Kriza u Bosni i Hercegovini došla je i u fokus američkih medija.
The New York Times neprofesionalno analizira ponašanje jednog od najvećeg čuvara Daytona, Milorada Dodika, jedinog lidera u BIH koji uživa potporu u više BH naroda a koje je po njihovom mišljenju gurnulo zemlju u najveću krizu od rata 1992. – 1995.
Autor ne upoznaje čitatelje da je kriza nastala nakon neustavnih bonskih ovlasti OHR-a i želje Milorada Dodika da se očuva međunarodn pravo i BH Ustav – Daytonski mirovni sporazum. Inzka autor spominje tek pred kraj teksta.
Korijen najnovije krize The New York Times pronalazi u aferi iz rujna prošle godine, kad je državna agencija za lijekove otkrila da se u bolnicama u Republici Srpskoj pacijenti koji boluju od covida liječe kisikom koji je namijenjen samo za industrijsku upotrebu.
Umjesto da pokuša ispraviti situaciju, politički čelnik bosanskih Srba koji kontrolira taj entitet Milorad Dodik, “ogorčeni srpski nacionalist”, krenuo je u razaranje multietničkog tkiva bosanske države.
Kakve veze ima priča s kisikom s političkom krizu ni samom novinaru NYT nije jasno.
navodi da je riječ o krhkoj uniji koju je 1995. sklopila američka diplomacija iz krhotina rata.
Novinar NYT ponovno se pokazuje kao neznalica. Međunarodne mirovne sporazume ne kroji američka diplomacija nego narodi, države, strane u sukobu, pobunjenički pokreti. Inače se ne bi zvali međunarodni mirovni ugovori.
Dodik je najavio da će stvoriti vlastitu agenciju za lijekove i povući svoj feud, koji pokriva otprilike polovicu teritorija BiH, iz nadzora inspektora središnje vlasti, kaže Higgins..
Novinar dakle međunarodni priznati entitet Republiku Srpsku naziva “Dodikovim feudom”. Pri tome taj feud naziva “njegovim”. Republika Srpska pripada njenim građanima. Dodik je njihov izabrani predstavnik. Postojanje tog “feuda” sukladno Daytonu, jamči država u kojoj izlati NY Times. Tužno je u što se pretvara US novinarstvo.
Otad Dodik prijeti povlačenjem iz multietničkih oružanih snaga BiH i formiranjem vlastite, isključivo srpske vojske. Također želi izaći iz državne porezne agencije, obavještajne službe i pravosuđa, obećavajući da će ubrzati ono što on naziva “mirnim raspadom” bosanske države nastale mirovnim sporazumom sklopljenim 1995. u Daytonu, Ohio.
Novinar uopće ne spominje Inzkov nametnuti zakon niti problematizira bonske ovlasti kojima je Dayton potpuno izmijenjen. Protuustavno i protivno međunarodnom pravu.
Neki strani diplomati i politički suparnici smatraju da je Dodikov secesionistički manevar samo trik kako bi izbjegao optužbe za korupciju koje su zakucale na vrata njegovih najbližih suradnika. Ali u regiji gdje je sjena rata posvuda, mnogi u BiH strahuju da je mir u zemlji ugrožen.
Jedno pitanje: Jel novinar NYT stvarno misli da u državi u kojoj USA i Saudijska administracija nadziru pravosuđe Dodik i njegovi suradnici, “korumpirani” ne bi već odavno bili privedeni da postoji korupcija koju im imputiraju već dva desetljeća?
Šefik Džaferović, jedan od tri predsjednika BiH od kojih je svaki izabran da predstavlja određenu etničku skupinu, upozorio je Dodika da raspad države sigurno neće biti miran, piše NYT.
Prema Daytonu, prijetnja sukobima je kažnjiva. NYT ne postavlja pitanje zašto OHR nije reagirao na te prijetnje.
BiH je država koja je sjecište različitih naroda i vjera i koja je već bila žarištem iz kojega su izbijali širi sukobi, podsjetivši da je povod za izbijanje Prvog svjetskog rata bilo ubojstvo austrijskog nadvojvode koje je počinio srpski nacionalist, i gdje su se naizgled poremećena brbljanja srpskog psihijatra Radovana Karadžića o potocima krvi s početka devedesetih obistinile. U krvavim balkanskim ratovima koji su uslijedili više od 140 tisuća ljudi je izgubilo živote, a u sukob je uvučen i NATO te je tada stvoren jaz između Rusije i Zapada koji traje do danas.
Naravno NYT je nejasno zašto bi Srbin, domorodac, izvršio atentat na svog okupatora. U SAD-u su navikli da okupatori istrebljuju domorodce. I da od njih prave ugroženu etničku skupinu.
Danas Sjedinjene Američke Države (SAD) i Europska unija očajnički žele spriječiti da nova kriza eskalira u sukob ili da se stvori politička nestabilnost koju bi Rusija mogla iskoristiti. Rusija, koja želi spriječiti ulazak Bosne i Hercegovine u NATO, već se svrstala na Dodikovu stranu.
