Kako su nas učili u školama, pravo na imunitet imaju šef države te zastupnici u Saboru. Eventualno sudci važnih sudova u zemlji.
Uglavnom ekipa iz zakonodavnog i pravosudnog stupa vlasti.
Nikako izvršna vlast koja igra s lovom, namještenjima i kadrovima.
Radman Pejčinović Grlić je dio izvršne vlasti. Igra s kadrovima, lovom i namještenjima. Ne donosi zakone. I odgovoran je pred RH sudovima u slučaju kaznenog djela. Nema pravo na imunitet. U normalnoj državi. No u Plenkovićevoj izgleda da ima.
GGR se istakao obiteljskom tradicijom spaljivanja mrtvih krznenih životinjica koje bi ilegalno prelazile granicu s Bosnom i naseljavale se u Zagrebu, po Tkalči ili po Dubravama. I tu bi naprosto krepavale, i smrdile. Zagađivale život purgerima. Netko je to morao čistiti. I tog se latio stari Grlić. Na tome se dinastija gradila. Na leševima.
Upravo takav treba ovoj vladi. Netko kome je leš mjenica, netko kome je svatko potencijalni leš, netko tko hoda po leševima, tko žive ljude tretira kao hodajuće lešine i tko spaljuje krznene HB životinjice, koje se bune protiv OHR-a, koje recimo ljutito prelaze buduću Shengensku granicu i žele da rade prosvjed na Markovom trgu.
Uglavnom dakle netko tko ima osjećaj za lijepo. Za lijepe čiste trgove. I čiste hodnike Vlade. Na kojima se ne postavlja puno glupih pitanja.
A naročito mora imati istančan osjećaj za estetiku oblačenja. Za lijepe zanosne kostime baronese Pejčinović Marije, za lijepa odijela lijepog i uglađenog Josipa Pare i slično.
I sve drugo što je ostalo od habsburške monarhije raspoređeno po habsburškom ministarstvu straha a što Plenki proglasi od naročitog interesa njegove privatne Duboke Perecije.
Ako tamo Radman primjeti nekakvog odvažnog, nekog tko dolazi sa slavonske, posavske, humske njive i nema osjećaja za barok, rokoko, brishito, yamito i drpito, suvremene umjetničke pravce hrvatske diplomacije, te traži da se poštuje red u njegovoj zemlji, kao i njeni zakoni i pravilnici, tada je Radmanovo da uzme ćaćin bacač plamena i spali tog čovjeka.
Živog ili mrtvog.
Jerbo Plenkijeva Kula od Kamata, izidana od pomno složenih polikaratnih poslušnih kadrova mora ostati čista.
Čista poput svijetlog bijelog lica našeg svijetlog vođe, grofa od Flandrije, princa Valonije, kneza Hrvatske, Slavonije, Primorja i Zapadnijeh strana – Andreja II. Luxemburškog.
Plenkovićeva Vlada stoga je u ovoj hrvatskoj Igri prijestolja, donijela odluku da zaštititi svog bacača plaamena. Zmaja od Bugojna. Grlatog Grlića. I to pazi sad: Političkim imunitetom u kaznenom postupku koji se protiv ministra vodi zbog zloporabe službene dužnosti pri udaljavanju iz službe diplomata Sabljaka.
Po kojoj osnovi ministar dobija imunitet? Po kojem zakonu i koje države?
Đavo će ga znati. A niti itko u Hrvatskoj od tih slobodnih medija da ga upita.
I pazi koincidencije – Plenković je Radmana zaštitio imunitetom ne bilo kada. Nego samo par dana nakon što je Upravni sud u Zagrebu presudom potvrdio kako je Radman protuzakonito udaljio Sabljaka iz službe bez ispitnog postupka.
Umjesto da se ogradi od njega što šikanire ljude u MVP i tjera ih na ulicu , kršeći im ljudska prava, umjesto da Radmana otjeraju na ulicu, da mu poruče da se samospali pred Upravnim sudom, ćaćinim brenerom, jer je osramotio državu, sebe, a i ćaćin zanat, jer spaljuje krive životinjice, Plenković je odlučio zaštiti komarca. Pardon, kriminalaca.
