Ukratko ruski reporter tvrdi ovo:
Ruska vojska povukla se par dana ranije. Narod je nastavio nositi bijele trake, kao znak lojalnosti Rusima. S njima su tijekom okupacije bili razvili i robnu razmjenu i izišli su iz podruma. U trenutku kada u grad ulazi neregularna ukrajinska postrojba oni pucaju na ljude s bijelim trakama misleći da se radi o Rusima. Ruski vojnici također su naime nosili bijele trake kao znak raspoznavanja. Kod nekih leševa pronađeno je kako drže ukrajinske putovnice, što novinar tumači kao pokušaj ubijenog prije streljanja, da napdaču pojasni da je domicilni stanovnik Buče.
Ako su ove indicije ispravne nameće se pitanje: Koja postrojba je upala u Buču? Neka koja ne razumije nit ukrajinski niti ruski jezik?
U Buchi, predgrađu Kijeva, tri dana nakon ruskog povlačenja snimljeno je više od desetak tijela ubijenih civila.
Zapadni mediji, bez ikakve istrage, optužuju rusku stranu da je tamo počinila ratne zločine. Protuargumente iznosi novinar Aleksander Kots, (RT) koji je u regiji bio mjesec dana.
Jezive slike iz grada Bucha u Kijevskoj regiji sada obilaze svijet. Vidi se nekoliko leševa, a odgovorni su već identificirani u zapadnim medijima: priča se da je to bio ruski ratni zločin, a neki njemački mediji već bubnjaju u rat odmazde kao u Jugoslaviji.
Ruski novinar i ratni izvjestitelj Alexander Kots, koji je proveo mjesec dana u blizini Kijeva prije nego što su se ruske trupe povukle, oštro negira ovu predrasudu i objašnjava zašto je ukrajinski izvještaj o “pokolju u Buči” falsifikat.
Smatra vjerojatnim da su zločin počinili ukrajinski gerilci, koji sebe nazivaju “teritorijalnom obranom”.
“Taktika postavljanja videa više me ne iznenađuje još od Sirije, gdje je odlučeno o masovnim raketnim napadima temeljenim na [vorherigen] produkciji ‘Bijelih kaciga’. I ovdje su ‘učitelji’ za takve informacijsko-psihološke operacije isti – s britanskim ušima koji jasno vire.
Vidio sam kako su se lokalni stavovi prema ruskoj vojsci promijenili. Isprva su ih se bojali – rezultat dubokog ispiranja mozga na TV-u. Zatim je uslijedio oprezan stav jer je znatiželja nadvladala ljude i oni su izašli iz svojih podruma.
A kasnije su počeli i poslovati s njima: mještani su trgovali robom u naturi s vojskom.
Na primjer, mijenjali su plin za generator za mlijeko i svježi sir. Također, nisu tražili mlijeko, nego su gorivo dali besplatno. Ali naši tamošnji susjedi smatrali su svojom dužnošću uzvratiti uslugu. Vojska im je dala suhe obroke i donijela lijekove…Ali to naravno nije ni glavni argument da je ukrajinska ‘Srebrenica’ lažnjak. Zapravo, mjesec i pol, Bucha nikada nije bila potpuno kontrolirana od strane ruskih trupa, čak ni jedan dan. (…)
Istina je da su u sklopu preraspodjele ruske trupe napustile Buchu nekoliko dana prije nego što su otkrivene ‘žrtve okupacije’. Ukrajinske snage nisu odmah prepoznale odlazak te su gotovo tri dana granatirale grad topništvom koje je moglo pogoditi i civile.
Kad su konačno ušli u grad, počeo je ‘lov na vještice’ na one koji su surađivali s ‘okupacijskim’ snagama.
U žaru trenutka nitko se ne trudi tražiti dokaze, a tijela vezanih ruku bačena su u bunare. Samo: stanje leševa sugerira da su ubijeni najranije prekjučer. Znam kako izgledaju mrtva tijela nakon što danima leže na ulici. Ovdje je potpuno druga slika.”
