Ana Širić, Hrvatica iz sela Kiseljak u Žepču 16. kolovoza 1993. godine izgubila je kćer, brata i roditelje. U pohodu snaga tzv. Armije BiH izgubila je: kćer Ivanu, djevojčicu od 13 godina, brata Florijana i roditelje, Katu i Franu Krezić. Pravdu i pravosudnu zadovoljštinu čeka 25 godina. U razgovoru za Dnevnik.ba Ana Širić iznosi potresna sjećanja na dan kada je izgubila svoje najmilije.
„Bože, dao si mi dobar križ, ali daj mi snage da ga nosim“, govori za Dnevnik.ba Ana Širić iz sela Kiseljak pored Žepča koja je prije 25 godina u jednom danu izgubila kćer, brata i roditelje.
U unaprijed planiranoj akciji snaga tzv. Armije BiH na selo Kiseljak kod Žepča, Ana Širić izgubila je četiri člana svoje obitelji – kćer Ivanu (13 godina), brata Florijana i roditelje, oca Franu i majku Katu Krezić.
Roditelji Ane Širić ranije su protjerani iz sela Golubinja nadomak Žepča te se smjestili u dijelu grada kojem je najmanje prijetila ratna opasnost. Selo Kiseljak nalazilo se tijekom agresije tzv. Armije BiH u neposrednoj opasnosti. Bila je to jedna od prvih linija bojišnice. Nekoliko mjeseci obitelj Ane Širić nije boravila u vlastitoj kući u selu Kiseljak. Izbjegli su preko rijeke Bosne, a Ana je dolazila kući u rijetke dane kada je najavljen prekid granatiranja ili sukoba. Tako je to bilo 1993. godine u kasno ljeto. Žepački kraj osobito štuje Veliku Gospu kojoj je posvećena crkva u selu Osova. Dan nakon velikog blagdana kojeg štuju Hrvati- katolici počinjen je zločin u selu Kiseljak.
U jednom danu izgubila kćer, brata i roditelje
„Muž i ja smo došli na Gospojinu u Kiseljak. Moji roditelji i brat bili su u drugim kućama u izbjeglištvu preko Bosne“, govori Ana Širić za Dnevnik.ba.
Njen otac tada je rekao: „Ako se još uvijek ne budemo mogli vratiti svojoj kući, možemo li živjeti s vams?“, pitao Frano Krezić kćer Anu koja je, naravno, odgovorila potvrdno.
„Onda ćemo doći ujutro, a ti nam ispeci paprike“, govorio je Frano Krezić.
„Tog 16. ujutro skupili smo se svi ovdje. Muški su rezali drva, imali smo motorku, to nam je jedan čovjek ranije iz našeg sela gdje smo bili dao, a moj tata me zamolio da nam donesem pavlaku od jedne gospođe, naše kume“, govori Ana.
Priča i kako u selu Kiseljak godinama postoji izvor Kiseljaka i da kruh načinjen s tom vodom bude savršen.
„Pogača fino naraste od tog kiseljaka, ništa drugo ne trebaš stavljati, prelijep je zaista bio, oko pola 8 ujutro oni su sjeli za veliki okrugli stol jesti. Mama, tata, brat i moji Ivana i Ivan , muž je bio na liniji, on nije bio s nama tog jutra“
Taj 16. kolovoz 1993. godine bio je jedan od rijetkih dana kada se u Žepču nije pucalo i kada su civili, izbjeglice u vlastitom gradu, poput Širića mogle barem na kratko posjetiti svoja ognjišta.
„Za tim okruglim stolom su jeli, sve su pojeli, jeli su, znaš kako naš svijet kaže, kao da im je to bilo zadnje“, priča Ana.
Nekada su Širići, kada se moglo, dolazili na brzinu svojoj kući u selo Kiseljak. Ivana, Anina kćer, uvijek je pitala zašto je majka ne vodi njihovoj kući nego ide sama.
„Oni bi bili dolje preko Bosne s mojom majkom u toj kući, nisam ih ovamo htjela dovoditi, nije bilo sigurno, nikada ne znaš kada netko može opaliti i da sve počne“, prisjeća se Ana.
Selo Kiseljak bilo je na prvoj crti bojišnici tijekom napada na Žepče, ali do kasnog popodneva tog 16. kolovoza 1993. godine ništa nije naslućivalo tragediju koja će uslijediti.
„Mi smo ispred kuće radili. Paprike, paradajiz sos. Te godine je povrće rodilo k’o nikad. Muški su pripremali ta drva, a Ivana je bila u kući, četkala tepih i pjevala“, priča Ana.
Prva susjeda obitelji Širić izgubila je dvojicu braće 13. i 14. kolovoza te godine. Ivana je pjevala. Njena majka Ana mislila je da će se pjesma čuti do susjednog dvorišta i da će se to shvatiti kao uvreda.
„Jedan brat joj je poginuo jedan dan, drugi brat drugi. A Ivana je pjevala u kući. Uletjela sam k’o da me struja stresla. Pa to su Lucijina braća, mislim se, da žena čuje, šta će pomisliti o nama“, govori Ana.
Kada je ušla u kuću, Ivana je četkala tepih, a njena duga, izrazito plava kosa kakvu nitko u obitelji Širić nije imao, obasjala je dnevni boravak.
„Govorim joj ‘Ivana bona, što pjevaš’, a ona meni odgovori: ‘ Pusti me mama, to je sve što ja imam“, priča Ana.