A zašto osim ako sam Plenković tu nema goli interes ili je Radmanu dao naputak da spali Sabljaka a ovaj to tražio napismeno da se zaštiti.
A to prezime Sabljak sve češće odjekuje hodnicima Plenkovićevog i Radmanovog carstva, ta hodajuća utvara koja čak i izgleda kao atomski mrav, nesretnim spletom okolnosti preživjela je sve te plave arijevske plamenike habsburške barunije u Hrvatskoj, vratila se i nosi u ruci presudu sa suda. S hrvatskog suda!
Glupi, žilavi i što je najgore – živi “mrtvi Hrvat”. Koji želi poštenu Hrvatsku. Državu jednakih. U kojoj ministri i premijeri neće kriti milijunske prevare po Sydneyima i Abu Dabijima.
Čovjek o kojem šuti Feral bojna i Handžar divizija. Koji nije atraktivan jer im kompromitira šefove. Dežulovićeve, Tomićeve.
Čovjek s s presudom u ruci u kojoj jasno stoji da je Radman u kaznenoj zoni odgovornosti jer je po Plenkovićevom ukazu skupa s Pejčinovićkom progonio nevinog čovjeka.
Što nije posao niti šefa Vlade RH niti ministra.
I zato imunitet. Zato otužni Plenković, i dalje goni po svome. Nadajući se da će Sabljak odustati.
A o čemu se zapravo radi?
Damir Sabljak, primjećuje kao odgovoran dužnosnik MVP-a milijunske rupe u strukturama diplomatske mreže hrvatskog ministarstva vanjskih poslova širom svijeta. Skuplja te podatke te ih odnosi nadležnima. Ne shvaća još tada, da se radi o kadrovima duboke države. I da ti ljudi jamljaju i kradu uz Plenkovićev blagoslov.
Umjesto da bude nagrađen i zaštićen, kreće njegov višgodišnji pogon.
Habsburgovci ga za početak izoliraju. On se ne povlači. Potom ga tjeraju na ulicu. Nadaju se da će se ušutjeti te moliti da ga se vrati uz usmeno jamstvo da se više neće baviti traganjem što radi hvaska barunija po egzotičnim destinacijama, kako i na koji način troše pare RH poreznih obveznika. On se i dalje ne povlači. Kreće u pravnu bitku.
Umjesto zakonitog ispitnog postupka, hrvatski kriminalac, koji se u šali često voli zvati ministrom, Grlić Pejčinović Radman je po kratkom postupku uklonio Sabljaka koji mu je podnio dokaze da je glavni inspektor ministarstva Božić od USKOK-a zataškao milijunske prijevare u predstavništvima u Australiji i SAD-u.
Naime, neoborivi dokazi otkrivaju kako su osobe povezane s premijerom Plenkovićem na diplomatska mjesta u inozemstvu postavljali pojedince bez propisanih uvjeta.
U SAD-u je protupravno pogodovao notornom Josipu Pari, poznatom po tome kako je u strukture MVP-a ušao bez diplome i koji se u svome pentranju po svjetskim diplomatskim pozornicama javno hvalio da je srušio Herceg-Bosnu.
Svi su se time javno hvalili. Skoro pa da nema političara oko Plenkovića koji se nije hvalio da je rušio HercegBosnu. Ako nemaš diplomu, i želiš napredovati samo se pohvališ kako si rušio HercegBosnu i bio strah i trepet Hrvatima u BIH.
Mi smo prvo mislili da je to učinio Mate Granić, onda je izletjela Jadranka Kosor, a evo sad čujemo da je i Paro. Ima netko u HDZ-u Hrvatske da ju nije rušio?
