Evo zašto turiste iz BiH ne vole na Jadranu: Ona sjedi na plaži i puši, a dijete joj vrišti

Ove sezone na nagovor prijatelja došao sam na sezonu u malo mjesto na Makarskoj rivijeri. Tamo smo stigli već početkom lipnja kada se i nije znalo hoće li sezona biti uspješna ili ne. Osobno mene to nije zanimalo, otišao sam nešto zaraditi, a istovremeno sam na početku moga rada bio često zafrkavan od kolega kako će na plaže navaliti moji sunarodnjaci s paštetama i dekama. Ljudi koji žive od turizma na početku su negodovali zbog zabrana na granicama, i većina ih kaže da su im gosti iz BiH i najdraži gosti jer oni dođu na more da se odmore i potroše. Za ovo vrijeme sam shvatio da to jeste tako, ali postoje oni koji svojim ponašanjem bacaju ljagu na sve turiste iz BiH.

Iako velika većina gostiju iz BiH spada u prvu kategoriju, ovi drugi su krivci zašto svi zbog njih trpe uvrede na društvenim mrežama, a svojim ponašanjem zgražavaju ostale goste na plaži koji su došli tu da se odmore u miru. Ovo je primjer koga sam osobno doživio prošli vikend i zbog čega se i sam stidim. Obitelj iz BiH je došla na jednodnevni izlet u mjesto gdje radim.

Automobil su ostavili na magistrali na mjesto koje ne služi parkiranju. Spustili su se do plaže i zauzeli kako mi volimo reći pola plaže. Gospođa je odmah podvila noge, zapalila cigaretu i prebirala po mobitelu, a dijete joj je prvo počelo plakati, a onda i vrištati. Ona se na to nije obazirala, a mnogima oko njih to se nije dopalo.

To je trajalo desetak minuta dok otac nije uzeo dijete i odveo ga u vodu. Kada su svi ušli u more počela je vriska kao da su pred svojom kućom, i to je neopisivo.

Kada je došlo vrijeme jela sve su izvadili na ručnike, od nutele, marmelade do onih razvikanih pašteta i kavada, pa i ful pribor za jelo. Sve to uz nadvikivanje i galamu. Shvaćam da svi ne mogu jesti u restoranima, većina ih donese sa sobom jelo, ali ljudi jedu diskretno nikoga ne uznemiravajući.

Velika većina gostiju iz BiH je normalna i poželjna su kao gosti, ali kada dođe samo jedna obitelj iz ove moje priče ispada da smo svi mi takvi, a to nije istina. Gledajući i slušajući ove kolegica mi je kroz šalu rekla da smo svi isti, a ja znam da njih puno tako misli i meni osobno nije svejedno.

More nije ničije i svi imaju prava da uživaju, ali ovima iz moje priče bih poručio da drugi puta potraže puste plaže i da ne kvare odmor drugima koji su došli da se opuste, a ne da slušaju plač, vrisku i galamu.

Pozdrav sa plavog Jadrana.

Posuski.info