Ratni izvjestitelj primijetio je da većina mrtvih vidljivih na fotografijama koje je danas objavila (!) ukrajinska stranica nosi bijele trake.
Kao što je poznato, takve bijele trake, piše Kots, uvijek su bile prepoznatljivi znak ruskih udruga. S vremenom su tu značku koristili i lokalni civili, većina ih je nosila domaće bijele trake kako bi ih ruski vojnici prepoznali kao svoje.
Kada su ruske trupe u noći s 30. na 31. ožujka napustile položaje u i oko Buche i povučene iz ovog dijela Kijevske regije, ukrajinske trupe to nisu odmah saznale, javlja Kots.
U grad su se uselili tek 1. travnja, prije svega dragovoljci iz teritorijalnih udruga. Sada su civili, prvenstveno muškarci, bili osuđeni na smrt zbog istih tih bijelih traka: ukrajinski neregularci su ih zamijenili za rusko vojno osoblje ili partizane i pucali na njih.
Alexander Kots piše:
“Evo daljnjih dokaza. Tijela u Buchi s bijelim narukvicama, što je ruski prepoznatljiv znak. Ukrajinske snage pucale su na ljude – bez obzira na to jesu li nosili oružje ili ne. Glavna stvar je bila da su nosili bijele trake, što je [für die ukrainischen Streitkräfte] značilo da su ‘neprijatelj’.
Ukrajinski novinari, otvorite oči! Nisu ruske trupe poklale Buchine civile. To su bili vaši hrabri ‘terbatisti’.”
Da su se ruske trupe povukle iz Buče prije 31. ožujka, vjerojatno u noći s 30. na 31. ožujka, potvrđuje i video koji je 31. ožujka ujutro objavio gradonačelnik grada, koji slavodobitno najavljuje “oslobođenje” (od ruske trupe). Nije spomenuo prethodni masakr.
Okolnost koju su opisali francuski novinari – uz potvrdu bijelih traka na rukama žrtava – da je jedan od tih mrtvih imao ukrajinsku putovnicu podržava hipotezu ruskog ratnog dopisnika Kotsa: Držanje ukrajinske putovnice ima smisla samo za Ukrajinca vojnih – u pokušaju da ih, nadamo se, spriječi da pucaju.
Prva snimka iz Buče na kojoj se vide leševi kružila je u medijima 2. travnja, odnosno trećeg dana nakon ruskog povlačenja s tog mjesta.
Alexander Kots, rođen 1978., od 1999. radi za visokotiražne novine Komsomolskaya Pravda i bio je ratni izvjestitelj na Kosovu, u Afganistanu, Iraku, Libiji, Siriji, Donbasu i drugim konfliktnim regijama.
Ministarstvo obrane Ruske Federacije službeno je negiralo bilo kakvu odgovornost ruskih vojnika za ubojstvo civila.
Istina je da se podaci koje je Kots u ovom trenutku ne mogu neovisno provjeriti. No, trebali bi vas barem podsjetiti da su takve predrasude uvijek vrlo upitne.
Više o toj temi – Live ticker o ukrajinskom ratu
Međutim Facebok Factcheker Faktograf.hr o ovoj temi piše sljedeće:
Leševi koji se miču i druge dezinformacije o ratnim zločinima u Ukrajini
Autor/ica: Ana Benačić
Smrt civila za vrijeme povlačenja ruske vojske iz Buče, naselja nedaleko od Kijeva, jedna je u nizu stvari oko kojih ruska i ukrajinska strana imaju potpuno suprotne interpretacije. Dok ukrajinska tvrdi da se radi o masakru koji je počinila ruska vojska, ruska strana tvrdi da se radi o podmetanju o kojemu treba raspravljati Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda.
Primjerice, Ministarstvo vanjskih poslova Ruske Federacije objavilo je na Twitteru:
Sve fotografije i snimke koje je kijevski režim objavio u Buči samo su još jedna provokacija.
Činjenice 👉 https://t.me/MFARussia/12230
❗ Ovo nedvojbeno potvrđuje da je ovo još jedna #prevara kijevskog režima za zapadne medije.