A da su bolje pročitali znali bi da HB nikad nitko nije srušio, da je zbog nje opstala i Dalmacija, da je ona u vojnom savezu s Amerikancima dovela do mira u BUH, da je potom u Washingtonu izrasla u Federaciju BIH; svojom izričitom voljom i potpisom; i da je njen posljednji predsjednik Zubak postao prvim predsjednikom Federacije.
Kako si srušio kraljevinu druže Paro ako njen kralj nastavlja biti kraljem nove veće kraljevine, a njena vojska službena vojska nove kraljevine?
Da je Joško Paro čovjek, da nije životinja, da je suvisao čovjek i lucidan diplomat, da kojom srećom ima validan , zadivljujući CV i da nije glupi Plenkijev Habsburgovac te da posjeduje bilo kakvo znanje ili možda smo kogniciju, ako bi proguglao riječ Dayton mogao bi primjetiti kako na pariškom ratificiranju Daytona, upravo predsjednik HercegBosne i Federacije Zubak, potpisuje stvaranje Daytonske BIH.
Ako bi uz to nešto znao o tome što je međunarodni sporazum, i što su međunarodni mirovni sporazumi, bilo bi mu jasnije da strana koja potpisuje međunarodni sporazum, a u slučaju Washingtonskog sporazuma to je bila upravo HercegBosna, ne biva ukinuta nego priznata. Da je stvarni diplomata, da nije cjeloživotna sinekura, to bi morao znati.
Ako se pogleda struktura Federacije i prava koja Hrvati u njoj imaju, prema ustavu FBIH, onom koji Petritsch, protupravno dokida 2001, onda je jasno da je Paro samo hvalisavac. I ništa više. No pustimo Paru. Opario se kao Plenkijev kadar. Ali ispario je kao čovjek i lucidan lik.
Vratimo se na ono što je u MVP-u otkrio Sabljak. A što Pejčinovićka i Radman pokušavaju gurnuti u fazu zastare.
U Australiji je Radmanovo ministarstvo, ranije Pejčinovićkino, protupravno pogodovalo veleposlanikovoj supruzi Loreti Bertoša-Kušen, koja na radno mjesto nije niti dolazila, ali je plaću primala.
To je težak posao i valja razumijeti da se možda i ne radi o korupciji.
Za neke kadrove u MVP slažemo se da je bolje da ne dolaze na posao, da ne naprave štetu, nego ih je jeftinije plaćati pod uvjetom da ne dolaze.
Možda je i Loreta takav slučaj pa nju ovom prilikom nećemo optuživati.
Recimo da se ovaj kriterij primjenio na Radmana, Hrvatima u BIH kudikamo bi danas bilo bolje, a odluku Plenkovićeve vlade da mu daje plaću, samo pod uvjetom da se ne pojavljuje i ne dolazi na posao, smatrali bismo nacionalno odgovornom i pomno promišljenom.
I Plenković bi u tom slučaju kod nas imao plus. Pokazao bi brigu za BH Hrvate i želju da pomogne hrvatskom pitanju u BIH.
Zamislimo samo da umjesto svih rečenica koje je rekao zadnjih godina. Grlić Radman nije rekao ništa, nije se pojavio nigdje i da je naprosto nestao.
U tom slučaju danas bismo govorili o zavidnim uspjesima hvatske vanjske politike, koja po prvi put nakon dugo vremena nije radila ništa protiv interesa svog naroda van RH.
Naprosto zato jer je ministar sklonjen i nije mogao uraditi štetu.
Ali na žalost nije sklonjen. Nije htio biti Loreta. Htio je biti stalno u medijima i na potpisima. I zbog toga jesmo tu di jesmo.
A Radman i dalje uporno dolazi na posao i prima plaću. I to s ojačanim imunitetom. Tri doze anticovid cjepiva i tri doze Plenkovićevog antisabljak cjepiva. Imun čovjek na sve. Na bolesti koje kolaju zrakom i na tužitelje državnog odvjetništva koji će uskoro zalud kucatu na vrata njegovog ureda. Čovjek se naprosto zaštitio.