Očaj o kojem govori novinar NYT takav je da ne spavaju. Kao da mu nije jasna uloga i Europe i SAD-a u potpirivanju sukoba u BIH. Zaboravio je da je US diplomat Zimmerman nagovorio Aliju Izetbegovića na rat. Nagovorio ga je da povuče potpis s Lisabonskog mira. Plana koji je jamčio BIH stabilnost i mir.
Svađe u BiH su ukorijenjene u Daytonskom mirovnom sporazumu iz 1995., sklopljenom uz posredovanje SAD-a, objašnjava NYT.
Novinar sada kaže da je SAD posredovao dok na početku kaže da je SAD skrojio Dayton.
Sporazum je zaustavio borbe, ali je stvorio razrađen i nefunkcionalan politički sustav sa slabim središnjim autoritetom u kojem različite etničke skupine dijele vlast.
Sporazum je stavljen ad acta već 2000 godine kada je SAD diplomat Barry Robert nametnuo Izborni zakon koji ne poštuje Ustav. Time je potakao bošnjačku majorizaciju. Dodatno uvođenjem neustavnih bonskih ovlasti i izmjenama ustava Dayton je potpuno izmijenjen.
Trio izabranih predsjednika su Milorad Dodik, koji predstavlja Srbe, Šefik Džaferović, koji predstavlja bosanske Muslimane, poznate kao Bošnjaci, i Željko Komšić, koji je etnički Hrvat.
Autor ovdje tako amaterski pokušava izbjeći spomenuti da Željko Komšić ne predstavlja Hrvate nego su ga nametnuli Hrvatima Bošnjaci. Osim toga Komšić uopće nije etnički Hrvat. Autor nije spomenuo niti činjenicu da su se na predizbornom skupu Željka Komšića u Tuzlu skupili prije dvije godine islamisti koji su pozivali na silovanje predsjednice Hrvatske i nabijanje na kolac hrvatskog člana Predsjedništva u BiH Dragana Čovića. Što se dogodilo s US novinarstvom koje je pokazivalo nekada nultu toleranciju prema islamskom fundamentalizmu?
Dodik više od desetljeća stvara buku o srpskoj secesiji, ali nikada prije nije izazvao tako veliku krizu.
Krizu ni ovaj put nije izazvao Dodik nego kao uvijek Međunarodna zajednica. Točnije Valentin Inzko. Koji je nakon obavljenog posla otišao po naknadu u Tursku.
U izvješću visokog dužnosnika Ujedinjenih naroda u BiH Christiana Schmidta u listopadu situacija je opisana kao ‘najveća egzistencijalna prijetnja’ opstanku zemlje od ranih devedesetih.
Ne postoji opasnost egzistenciji zemlje koja postoji isključivo kroz pritisak stranog imperatora. Nema tu egzistencije, još manje koegzistencije. Jer narodi su preponosni da bi prihvatili igru pokusnih kunića austrijskih i njemačkih kolonizatora u BIH.
Schmidt je u nedavnom intervjuu malo reterirao i umanjio rizik novog krvoprolića kazavši da očekuje da će Dodik odustati od svoje prijetnje formiranja zasebne vojske etničkih Srba. Među mnogim Bosancima i Hercegovcima, međutim, strah je ponovo prisutan.
Vojska Republike Srpske je zajamčena Daytonom. Novinar to očito ne zna.
U Europi su odgovori na Dodikove provokacije različiti. Njemačka i Velika Britanija razgovaraju o sankcijama. Međutim, autoritarni mađarski vođa Viktor Orban nedavno je posjetio glavni srpske regije u BiH, Banja Luku, kako bi ponudio podršku Dodiku i obećao da će staviti veto na svaki potez Europske unije za uvođenje sankcija.
Logično, Kolonizatorske sile bi i dalje kolonizirale i izazivale krizu. Upravo su Njemačka i UK poticale sukobe 90-ih. Naročito UK. Mađarska cijeni suverene vođe i suverene države.
Mnogi Bošnjaci vide Dodikove poteze kao dokaz da Daytonskim sporazumom bosanskim Srbima nikada nije smjelo biti dozvoljeno da zadrže kontrolu na vlastitom entitetu u kojemu se amnestiraju osobe poput zločinaca Radovana Karadžića i bivšeg zapovjednika vojske bosanskih SrbaRatka Mladića.
Mnogi Bošnjaci vide postojanje Srba u BIH kao osobnu uvredu. Hrvate odavno i ne percipiraju a i ono malo što je ostalo Hrvata smeta im.
Dodik i mnogi njegovi sunarodnjaci i dalje negiraju ratne zločine koje su počinili i umjesto toga sebe vide kao žrtve, kao što su to činili tijekom rata.