U nastavku citiraju Ministarstvo obrane:
Sve su se ruske jedinice u potpunosti povukle iz Buče do 30. ožujka. Za vrijeme dok je grad bio pod kontrolom ruskih oružanih snaga ni jedan stanovnik nije bio žrtva nasilja. Takozvani ‘dokazi zločina’ u Buči nisu se pojavili do četvrtoga dana kada su ukrajinska sigurnosna služba i predstavnici ukrajinskih medija stigli u grad. Tijela ljudi čije je fotografije objavio kijevski režim nisu ukočena nakon najmanje četiri dana, nemaju tipične mrtvačke mrlje, a krv na ranama se nije sasušila. Fotografije i video snimke iz Buče su još jedna prevara, inscenirana provokacija kijevskog režima za zapadne medije.
Snimke nastale prije ulaska ukrajinskih snaga u Buču
Međutim, iako su ukrajinske vlasti u Buču ušle 3. travnja, slične snimke dijeljene su na društvenim mrežama još 1. travnja, dakle dva, a ne četiri dana nakon odlaska ruske vojske.
Nadalje, New York Times usporedio je ranije satelitske snimke Jablonske ulice u Buči, koje je načinila tvrtka Maxar Technologies, s onima koje su izašle u javnost početkom travnja. Tvrtka Maxar Technologies prodaje svoje satelitske snimke u visokoj rezoluciji, koje nastaju gotovo u stvarnom vremenu. Oglašavaju se kao pomoć u rješavanju raznih kriza, u monitoriranju klime, čak i ribljeg fonda u oceanima, ali i kao privatna tvrtka koja pruža obavještajne usluge. Među njihovim klijentima su i američka vojska i obavještajna služba te civilne vlasti u 14 zemalja.
Snimke koje je Maxar ustupio NYT-u pokazuju da je, u periodu za koji ruska vojska ne spori da je imala Buču pod svojom kontrolom, na cesti ležalo barem 11 tijela. Konkretnije, fotografije prikazuju tamne objekte koji veličinom odgovaraju ljudskom tijelu. Tijela su raspoređena uzduž dionice od oko pola kilometra spomenute ulice, pokazuju snimke nastale između 9. i 11. ožujka. Prema tim snimkama, tijela su tjednima boravila ondje i nalaze se na identičnim pozicijama gdje su snimljena nakon odlaska ruskih snaga, tj. položaji tijela odgovaraju položajima zabilježenim na snimci od 1. travnja.
BBC navodi da su provjerili ove snimke i da njihovi nalazi odgovaraju opisanome u članku NYT-a.
Uzrok smrti, navodi Times, ostaje nejasan. Neka tijela se nalaze blizu kratera koji je mogao nastati od projektila. Druga su u blizini napuštenih automobila. Tri tijela leže pored bicikala. Neka od njih imaju ruke svezane na leđima i bijelu tkaninu vezanu oko nadlaktice.
Što su značile bijele trake?
Optužujući Ukrajince za prevaru, rusko ministarstvo obrane pozvalo se i na video snimku gradonačelnika Buče Anatolija Fedoruka. Gradonačelnik u videu slavi pobjedu ukrajinske obrane i odlazak “ruskih orki”, a ruska strana ističe kako ne spominje masakr.
Gradonačelnik Buče Anatolij Fedoruk je 31. ožujka video porukom potvrdio da u gradu nema ruskih vojnika, ali nije ni spomenuo nijednog mještana koji je ubijen na ulici vezanih ruku.
Ovo je točno: snimka se počela masovno dijeliti 1. travnja. Fedoruk je u nadolazećim danima, konkretno 3. travnja, proveo međunarodne novinare Bučom pokazujući im mrtva tijela. Pritom je optužio upravo rusku vojsku za njihovo ubojstvo. Dotakao se i činjenice da su neka od trupala oko nadlaktice imala vezanu bijelu tkaninu. Ovaj simbol je na društvenim mrežama tumačen različito, ovisno o strani koja se zagovara.
Profili skloni ruskim interpretacijama navode da su to civili koje je ubila ukrajinska strana tijekom takozvanog “čišćenja” grada.