Afere Paro i Bertoš Kušen nisu jedine…
I presuda u aferi Agram i istraga protiv bivšeg ministra Aladrovića potvrde su kako prijevare Plenkovićevih diplomata nisu ništa neuobičajeno.
No Plenkovićev problem je što je Sabljak, ne smo prevarante uhvatio u djelu, i to sve papirnato potkrijepio, nego što u međuvremenu i nakon godina i godina ubijanja karaktera tom čovjeku on ne odustaje.
A nakon svake nove presude koje se polako okreću u Sabljakovu korist i prelaze u sferu interesa državnog odvjenišva i USKOK-a s najviše razine Vlade RH pokrenuta je nova institucionalna mašinerija zataškavanja. Koja ne može stati samo na imuniziranom Radmanu.
Plenković će tako morati ponuditi svim suprugama državnih odvjetnika i svim suprugama agenata USKOK-a atraktivna mjesta u hrvatskoj diplomaciji, i atraktivne plaće a da ne dolaze na posao, ako se želi riješiti Sabljaka i sačuvati rozu maramicu na svijetloplavom odijelu Bacača Plamena čistu i bez puno sline na njoj.
Ili ih jednostavno smijeniti i tamo uposliti ljude koji će zataškati slučaj. To bi bilo elegantnije rješenje.
A možda bi se mogao ugledati na svoju dojučerašnju ministricu Pejčinović.
Ona zna kako se to radi.
Dotična je naime omogućila prijavljenom inspektoru Božiću, ni manje nit više nego da istražuje sam sebe!
I da u izvještaju o sebi napiše kako je on super i kako ništa nije uradio krivo.
Dala mu je mogućnost kakvu država rijetko daje svojim kadrovima: Da USKOKU sam dostavlja dokumente o sebi, a zatim je Sabljaka udaljila iz službe bez zakonitog ispitivanja.
Vidite kako naša vlada ima ne samo kreativan nego i personalan, zapravo europski pristup svojim kadrovima.
Jedan kadar od Države Marije Burić dobio je ferman da istražuje sam sebe i sam bira što će USKOK o njemu čitati a drugi kadar Država Marija Burić otjerala je na ulicu.
Jer personalan pristup je jako važan. Na jedan poseban europski način.
Pazite, ne govorimo o Afganistanu, niti o Turkmenistanu, niti o Albaniji, govorimo o Hrvatskoj, i njenoj posljednjoj barunici.
Ženi besprijekorne karijere.
Ženi dugačkih krakova.
Dami blagog plemićkog osmijeha.
Kakva se rijetko rađa. Nadamo se da se ovakva više ne rađa.
A o njoj, ako ćete iskreno, zapravo ne znamo ništa. Čak joj ni boju glasa ne poznajemo.
Niti znamo otkud je u MVP i koje su njene preferencije da ju barunija šalje u Vijeće Europe.
Samo znamo da je dama sklona komunističkim vrijednostima, i kršenju ljudskih prava. Naime tjedan dana nakon Sabljakovog sudjelovanja u Saboru na konferenciji za medije u privatnom svojstvu i s javno dostupnim podatcima, Pejčinović Burić je reagirala donošenjem pravilnika kojim je svim zaposlenicima zabranila privatno izražavanje u medijima bez službene suglasnosti ministarstva.
Nitko gospođi nije pojasnio da je Partija mrtva još od početka 90-ih i da ovo nije ni Titov a ni Andrejev kalifat.
Drug Tito bi na nju bio ponosniji nego onomad onaj crni gorostasni komunistički djelatnik iz Klobuka koji ju je nakon obavljenog iscrpnog testa u prirodi i daleko od društva pohvalio kao žilav, okretan i vispren kadar, netipičnih vanjskih kontura, ukratko kao kadar koji se nudi, daje i koji obećava te ju svečano primio u partiju, nakon položenog testa vrlina i testa odanosti.
