“Ne, samo što je neki idiot od konobara puštao Thompsonove pjesme i uzvikivao ‘Za dom spremni’, ali je idućeg tjedna poslan kući”, započeo je.“Što se ostalog tiče, korektno sam prihvaćen, kao što bi prihvatili i svakog drugog stranca. Imao sam solidan smještaj i ne tako solidne cimere, jestivu hranu i to je to”, dodao je.
Neki korisnici upitali su ga i da opiše uvjete rada.
“Konobario sam i na početku sam, kao netko s malo iskustva, bio pod ogromnim pritiskom. Ne samo da zvuči pakleno, nego tako i jest”, rekao je.
“Restoran objektivno jest ozbiljan i u odnosu na većinu njih na otoku djelovalo mi je kao da će to biti preveliki zalogaj za mene koji sam imao samo dva mjeseca nikakvog iskustva u nekom malom baru u Beogradu. Po restoranima je masovno nedostajalo radnika, od kuhara i pomoćnika u kuhinji do šankera i konobara, a vjerujem da sam samo zbog toga i primljen. Na početku nitko nije htio sa mnom posebno raditi, bio sam prepušten sebi i pravio sam kardinalne greške koje sam kasnije ispravio. I to je to.”
Ispričao je i o smještaju u kojem je živio.
“Smještaj je bio korektan. Imali smo perilicu i sušilicu rublja, internet koji je doduše bio nestabilan, a hrana je bila sumnjive kvalitete. Za doručak smo svaki mogući dan imali krumpir i meso u različitim oblicima, što je stvarno krajnje čudan način da započneš dan. Ručak je bio na istu foru, ali to se već moglo istrpjeti. Isplaćen je svaki prekovremeni sat i tu stvarno nemam nikakve zamjerke, jedino što se plaća isto kao običan radni sat. Poslodavci su previše slatkorječivi, nisu željeli raditi sa mnom kao početnikom i pretežno su upućivali samo kritike. Kolege su bili dosta iskvareni nažalost”, napisao je.
Dodao je i da je dnevno dobivao oko 320 kuna bakšiša.
“Plaća je bila 1400 eura, imao sam jedan slobodan dan u mjesecu, okvirno oko 11-12 sati rada skoro svaki dan”, napisao je.
Dnevnik.ba
wpDiscuz