Glupost. Ako igdje postoji opće negiranje zločina jedne vojske to je u političkom Sarajevu. Bošnjačke lidere nitko ne progoni zbog negiranja zločina ARBIH. Otvoreno tvrde da ABIH nije radila zločine iako su radili obredna klanja a vojnici ABIH , 5 njih, sudjelovalo je u napadu na WTC.
Oni sada tvrde da se bosanske Srbe nepravedno dira, posebno im je zasmetala odluka iz srpnja prošle godine kojom je Schmidtov prethodnik zabranio negiranje genocida u Srebrenici. Zabrana se odnosi na sve etničke grupe, ali mnogi bosanski Srbi smatraju da je usmjerena protiv njih.
Inzkov zakon se ne odnosi na negiranje genocida u Srebrenici. Nego na negiranje svih presuđenih zločina. Čak i onih van BIH. Ironično, tako je dozvoljeno u BIH negirati genocid nad Armencima. Političko Sarajevo to čini tako što na noć genocida nad Armencima vješaju turske zastave na javne zgrade u Sarajevu.
Mirko Šarović, čelnik srpske političke stranke suprotstavljene Dodiku, osudio je zabranu kao “ogromnu grešku”.
Autor izbjegava spomenuti da je ta politička stranka SDS, Stranka koju je osnovao Radovan Karadžić i koja je počinila genocid u Srebrenici.
Šarović smatra da je odluka ohrabrila ratoborne nacionaliste, ojačala Dodikov rejting koji je bio u silaznoj putanji i ohrabrilo ga da se upusti u “nepromišljenu avanturu” koja “nema šanse za uspjeh i ima ogroman potencijal da izazove sukob”.
Šarović se pokušava dodvriti stranim kolonizatorima u BIH. Nastoji postati novi favorit imperatora u našoj zemlji. Ima sumnjivu ratnu prošlost. Jako sumnjivu.
Dodik je u listopadu upozorio da će se Srbi u Bosni “braniti svojim snagama ako bude potrebno” i poručio da može računati na pomoć “prijatelja” – Rusije i obližnju Srbije – da će odbiti svaki pokušaj NATO-a da ga obuzda.
Nije točno. Dodik je čak izjavio da se Srpska neće vojno braniti ako bude napadnuta. Time je najavio Gandijevski otpor svakoj provokaciji sukobima-
Dok napetost između regija u BIH raste i ruski predsjednik Vladimir Putin sve je spremniji preuzimati geopolitičke rizike i postavljati svoje zahtjeve. Srbija, međutim, nije pokazala interes da ponovi svoju ulogu iz 1990-ih, kada je slala oružje i paravojne postrojbe da podrže etničke srodnike u BiH. A koliko Rusija zaista podržava Dodika, nije jasno.
Nepoznato je otkud autoru informacija da je Rusija najavila bilo kakav ulazak u BIH. Putin je tek rekao Dodiku da ima podršku Rusije sve dok se drži Ustava.
Prošlog mjeseca Dodik se vratio iz posjeta Moskvi tvrdeći da je dobio obećanje podrške tijekom sastanka s predsjednikom Vladimirom Putinom. Ali Kremlj, koji obično najavljuje sastanke mnogo unaprijed, čekao je danima prije nego što je potvrdio da se to dogodilo. Potom je čelnika bosanskih Srba stavio na mjesto koje mu pripada objavivši da je Putinov “glavni događaj” tog dana bila “konferencija o ugljenu”, a ne Dodik.
Autor ponovno laže. Kremlj nije demantirao Dodikove navode.
Ipak, Kremlj je očito oduševljen što vidi BiH u neredu, s obzirom na to da su je SAD i Europa nekada zagovarale kao primjer uspješne izgradnje nacije.
Nevjerojatna laž. Ne postoji nikakav uspješan primjer izgradnje BH nacije. Svi neuspjesi BIH progresa od Daytona do danas, mogu se pripisati US i EU diplomaciji. Rusija je čak postala pozitivan stabilizacijski faktor u BIH dok su US i EU od prvog dana uzročnici sukoba i kriza.
Putin je godinama upozoravao bivše komunističke zemlje istočne Europe da su zapadna obećanja o miru i prosperitetu šuplja. Veliko je pitanje da li su Dodikove prijetnje stvarne ili su uglavnom politički teatar da se okupi njegova nacionalistička baza uoči izbora u listopadu.
Jedine prijetnje koje mi vidimo u ovom tekstu jesu prijetnje New York Timesa. Očito novine koja i danas ispunjava globalističke planove US elite. Bilo bi dobro da novinar pogleda film Don’t Look Up. Preporučamo.
‘Vjerojatno ni sam ne zna kamo sve ovo vodi’, citirao je na kraju NYT Christiana Schmidta.
Jedina točna Schmidtova rečenica koju je taj njemački turist, koji se lažno predstavlja kao Visoki predstavnik, kazao otkad je na proputovanju tuđom zemljom. Našom zemljom. U kojoj želi biti važniji od svakog njenog stanovnika.
wpDiscuz