A klobučki testovi, govore nam to bivši članovi UDBA-e, danas članovi HDZ-a, bili su među najtežima u zemlji upravo iz razloga jer je to mjesto pod Titovim suncem, bilo pod posebnim okom Partije, budući da je tamo stasao opasni antidržavni element zvani Andrija. Nekakav lik koji je ratovao za stranu okupatorsku vojsku pa se na kraju proglasio hrvatskim vojnikom.
Za nagradu zbog zataškavanja prijevara i zbog ograničavanja slobode govora, gušenja borbe protiv korupcije, zbog uskrate prava na izražavanje običnom hrvatskom čovjeku, neobična Pejčinović Burić je od Plenkovića dobila potporu u kandidaturi za glavnu tajnicu Vijeća Europe, organizacije da ironija bude veća, koja se bavi zaštitom ljudskih prava.
Ona je sada daleko od Klobuka, pojavljuje se po banketima Brusselsa i Strasbourga i kada sretne nekog našeg problijedi i pravi se da ga ne pozna.
Potom se trudi da pravilno izgovori slova “R” “Ć” i “Č”.
Seljačko porijeklo, malograđanština, haljine, vina, kokteli i potpetice čine svoje.
Netko će reći sklonjena.
Pejčinović to neće reći.
Ona će reći “prepoznata”.
Reći će da su njena zalaganja oko izgovaranja dugačkih rečenica o Hrvatima u BIH, ali na jedan poseban način i tako da se ne kaže ništa, i ne uvrijedi nikog, posebno ne merhamet, naprosto valorizirana a potom je ta valoziracija urodila novim diplomatskim polucijama. Iliti revolucijama. Zavisno kako se stvar uzme.
I to nit manje nit više nego pompoznim, revolucionarnim namještenjem usred dalekog i otmjenog Vijeća Europe. Uhljebistana svih uhljebistana. Mirne i bogate luke o kojoj sanja svaka snalažjivija europska apanaž kreatura.
Raspudić: Pejčinović Burić politički je grobar svog naroda u BiH, Hrvatska mora reagirati
I tu sada uvažena klobučka plemkinja toća svoje europske nogice, kvarca se, negirajući činjenicu da je rođenjem već bila omiljeno tamnoputo seosko ciganče, i skupa s Dunjom Mijatović, koja se pak samo blahja i blijedi, također postiđena porijeklom, dotična Pejčinović, srche kahve, pije engleske čajeve, uz značajno držanje šalice i tanjurića i raspravlja o nama glupim Balkancima.
O narodima među kojima su te uvažene visine morale rasti. Takve posebne. Na jedan poseban način.
Jedna izdala svoj hrvatski narod a druga također izdala svoj srpski narod.
Već smo ranije pisali kako je Dunja Mijatović na čelu odjela Vijeća Europe koji se bavi ljudskim pravima a da je po toj istoj Europi reklamirala odbjeglog zločinca Miroslava Hrstića, deklariranog nacistu i serijskog silovatelja srpskih zatočenica u Dretelju.
Samo zato jer je Dunja jaranica Štefici Galić a ovaj zločinac Štefičin kum.
I sve to bez posljedica po vlastitu karijeru. Pazi na čelu si ljudskih prava, posebno si osjetljiva na prava žena, a po Europi promoviraš nacistu i silovatelja žena. Da, da, to je jaranica naše barunice.
S nove funkcije Pejčinović Burić je podržala i svog bliskog suradnika Christophe Poirela u podrivanju ustavne konstitutivnosti svojih roditelja i svoje rodbine – Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Možda stoga ona rijetko, gotovo nikako više ne dolazi na svoje rodne mrginje.
Na ta egzotična mjesta gdje su padali prvi krici za Partiju, prvi jecaji i prvi pravi udarnički znoj, gdje ju je partija, partija Plenkovićevog rahmetli babe, tih davnih omladinskih dana ispitivala na radnim ranojutarnjim ili kasnovečernjim radnim “akcijama” a potom unovačila u klub odabranih.
I doista nisu pogriješili. Pejčinović Burić je kako tada u Klobuku tako i danas, pokazal da zna s položajima.
