Brojnim potezima Merkel je doslovce servirala pobjedu SPD-ovu kandidatu Olafu Scholzu AFP
Angela Merkel povukla se u povijest. Vrlo je izvjesno da će novu vladu voditi socijal-demokratski kandidat Olaf Scholz, ministar financija i potpredsjednik u Merkelinoj dosadašnjoj veliko-koalicijskoj vladi.
Danas se čuje žal za njezinom vještinom kompromisa koja će nedostajati i u Berlinu i u Bruxellesu.
Tek će se vidjeti posljedice tih kompromisa i političkog inženjeringa moćne kancelarke, kako u Berlinu, tako i u Bruxellesu.
Jedna od posljedica potvrđena je odmah nakon prebrojavanja glasačkih listića:
njemačka politička scena potpuno je razmrvljena, s tendencijom slabljenja dosad nosećih političkih stranaka: CDU/CSU-a i SPD-a.
Među biračima do 30 godina niti CDU niti SPD više nisu najjače stranke, već su to Zeleni ili Liberali (FDP).
Uobičajeno je i rekla bih politički zdravo da nakon šesnaestogodišnje vladavine Merkeline CDU stranka izgubi izbore.
Ali nije uobičajeno da se stranka ovako strmoglavi kao CDU njezina izabranika Armina Lascheta i da izgubi od SPD-a koji je netom kao stranka bio na najnižim povijesnim razinama potpore, uz upitnu budućnost.
Svojim inzistiranjem na Laschetu kao kancelarskom kandidatu CDU/CSU-a, unatoč njegove iznimne nepopularnosti među biračima, Merkel je doslovce servirala pobjedu SPD-ovom kandidatu Olafu Scholzu.
Scholz je pak dobio glasove ponajviše na tome što izgleda ozbiljno i kao mogući kancelar.
A kao kancelar danas u Njemačkoj izgleda onaj koji se ne smijulji javno nad posljedicama poplave poput Lascheta i ne daje intervjue stojeći na glavi poput kandidatkinje zelenih Annalene Baerbock…
Olaf Scholz je (vjerojatni) kancelar s najnižom potporom birača u njemačkoj povijesti (ispod 26 posto glasova).
Unatoč tako niskom rezultatu, vjerujem da će prilično brzo složiti koalicijsku vladu sa Zelenima i Liberalima, tzv. “semafor“ koaliciju, jer im izborni rezultati nameću suradnju, novi izbori ne bi donijeli ništa nova, a i suglasni su načelno da su “zelene politike“ suština svih njemačkih (a time i europskih) politika.
Liberali i Zeleni su za čvršći stav prema Kini i Rusiji nego što je to SPD.
Ali najsporniji rusko-njemački projekt plinovoda Sjeverni tok 2 zapravo je gotova stvar, a odlučniji odnos prema Kini je opći trend među zapadno orijentiranim državama. Zajedničko je budućim “semafor“ koalicijskim partnerima i to što svi žele – viši EU. EU kao naddržavu.
Posljedice odlaska Merkel u političku mirovnu, a CDU/CSU-a u političku oporbu, u institucijama EU-a će se najviše osjetiti kroz pad utjecaja “pučana“ kao (dosad) najmoćnije političke grupacije i kroz kidanje dosadašnjih “pupčanih“ veza dužnosnika EK s Merkel, počevši od predsjednice EK Ursule von der Leyen.
Zato će i prije sljedećih europskih izbora doći do redistribucije moći od “pučana“ prema lijevim i liberalnim opcijama, ali izvjesno i do sve većeg jaza između politički lijevo-liberalne i konzervativne Europe, između onih koji žele viši EU koji je iznad država članica i onih koji žele više suverenosti država u EU-u, između stare Europe koja je sklonija federativnijem EU-u i nove Europe, kojoj je stalo do očuvanja suverenosti država članica, između bogatijeg Sjevera koji se zalaže za više financijske discipline i siromašnijeg i financijski ležernijeg Juga koji želi više financijske solidarnosti…
Dosad su spona za kompromise bili Merkel i njezini “pučani“ kao središnja politička grupacija.
No s odlaskom Merkel, s porazom CDU/CSU-a na njemačkim parlamentarnim izborima i ne baš osobitim izgledima da se kadrovski opustošena stranka brzo (do europskih izbora) regenerira i vrati birače, “pučani“ kao ključni instrument političkih kompromisa gube na snazi i značaju. A umjesto tih političkih kompromisa različite će opcije unutar EU-a povezivati financijske obveze iz Europskog fonda za oporavak poslije COVID-a.
Plasman tih sredstava u države članice u ciljane projekte (prioritetno “zeleni“ projekti) i menadžiranje obveza država članica u trošenju tih sredstava bit će za novog neformalnog šefa EU-a Olafa Scholza glavni instrument utjecaja na države članice, ono što je za Merkel bila politička potpora “pučana”.
Sam Scholz je kao njemački ministar financija bio jedan od kreatora koncepta Europskog fonda za oporavak pa je i vrlo kvalificiran za korištenje tog instrumenta u skladu s njemačkim interesima.
A kada proces krene, vjerojatno će na red doći i pitanje: zašto? Zašto je toliko racionalna kancelarka, kao što je bila Merkel, dovela CDU do najniže potpore u povijesti stranke, na poziciju bezličnog političkog centra? Zašto je bacila “prokletstvo“ nacionalizma (i gore od toga) i a priori izopćila iz sudjelovanja u vlasti svaku političku opciju desnije od tog imaginarnog “centra“ (primjerice AfD)?
- Zašto je oslabila “pučane“?
- Zašto je, u konačnici, svojim postupcima pripremila izbornu pobjedu Olafu Scholzu?
Zato, jer nacionalna Njemačka (više nikada) ne može biti gospodarica Europe.
Niti to može ostvariti političkim sredstvima.
No taj cilj može ostvariti anacionalna Njemačka, preodjevena u EU, i to ekonomskim sredstvima. “Zelenim” paketima.
Naši bi susjedi rekli: Merkel je žrtvovala CDU i “pučane” da bi otvorila vrata zelenom “nemačkom svetu“.
wpDiscuz