“Ubijali su sve za koje se sumnjalo da su surađivali s Rusima. Jedan od znakova takve suradnje za ukrajinske naciste bile su bijele trake na rukavima nekih stanovnika i na retrovizorima automobila… Takve trake nosila je ruska vojska i ljudi su ih za svaki slučaj vezali za sebe, kako bi pokazali da su ‘svoji’. Neki nisu znali da su Rusi već otišli i nisu skinuli te poveze”, navodi jedan od njih na Telegramu i Twitteru.
Fedoruk, pak, navodi da su civile na nošenje bijelih traka natjerali borci iz Čečenije na ruskoj strani.
“Rusi su pokazali da su svjesno ubijali civile… Praktično su dobili zeleno svjetlo od [ruskog predsjednika Vladimira] Putina za safari i pucali su na Ukrajince”, izjavio je Fedoruk za Reuters.
Pomicanje leševa
Na svom Telegram kanalu, Ministarstvo obrane Ruske Federacije objavilo je i usporenu snimku ukrajinske televizije Espreso, načinjenu u ulici Jablonska u Buči, uz sljedeći komentar:
Snimka tijela je zbunjujuća: ovdje u 12. sekundi “leš” s desne strane pomiče ruku. U 30. sekundi u retrovizoru “leš” sjeda. Čini se da su tijela u videu namjerno postavljena kako bi se stvorila dramatičnija slika.
Ovu interpretaciju prihvatio je portal Logično, ali i pojedini korisnici Facebooka.
Međutim, pažljiviji pogled ne govori u prilog ruskim interpretacijama. Leš prikazan u 12. sekundi sniman je iza vjetrobranskog stakla. Kada se taj dio snimke uveća i kada se invertiraju boje, vidljivo je da pomična mrlja nije ruka leša, već kapljica vode koju vjetar pomiče prema gore po staklu. Da kapljica, vjerojatno pomiješana s prašinom, nastavlja put i iznad leša, utvrdio je i BBC, koji ju je označio na uvećanoj snimci.
Što se tiče leša koji ustaje i sjedi, usporena i uvećana snimka opet otkrivaju da se radi o distorziji slike u bočnom desnom retrovizoru. Za razliku od retrovizora na lijevoj strani, retrovizori smješteni kod suvozačevog mjesta su većini slučajeva konveksna ogledala, tj. ispupčena ili zakrivljena unatrag. To ima više namjena – od eliminacije slijepih točaka, do kompenzacije udaljenosti vozača od lijevog ogledala u odnosu na desno, koje je ravno.
Taj zakrivljeni dio ogledala može izobličiti sliku, što se vidi na “gužvanju” i “razvlačenju” ne samo leša, već i okolnih zgrada.
Hany Farid, profesor na kalifornijskom sveučilištu Berkeley, čiji je rad usredotočen na digitalnu forenziku i dezinformacije, pregledao je video i potvrdio da nema naznaka da se ijedno tijelo pomaknulo.
“Što se tiče dijela iz bočnog retrovizora, video je toliko izobličen zbog kretanja automobila, kiše i kompresije videa, da je nemoguće uvjerljivo tvrditi da se tijelo kreće”, napisao je Farid u odgovoru za AP.
BBC-jev novinar Shayan Sardarizadeh također bilježi da su ova nepomična tijela – u istim pozama – snimili AFP i Getty Images.
Emocionalno snažni prizori
Hoće li zločini u ukrajinskim gradovima ikada biti adekvatno istraženi, još uvijek nije izvjesno. Materijali koji pristižu iz ratne zone dobivaju dijametralno suprotstavljene interpretacije, a ovo je posebno naglašeno kada se radi o slikama koje izazivaju snažne emocionalne reakcije.
Ovi zločini imaju snažan propagandni potencijal i za Ukrajinu, koja se bori za inozemnu pomoć, prvenstveno u oružju. Rusija se, pak, pričama o humanom tretiranju civila i zapadnom “carstvu laži” bori za potporu ratu kod kuće i za opravdanje kod saveznika.
