Duge jesenske i zimske noći nude pregršt tema za razgovore lokalnom stanovništvu. Iako se ona vremena kada bi se stari okupljali oko ognjišta, a mladi posjedali po zemlji da čuju što se ima za reći, čine kao daleka prošlost, i takve večeri povremeno ožive u Bosni i Hercegovini. Uz pandemiju i teorije što bi moglo biti u pozadini, uvijek aktualna tema je i Njemačka. Premda više nema, ili ih današnji naraštaji ne znaju ispričati, onih priča kao iz Miloševih “Legendi o rodijaku Ćipi”, i dalje je svima zanimljivo čuti što se događa vani, piše Večernji list BiH.
Ovih dana priča se o siromaštvu u Njemačkoj, koliko god to šokantno zvučalo, a stručnjaci na temelju podataka Saveznog zavoda za statistiku tvrde da je samac s neto plaćom od 1074 eura u toj zemlji siromašan. Primjerice, ako ste u Berlinu, za stan veličine 30 kvadrata plaća se oko 800 eura mjesečno. Ako se u tom stanu plati režija 130 eura (grijanje, struja, plin) i interneta 30 eura, već se dolazi do 960 eura troškova. A kad se tome doda odvoz otpada, čišćenje stubišta, održavanje dvorišta, prijevoz, spomenuta plaća od 1074 eura nestane dok si rekao keks i čovjek je već siromašan. A na rubu siromaštva se u Njemačkoj smatra i par koji ima dvoje djece do 14 godina i jedno iznad 14 godina, a nema prihode veće od 3007 eura.
Prema istraživaču spomenutih brojki Christophu Butterweggeu, značajno više starijih ljudi živi na ili ispod granice siromaštva. O tome je za Večernji list svojedobno govorio Srđan Šarenac, redatelj nagrađivanog filma “Bugarski san”.
– U Njemačkoj se siromašnom smatra ona osoba treće životne dobi koja prima mirovinu manju od 892 eura. Trenutačno je 16,6 posto ukupne populacije umirovljenika u Njemačkoj siromašno, među kojima je 60 posto umirovljenica. Istraživanja pokazuju da će doći do porasta i da će 2036. od ukupnog broja njemačkih umirovljenika njih 20,2 posto biti siromašno. Vrlo je teško preživjeti s 892 eura mjesečno, pogotovo jer je većinom riječ o populaciji koja živi sama. Samo stan u Njemačkoj mjesečno košta između 500 i 600 eura pa im preostaje vrlo malo novca za život, zbog čega su prinuđeni svakog tjedna ići po humanitarnu pomoć, gdje im daju nužnu hranu. Zato ih sve više odlazi u zemlje istočne Europe. Odlaze isključivo unutar Europske unije jer žele zadržati zdravstveno osiguranje – kazao je.
Ovih dana novinari Večernjaka razgovarali su s mladićem koji je BiH zamijenio spomenutim Münchenom na početku pandemije koronavirusa, a iskreno priznaje da dosta ovdašnjih ljudi tvrdi da bi teško došli u ovakvu Njemačku da su znali što će se s pandemijom događati, ali da bi išli u neke druge zemlje. Kaže da trenutačno vlada psihoza.
– Ovih dana gledamo Nijemce kako gomilaju zalihe goriva u svojim garažama, i do 200 litri. Mi koji smo podstanari nemamo gdje skladištiti, a meni je sreća da mogu pješice na posao pa se i ne brinem previše. Čak i prometni klubovi u Njemačkoj izdaju posebna upozorenja kako skladištenje goriva kod kuće može biti opasno po život jer zapaljive pare lako mogu izići iz rezervnih spremnika, ali nitko se na to ne osvrće previše. Razgovarajući s našim ljudima, mnogi priznaju da ne bi došli u ovakvu Njemačku da su znali na što će to izići u pandemiji. Međutim, nemojmo se zavaravati, oni koji su odlučili napustiti BiH, otišli bi negdje drugdje. Već sada se priča o otvaranju Švicarske za strane radnike i odlascima tamo. A nekoga od onih koji su dulje ovdje, možda i ova svjetska zbivanja motiviraju na povratak kući – zaključuje sugovornik.
wpDiscuz