Kršenjem ustavnih i ljudskih prava pripadnicima vlastitog naroda Pejčinović Burić je demonstrirala svu raskoš birokratskog talenta za zauzimanje i zadržavanje odlično plaćenih položaja.
Radman je to vidio i rekao sebi: I ja to mogu. Yes I Can! Kada je to čuo taj fluent english i osjetio tu grlatost jednog Radmana da postane šarafić njegovog sustava, Plenković je odmah kazao : Imamo novi komad budale spreman kompromitirati se za nas. I imenovao ga šefom MVP-a.
Na iznenađenje vlasti, afera o zataškavanju prijevara u Australiji i SAD-u se s vremenom sve više razbuktala jer su u javnost pristizali sve jači dokazi o sustavnom zataškavanju prijevara u diplomaciji.
Zato je vrli Grlić Radman problem pokušao riješiti pozivanjem diplomata Sabljaka na neformalni sastanak, što je nespretnom ministru izletjelo dok je saslušavan pred radnim tijelom Sabora za borbu protiv korupcije.
Međutim, Sabljak je zahtijevao službeno utvrđivanje svih činjenica, pa je odbio ministrov poziv da se neslužbeno susretnu.
Politički progon nad Sabljakom je nastavljen. Nije zaustavljen čak niti presudom Upravnog suda kojom je dosuđeno da je ministrica Pejčinović Burić protuzakonito provela Sabljakovo udaljenje iz službe.
Ona je već u tom trenu pobjegla daleko iz zemlje. Na sigurno. A Sabljakov progon preuzima Radman. Sve to , sav progon jednog čovjeka kako bi se sačuvalo par anonimnih karijera, na visokim plaćama i u dalekim egzotičnim mjestima.
Sada zamislite da su ovoliku energiju ovi ljudi, ovaj sin HercegBosne i ova kćer HercegBosne uložili u borbu za prava Hrvata u BIH umjesto u progon Damira Sabljaka? Zamislite da iza svih ovih afera stoji Milanović a ne Plenković? Zamislite samo kako bi samo naslovnice Jutarnjeg i ostale Handžar mašinerije pratile cijeli slučaj? I upitajte se u kakvoj mi to zemlji živimo?
Samospaljivanje
Nakon prve presude koju je bio dužan ispoštovati, Grlić Radman je, između zakona i poštivanja države na jednoj strani, i služenja premijeru na drugoj, uradio ovo drugo. Odbio je biti lojalan građanin Hrvatske i nastavio je udarati po zakonu.
Jer za ljude pudlice, za ljude poput njega ne čuva i ne čini ovu zemllju vladavina prava. Nego vladavina Andreja Plenkovića. A zakon je, uostalom i država je ono što kaže šef.
Radman suprotno zakonu onemogućuje Sabljakov povratak u službu novim kriminalnim udaljenjem bez ispitnog postupka, što je nedavno poništeno s drugom presudom Upravnog suda.
I tu Radman čini fatalnu grešku ne samo po svoju karijeru nego i po svoj kriminani dossier. Čini jasno kazneno djelo za koje mora odgovarati. I za koje mu niti sam Plenković više ne može pomoći.
- Službenički sud naime prema nalozima Pejčinović Burić i Grlića Radmana od 2018. vodi sudski progon protiv Sabljaka zbog navodnih teških povreda službenih dužnosti.
- Protužbom su ga nastojali ušutkati. Što je ok. Mafija obično otme dijete pa mu odreže prst. Ovi naši su se zadržali za sada samo na protutužbi.
- Postupak se po zakonu mora okončati najkasnije u roku od dva mjeseca, a vodi se još i danas za što je zaslužna Sandra Kantolić koju je Plenković postavio za šeficu tog suda.
- Sabljak je, međutim, u četvrtom ponovljenom postupku oslobođen svih devet optužbi Plenkovićevih ministara, no postupak je prošle zime vraćen na peti postupak nakon čega isti sud još uvijek nije sazvao prvu raspravu.
