Prema izvještaju koji je objavila organizacija “Bosnian Advocacy Center”, Republika Srpska je za lobiranje u Sjedinjenim Američkim Državama potrošila 40 milijuna KM. Analizirani su svi dostupni ugovori koje je Vlada RS potpisivala s različitim lobističkim kompanijama u SAD-u. Kakvu korist od toga imaju građani?
Prema podacima do kojih je došla organizacija, RS je za ugovore sklopljene sa 11 lobistickih kompanija od 2006. godine potrošila 39 milijuna KM. Pretpostavlja se da je ukupni trošak i veći s obzirom na to da lobističke kompanije ne prikazuju nepredviđene troškove u svojim ugovorima, prenosi BHRT.
Fondacija “Sunlight” je u svom istraživanju iz 2013. godine prikazala da je RS bila na 8. mjestu po ulaganju u lobističke aktivnosti u SAD-u. Ispred entiteta RS nalazile su se samo države poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, Njemačke, Kanade, Saudijske Arabije, Meksika, Maroka I Južne Koreje, a daleko iza RS ostale su mnoge bogate države.
Kako se navodi u izvještaju, višegodišnjim lobiranjem dužnosnici RS primarno su željeli osigurati prisustvo i umrežavanje među vodećim donositeljima odluka u SAD-u, ali i nižerangiranim za koje se nadaju da će jednog dana doći do Bijele kuće. Osim direktnog lobiranja i susreta s utjecajnim dužnosnicima, željelo se predstavljati RS kao entitet pogodan za investiranje. Osim što je teško primijetiti efekte uloženog novca teško je doći i do podataka službenih institucija RS o trošenju na takve aktivnosti, navodi se.
“To je stavka u budžetu koja postoji u proračunu kada dođe na Skupštinu, kroz stručne usluge se obično provuče kroz proračun. Ali mi ne znamo koji dio tog novca se troši na lobiranje”, kaže poslanik PDP-a u NSRS Jelena Trivić.
Činjenica je da je lobiranje legalno pravo i praksa i u drugim društvima, naglašava Trivić, no smatra da u slučaju RS nije postignut cilj.
“Možda se neki diskurs jače zaoštrava ali RS nije ništa bliža onome čemu oni teže, tj. neovisnosti, istupanju iz BiH nego što je bilo prije toga. Položaj RS u očima američke administracije se ništa nije promijenio, tako da se možemo reći sa sigurnošću da ta sredstva nisu adekvatno upotrijebljena”, kaže komunikolog Mladen Bubonjić.
Građani podijeljeni.
“Mislim da bi bilo bolje da su uložene ovdje u infrastrukturu ili za škole ili za nešto da se pomogne ljudima ovdje. Ima toliko stvari gdje bi se moglo uložiti ovdje;
Mislim da je to pozitivno u svakom slučaju bez toga se ne može opstati”, kažu neki od anketiranih građana.
U lobističkom procesu, navodi se u izvještaju, pokrenuto je Predstavništvo RS, koje provodi alternativnu vanjsku politiku. U isto vrijeme nije bilo sustavnog ulaganja u lobiranje za interese BiH koji se oslanjaju isključivo na stare simpatije.
“Nažalost dužnosnici u BiH su pali u zamku koju je upravo servirao Milorad Dodik da se lobiranje ne isplati i stalno se vade da je Milorad Dodik na crnoj listi SAD-a, a da je potrošio milijune maraka na lobiranje. To uopće nije istina. Milorad Dodik ne lobira za sebe već za RS i za desetljeća koji dolazi”, ističe Ismail Ćidić, predsjednik organizacije “Bosnian Advocacy Center”.
Iako je teško utvrditi direktne uzročno-posljedične veze u procesu lobiranja jer mnoge varijable nisu javno dostupne, u izvještaju se navodi da je jedan od postignutih efekata mehanizam koordinacije kojim su entiteti pa čak i kantoni dobili značajne uloge u vanjskopolitičkom odlučivanju u procesu pristupanja EU.
wpDiscuz