Zato se može očekivati da će užasavajući prizori beživotnih tijela u Buči, poput snimki okrvavljenih trudnica nakon napada na rodilište u Mariupolju, nešto dulje ostati teren za propagandna prepucavanja.
O tome govori i primjer ukrajinske influeserice Mariane Podgurskaje, koja je nakon udaje uzela suprugovo prezime Višegirskaja. Nju su pojedini mediji prvo proglasili poginulom u ruskom napadu na rodilište. Zatim ju je ruska strana optužila da glumi žrtvu istog toga napada u propagandne svrhe ukrajinske strane. Zatim su je podržavatelji ruske strane zasuli porukama mržnje na društvenim mrežama.
Nekoliko tjedana nakon tog iskustva, Podgurskaja daje intervju ruskim novinarima u kojemu potvrđuje dijelove interpretacija ruske strane. Navodi da su ukrajinski vojnici uistinu bili u rodilištu te da nije čula da avioni nadlijeću rodilište prije eksplozija koje su 9. ožujka oštetile zgradu, ali i ubile jednu trudnicu i njeno dijete. Isto tako, kazala je i da su u bolnici od početka bili novinari AP-a te da su je ne samo snimali bez dopuštenja, nego i izbacili dio intervjua u kojem tvrdi da nije bilo zračnog napada. AP na to odgovara tekstom u kojem navodi da ona samo “hrani” lažni narativ o događajima u Mariupolju.
HRW zabilježio egzekucije u Buči
Glavna ukrajinska tužiteljica Iryna Venediktova poručila je da su Rusi u 30-ak gradova i sela oko Kijeva, odakle se krajem ožujka povlačila njihova vojska, ubili 410 osoba. Gradonačelnik Buče kazao je da je samo u njegovom gradu ubijeno 300 ljudi. Ta brojka nije potvrđena iz neovisnih izvora. U Buči su novinari AP-a vidjeli 21 tijelo, a u Motižinu, zapadno od Kijeva, posmrtne ostatke četiri osobe.
Ured visokog povjerenika UN-a za ljudska prava navodi u najnovijem izvještaju da je od 24. veljače 2022. do 2. travnja u Ukrajini ubijeno 1.417 osoba.
“OHCHR vjeruje da su stvarne brojke znatno veće, budući da je prijem informacija s nekih lokacija na kojima su se vodila intenzivna neprijateljstva odgođen, a mnoga izvješća još uvijek čekaju potvrdu. To se, na primjer, odnosi na Mariupolj i Volnovakhu (regija Donjecka), Izium (regija Harkov), Popasna (regija Lugansk) i Irpin (regija Kijev), gdje postoje tvrdnje o brojnim civilnim žrtvama. Ove brojke se dodatno potvrđuju i nisu uključene u gornju statistiku”, navodi se u izvještaju.
Neki od stanovnika nedavno oslobođenih mjesta u okolici Kijeva razgovarali su s medijima, govoreći kako su izgubili članove obitelji. Organizacija Human Rights Watch također tvrdi da je na više lokacija u Ukrajini, pa i u Buči, zabilježila kršenje ratnog prava na štetu civila.
“Dana 4. ožujka, ruske snage u Buči, oko 30 kilometara sjeverozapadno od Kijeva, pokupile su pet muškaraca i jednog od njih po prijekom postupku pogubile. Svjedok je za Human Rights Watch ispričao da su vojnici natjerali petoricu muškaraca da kleknu uz cestu, navukli im majice preko glave, a jednom od muškaraca pucali u potiljak. ‘Pao je’, rekao je svjedok, ‘a žene [prisutne na mjestu događaja] su vrištale’”, opisuju u izvještaju od 3. travnja.
HRW pozvao je ruske vlasti da procesuiraju ne samo egzekucije, već i silovanja, mučenja, zlostavljanja i pljačku civila. No pitanje je koliko je smislen takav poziv, budući da ruske institucije i dalje tvrde da ni jedan stanovnik teritorija koji je bio pod ruskom kontrolom nije bio žrtva nasilja.
wpDiscuz