- Na svim dosadašnjim raspravama Službeničkog suda su odbijeni svi Sabljakovi zahtjevi za saslušavanjima svjedoka i za dostavom dokumenata, a odbijeni su i svi zahtjevi medija za video snimanjem rasprava pa tako i našem.
Ipak, čak i u ovakvom konspirativnom postupku, Sabljak je iskoristio svaku pruženu prigodu kako bi predstavio nove dokumente o zataškavanju prijevara na najvišoj razini izvršne vlasti.
Zato ne treba čuditi grčevito odbijanje Plenkovićeve šefice suda Kantolić da omogući snimanje rasprava TV kamerama i da protuzakonito odugovlači postupak.
Slučaj korupcije u diplomaciji Hrvatske prerastao je u grčevitu borbu Vlade RH za političkim zataškavanjem iste te korupcije
Vlada je to koja se pred US ambasadom hvali svojim antikorupcijskim dosezima dok slučaj Sabljak dolazi pred visoki fokus upravo US ambasade.
Koja nakon ovog slučaja nudi Nikoli Grmoji, da u Budimpešti završi posebnu obuku za borbu protiv korupcije, budući da je njegovo zalaganja i oko ovog slučaja dotična kuća primjetila.
Veće Plenkovićeve ribe su se zaplele u mrežu dok su pokušale izvući manje. Loša procjena iz koje sada čupaju sebe i proklinju dan kada su odlučili zaštiti svoje povlaštene miljenike.
Zato je mrežu sada teško izvući na palubu. No mreža je čvrsta. Treba još malo zapeti i sve će se ribe uskoro peći na gradelama.
Zajedničko glavnim protagonistima zataškavanja prijevara u diplomaciji Hrvatske je da su se dokazali u radu protiv Hrvata u BiH.
- Paro je “rušio Herceg-Bosnu” ili si je barem takvim izjavama nastojao osigurati mandat u diplomaciji bez diplome, pošto je “rušenje HercegBosne” nosilo određene popuste na obveznoj dokumentaciji za apliciranje.
- Pejčinović-Burić ruši konstitutivnost Hrvata u BiH i tvrdi kako je intencija EU da BIH postane građanska država, premda je BIH primljena u Vijeće Europe s ovakvim Ustavom a EU kao ni Vijeće Europe nisu ovlaštene mijenjati unutarnje strukture svojih kraljevina. Kraljevina kraljevini ne određuje pravila. To bi hostesa od Klobuka morala znati.
- Plenković i Grlić Radman u BiH anesteziraju Hrvate kako bi prihvatili novu izbornu prijevaru i njima dvojici osigurali status zaslužnih timara nove Bečke konjušnice u stvaranju.
Zato razotkrivanje svih koji su sudjelovali u zataškavanju prijevara u diplomaciji Hrvatske ima još ljekovitiji potencijal za Hrvate u BiH.
A Sabljakova borba nije samo njegova. Ona je po svemu i naša.
Jer pojma nije imao, kad je udario na što je udario, da će udariti na najgore izdanke naše vrste, profesionalne izručitelje svog naroda, spremne na sve u svom životinjskom nagonu pentranja po tuđoj nesreći.
I valjda je danas svjestan da onaj kome nije ništa izdati vlastiti narod sigurno neće prezati od tog da godinama progoni i jednog običnog čovjeka.
Ivo Josipović je jučer slučajno udario u jedan kafić. Nesretnim spletom okolnosti.
Sabljak bi se trebao paziti. Reptili su ispucali sve pravne norme da ga ušute. Tko zna, možda se Plenković i Radman slučajno zalete autom na terasu na kojoj baš bude sjedio Sabljak. I kažu “Sorry, jbg, žurilo nam se na Upravni sud”.
Svašta je u ovoj državi moguće.
I mafija će, kad ispuca sve elemente pravne države biti spremna vratti se starim metodama obračuna.
Tatinim.
Ali od onog jačeg tate. Jer uvijek je nečiji tata jači…
Poskok.info
wpDiscuz