Kiša metaka
Govori i kako nije znala što bi joj rekla i da se samo okrenula i izišla u dvorište. Ubrzo je zaklala pijetla, a drugu kćer, Marinu, poslala da odnese kosti psu njenog strica u kući nekoliko metara ispod njihove.
„Radila sam u toj našoj šupi i odjednom su počeli metci letjeti, to je bila kiša metaka, dreka, vika, derali su se Allahu Ekber, svašta nešto, pa to je ružno pričati šta su govorili“, govori Ana.
Njena kćer Marina već je bila s rodbinom i drugom djecom, roditelji njenog supruga su prešli putem i bježali preko bara do rijeke Bosne koju su, potom, pregazili.
„U trenutku je počela pucnjava, mi smo ušli u kuću da se sakrijemo. Od moje druge jetrve su izveli oca i majku, dotjerali ispred kuće moje svekrve i još neke ljude, tjeraju ih da viču, da nama kažu da se izlazi iz kuća, ranije su vidjeli da smo unutra“, govori Ana.
Predložila je da iziđu samo ona, njena majka i kćer Ivana te da otac, brat i njen sin Ivan, ostanu u kući.
Onda je Anin brat rekao: „Izlazimo svi, ili nas zapalili ovdje ili vani, isto nam se piše, izlazimo svi, netko će preživjeti“.
Vojnici tzv. Armije BiH istjerali su ih ispred kuće – na put između Anine kuće i kuće roditelja njenog supruga. Zarobljeni Hrvati stajali su pred tom kućom neko vrijeme, a bošnjačko-muslimanski vojnici se „naduravali“ oko njihove sudbine.
„Jedan je govorio ‘treba ustaše odmah pobiti’, drugi ‘nećemo još’, onda su nas potjerali tim putem, držali noževe pod grlima nekim ljudima, netko ih je nazvao na tu radio stanicu i onda je počelo“, prisjeća se Ana.
Kiša metaka, kiša metaka, kiša metaka. Tri puta je ponavljala ove riječi u našem razgovoru. Njen sin Ivan je prošao neokrznut. Ni danas nikome nije jasno da Ivana nisu uspjeli pogoditi.
„Kad smo mi tu pali, Ivana se okrenula, pružila mi ruku i kaže ‘joj majko’, sve je bilo gotovo. Ivanu ništa nije bilo, a on samo viče“, govori Ana.
„Ubiše mi sestru majko, ubiše mi sestru majko“, prisjeća se Ana.
Ubojstvo djevojčice od 13 godina
Ivan je sestru Ivanu, plavokosu djevojčicu „staru“ samo 13 godina, mrtvu nosio na rukama. Ubrzo su došli i vojnici HVO-a i odnijeli ranjenu Anu Širić preko rijeke Bosne.
„Ivan je ostao ovdje, sklanjao je sestru. Ja ga zovem da idemo, da me strah da će i njega ubiti. On sam govori da mu neće sestra biti Mesić“, priča Ana.
Mesić je, inače, ranije ubijeni vojnik HVO-a nad čijim su se mrtvim tijelom iživljavali vojnici tzv. Armije BiH.
„Dopuzala sam do terase, Ivan je odmah išao u kuću, donosio zavoje, previjao me, mene su ranili u obje noge. Dozivao ga je i moj tata da mu pomogne, ali sve je bilo gotovo“, priča Ana.
Skupina vojnika HVO-a ubrzo je „vratila“ selo Kiseljak i zarobila bošnjačko-muslimanske vojnike. Međutim, snage tzv. Armije BiH za živi štit su uzele nekolicinu zarobljenih Hrvata i prijetili da će pucati u njih ukoliko HVO otvori vatru. Na koncu je dogovorena razmjena. Tijekom tih nekoliko sati, ranjena Ana prevezena je u sanitet u Bistricu, potom na Vinište preko mosta na Bosni i onda u Teslić u bolnicu.
„Naši su tada imali sporazum sa Srbima, iz Teslića su me odvezli za Banja Luku. To je bio ponedjeljak, srijedom su došli Ivan, moj muž i mužev brat u bolnicu. U Banja Luku su došli sa šahovnicom, naše table bile na autu, oni u uniformama HVO-a“, prepričava nam Ana.
Razmijenjena je u Novskoj. Međunarodni crveni križ vodio je razmjenu hrvatskih odnosno srpskih civila. Nakon toga je prebačena u Zagreb gdje se gotovo godinu dana neuspješno liječila. Ranjena je u obje noge. A ni 25 godina kasnije to se, jednostavno kaže, nije moglo izliječiti. „Oštećen živac i džaba. Bila je to infekcija kosti od metka, ne mogu nogu uopće vratiti, nemam osjećaj za nju, ne može to zarasti od tog metka, od udara, nikad to nije izliječeno“, govori.
Godinu kasnije, 1994., Ana Širić vratila se u selo Kiseljak i svoju obiteljsku kuću.
„Kad smo se mi vratili ovdje, gore na putu, ispod onog šiblja, dvije kantice neke pune čahura, eto, koliko su pucali na nas da je to ostalo toliko poslije godinu dana. A kad iz šume krenu vikati ‘Allahu Ekber’ to je bilo jezivo, pa odjekuje sve, malo je reći strašno“, prisjeća se Ana. Priča nam i kako je teror, zapravo, trajao od prvog dana.
„Eto, dokle to išlo, kada su istjerali naš svijet iz Golubinje odakle je moj pokojni tata u njegovu su kuću uselile neke izbjeglice. