LANA NIJE NI SVJESNA KOLIKO JE JEDINSTVENA: Ona je prva osoba u povijesti BIH koju jednostavno vole svi

Nikad, dakle nikad se u povijesti BIH, bilo bližoj ili daljnjoj tri naroda, tri plemena, tri kulture iliti antikulture nisu ujedinili u pljesku jednom svom djetetu kao u slučaju Lane Pudar.

Ne postoji nacionalni junak ili junakinja BIH kojeg jednako vole svi. Ne postoji događaj iz naše povijesti kojeg veličamo svi. Niti jedan.

Nit iz osmanskog nit postosmanskog vakta.

Bilo je sportskih i mnogih drugih dragulja izvrsnosti  i prije, bilo je, ne treba griješiti dušu.

Da ne bi prokletog rata tko zna što bi sve ova zemlja svijetu poklonila, no nikad BIH nije unutar sebe mogla pronaći osobu kojoj se cijela zemlja divi.

Čak je i  genij Ive Andrića nekome zasmetao kao pogrešan. Čak i “zao i genocidan”.

Evo sada BIH konačno to  ima. Svoju prvu zajedničku vrijednost.

Lanu. Lanu Pudar.

Jesmo li mi zbog tog kao društvo i država manje vrijedni, zato što to imamo tek sada?

Ne. Dapače.

Carum est, quod rarum est  kaže stara latinska poslovica. I doista, vrijedno je , navrijednije je on što je rijetko.

Sve velike stvari grade se u muci i jako sporim koracima. Svi specifični identiteti prolaze teške porođajne muke.

Razumijeti spori hod BIH ne može svatko. Kao niti vještinu upravljanja u njoj.

Održavati režim straha i prijetnji , te unutar svog korpusa osvajati pljesak heroja nije neki posebno težak štos.

Biti ujedinitelj, biti uzor svima, nešto je daleko teže.

Lana je to uspjela. Doduše u sportu.

Tko će biti prvi do nje na društvenj bojnoj poljani?

Postoji li čovjek koji se može izdići iznad triju boli,  triju strahova, triju mržnji, iznad tri brata ogrezla u nepovjerenju i pronaći takav narativ koji će u sva tri naroda podjednako baš kao što nacionalnoi lideri to čine u svom narodu izazvati ovacije kakve ovih dana izaziva Lana?

Je li to nemoguća misija?

Da.

Čini se kao nemoguća.

No upravo zbog tog bila bi  vrijedna. Neponovljiva. Sjajna kao što sjaji naša Lana.

Hercegovka kojoj plješće Bosna i jednako joj govori “Naša, ti si naša i mi te volimo”.

Vidite da se može. Može se.

Samo je važno biti odvažan.

BIH je upravo zbog tog prokleto nedokučivog  političkog narativa sjebana i lijepa. Nepomična a živa.

Zemlja koja će propasti ili koja će zasjati.

Druge nema.

To je znala i Lana, kad je krenula na svoj mukotrpni put po medalje.

Ili ću biti klasa, među najvećima. Ili me neće biti nikako.

I postala je najbolja.

Da bi BIH to uspjela ona prvo mora zavoljeti sebe.

U globalu.

Srbi, Hrvati, Bošnjaci, ali one nove generacije koje nisu osjetile rovove i glad, morali bi preokrenuti ploču. Stari to ne mogu. Oni nude samo bezdan i kulturu tragike. Perspektivu novih sukoba. Ne vole vas. Lažu vas. Sve vas lažu.

I kad govore da su se borili za tvoje bolje sutra lažu te. Oni to čak duboko u sebi i znaju.

I umjesto da jedni drugima mjere greške i optužbe morali bi početi gledati što cijene kod jednih drugih i trećih. Sve negativno pretočiti u pozitivno.

A to naprosto ne ide, dok nam politiku vode neki ratni sinovi, podignutog prsta. Koji prijete spavačima s istoka i rušenjem ustava.

Je li sjaj Lane Pudar nagovještaj novog sjajnijeg  vremena?

 Nadajmo se da jest.

Može li se dogoditi da BH Rubikon naprosto riješe nove neopterećene generacije koje stasaju?

Može. I to vrlo lako.

Kad imaš društvo i državu koja nije u stanju stvoriti inkluzivnu identitarnu esenciju, onda će se ta esencija stvoriti sama.

Stvorit će je oni koji u njoj budu živjeli.

Jer zemlja pripada onima koji ju kose. Koji po njoj trče. Koji plivaju po njenim lokvama. Jer bazene svojoj djeci nisu ni pokušali izgraditi.

Generacije BIH koje se polako pakuju u mirovinu ovoj zemlji nisu ponudile ništa sem tuge, jama, jada i boli.

Uništile su tisuće generacija nakon sebe.

Njima su se pridružili i krimosi iz korumpiranog OHR-a.

Kao takvi će ostati upamćeni. Među generacijama koje dolaze već su omrznuti.

 U tranziciji 90-ih ponuditi rat ionako siromašnom društvu koje se jedva u onih 45 godina donekle izmirilo, mogu samo idioti.Idioti koje su neke zapadne vlade uvjerile da su oni važni sve dok igraju po njihovim mapama.

Generacije koje dolaze tik-tok su generacije odrasle na smartphonima.

• Ne poštuju ništa.
• Za njih prepreka nema.
• Vrijednosti koje im nameće naš obrazovni sustav oni ismijavaju. Prerasli su to.
• Nisu odgajani da se boje. Žive ekspresno i žestoko. Ne robuju starim vrijednostima.
• Svi govore jezike od malena. Imaju izražem ego, želju za uspjehom. Ukratko amerikanizirani su.
• Imaju fetiš na globalno, na putovanja, mobilni su i liberalni.
• Cijela planeta im je jedno selo. BiH im je suviše mala da bi bili fokusirani na nju. U pravilu su individualci. Kolektivni identitet im je tek potka za zajebanciju.

To je razlog što  će u BIH biti sve više individualnih sportskih uspjeha a sve manje kolektivnih.

Mladež koju stranke plutokracije pripremaju da ih naslijedi je manjinska. Tik tok generacija je najbrojnija partija u zemlji.

Da se povežu sutra bi osvojili sve razine vlasti.

No ona, ta generacija je nažalost apolitična.

Smatraju da je politika nevidljivi servis koji ne bi smio dominirati dnevnim temama.

Kada jednom prestanu biti tik tok, i postanu politički tik tak, onda će se i vrtuljak ove u glavu sjebane zemlje konačno zavrtjeti ka naprijed.

U inat onima koji su granatama zaustavljali vrtuljke i dječije osmijehe. Širom BIH.

A to tako i treba biti. Kad prava vrijednost krene sjati ona postaje jaka kao rijeka. I  u stanju je pokrenuti brda.

Sjaj Lana. Ne prestaj.

Trebaš nam.

Kao uzor.

Kao znak novog vremena.

Kao dokaz mogućeg.

Doček je održan na glavnoj pozornici u sklopu Adventa u Mostaru, a organizirali su ga Grad Mostar i Sportski savez Grada Mostara.

Okupljeni su Lani otpjevali pjesmu ”Svijet voli pobjednike” i izmamili veliki osmijeh na njeno lice.

”Osjećaj je odličan, uvijek je najdraže doći u svoj grad i vidjeti sugrađane kako me podržavaju. Ovaj doček je fenomenalan”, rekla je Lana Pudar.

”Sada slijedi malo odmor oko praznika i već kreću pripreme za sljedeću sezonu, imam europsko i svjetsko juniorsko i europsko i svjetsko seniorsko prvenstvo, i to sve do kraja kolovoza, tako da će biti puno priprema i putovanja”, rekla je Lana.

”Ovo što nam je Lana priredila je najljepši mogući adventski poklon”, rekao je mostarski gradonačelnik Mario Kordić.

”Hvala trenerima, roditeljima, cijelom timu, svima koji su bili uključeni u ovaj fantastični uspjeh”, poručio je Kordić te kroz šalu dodao: ”Ja mogu samo reći da ću zabraniti svima da spominju olimpijski bazen dok ga ne napravimo”.

”Potrudit ćemo se, radimo, razgovaramo, nisam sklon obećavati nešto što ne možemo i mislim da smo na dobrom putu da Lana i sve druge Lane imaju bolje uvjete”, poručio je Kordić.

Trener Damir Đedović imao je za Lanu samo riječi hvale.

”Ušli smo u finale i znali smo kad uđe u finale da može ostvariti dobar plasman. U seniorskoj konkurenciji očekivati medalju da osvoji djevojčica od 15 godina nismo mogli ni pomišljati, iako je ona odlično radila i imala odlične pokazatelje. I kad se dto dogodilo svi su više bili iznenađeni od nas. Ona je to iznijela profesionalno”, istaknuo je Đedović.

”Ovo je samo pokazatelj da smo na dobrom putu. U Sarajevu već sutra radimo trening, ide par dana oko nove godine i 7. i 8. siječnja idemo na pripreme van države”, rekao je Đedović.

Prije dočeka u Mostaru, Lana je svečano dočekana i u sarajevskoj zračnoj luci.

Podsjetimo, petnaestogodišnja Mostarka, jedna od najmlađih sudionica prvenstva, osvojila je brončanu medalju u disciplini ‘leptir’ na 200 metara na Svjetskom prvenstvu u Abu Dhabiju.

Na istom prvenstvu je nastupila u još jednom finalu – utrci na 100 metara leptir i zauzela 7. mjesto.

Inače, “Swimrankigs” je objavio popise najboljih plivača i plivačica po ostvarenim rezultatima, odnosno vremenima, za 2021. godinu u 25-metarskim bazenima, te  Lanu Pudar (15 godina – mlađa juniorka) proglasio najboljom juniorkom u Europi na 100 i 200 metara delfin, dok je druga na 50 metara delfin.