.
3. Sva predstavnička tijela u piramidi vlasti BIH koja zrcale konstitutivnost moraju biti popunjena na taj način. Tu se misli i na Dom naroda i na Predsjedništvo BIH iako to nije izrijekom navedeno. No sam Ustav BIH već je doveo u sijamsku ustavnu vezu ulogu pojedinog člana Predsjedništva i jednog od tri konstitutivna naroda. S tim što srpski član predstavlja cijelu Srpsku dok hrvatski, odnosno bošnjački prema ustavu odgovaraju hrvatskom odnosno bošnjačkom narodu, od kojih su dužni zatražiti moć veta kod njegove aktivacije. Hrvatski odnosno bošnjački član Predsjedništva kojem bi klub njegovog naroda trajno uskratio , deklaracijom ili bilo kojim drugim načinom, moć veta, automatski bi bio smijenjen od Ustavnog suda BIH. Hrvati na žalost, nikada nisu iskoristili tu mogućnost, u domu naroda FBIH trajno oduzeli komšiću moć veta i njegovu sposobnost predsjednikovanja poslali na razmatranje Ustavnom sudu BIH. Bit će su imali važnijeg posla.
4. Iz presude Ustavnog suda BIH u slučaju Čolak, koju gotovo nitko ne spominje navodi se sljedeće: Sve daljnje izmjene ustava i zakona bez ustavno popunjenog Doma naroda FBIH bile bi protuustavne, kao što je protuustavno sve što je donešeno nakon Barryevih amandmana koji su također presudom u slučaju Ljubić proglašeni neustavnima. Kao što je uostalom i Petrischevo djelovanje proglašeno protuustavnim itd. Schmidt se sada nalazi u situaciji da predstavlja ured koji je sve ove godine donosio protuustavnosti. I sada kalibrira kako će ismijati Ustavni sud tako što će nametnuti palijativne izmjene Izbornog zakona.
5. Bošnjaci će na njih orkestrirano poludjeti, on će ih nametnuti a Hrvati će zagristi. Savršeno dobro odigrana predstava.
6. Ustavni sud međutim nije zatražio nikakvo polurješenje. Nego je bio fatalno decidan. Sud je kazao da se mora donijeti takav izborni zakon u kojem će volja hrvatskog naroda popunjavat hrvatski klub, volja srpskog srpki , volja bošnjačkog bošnjački a volja manjina manjinski klub u Domu naroda.
7. I nikakva lažna briga SDA za manju ili veću vrijednost glasa tu ne prolazi. Pogotovo je ta briga neslušljiva kada se SDA javno sekira za ustavno pravo “Hrvata” Edina Fejzića, da u Goraždu otkupi 300 glasova, izjasni se kao Hrvat i bude nametnut protiv volje tog naroda kao predstavnik 26 Hrvata Goražda. SDA se zapravo brine da se u kantonima s bošnjačkom većinom očuva “sveto”, džihadističko pravo te stranke da malobrojnijima otima njihovo.
8. Ustavni sud BIH je dakle kazao jasno: Primjenjujte predstavničku a ne pripadničku demokraciju u Domu naroda. Na način da poštujete volju tih istih naroda.
9. Ustavni sud nije odredio da ta volja mora biti zrcaljena/predstavljena kroz pripadnike istih tih naroda, nego oni moraju biti predstavnici tog  naroda. Ukratko Sejdić i Finzi mogu biti u hrvatskom klubu doma naroda ako ih hrvatski narod izabere na ta mjesta.
10. Stoga je jasno kako se  Petritschev princip od najmanje jednog “pripadnika” po svakom kantonu sukobljava se s načelom predstavničke demokracije u svijetu i samim temeljem svakog predstavništva.
11. Ugrađivati u ustav pretpostavku, da je pripadnik nekog naroda, iz nekog kantona, samim svojim pripadništvom nekoj naciji, automatski kapacitiran biti predstavnik tog naroda i zakonski i ustavno braniti njegova kolektivna prava, naprosto je idiotska. Najbolji dokaz je Željko Komšić. Pripadnik naroda hrvatskog (navodno, lik je inače iz reda Ostalih) koji radi u funkciji bošnjačkog nacionalizma.
12. Ponuđene izmjene izbornog zakona koje je Schmidt pustio u javnost tek su udica u koju se Hrvati trebaju upecati. Ne samo da je Schmidt dužan provesti tu odluku, no ne ovako kako je najavio nego u njenoj punini, baš onako kako je proveo sve odluke do sada a koje su išle u korist Bošnjacima, i to u maksimalnom opsegu, kao i njegovi predstavnici, nego je dužan ispraviti užas Petritschevog državnog i ustavnog udara, ispričati se Hrvatima za desetljeća zla koja nad njima OHR čini sve prošle godine te omogućiti tom narodu pravo na politički život, pluralizam i višestranačje.
13. To bi značilo da je dužan vratiti broj predstavnika u Domu naroda FBIH na 30, vratiti paritet, osigurati da ne postoji premoć Bošnjaka u Vladi FBIH koja nije izvorno takva potpisana.
14. Samo tako, ravnotežom u kontroli moći koja je potpisana u Daytonu može doći do otopljavanja odnosa, pluralizma i međusobne pomirbe Bošnjaka, Hrvata i Srba.

    Osim ako naravno Emir Suljagić i Zornićka ne povedu Bošnjake u rat. Nisu još rekli protiv koga.

    Možda protiv SDA jer je ta stranka jamac ovog ustava.Njen član ga je potpisao. Hrvate iz BIH se tamo ništa nije pitalo.

15. A možda i protiv Ustava BIH. Jer legitimno je pravo svakog naroda podići revoluciju protiv ustavnog uređenja države, srušiti Ustav i proglasiti novi. Samo što se to u slučaju Bošnjaka zove progresija i pluralizam no kad to čine drugi to se zove primitivizam i agresija.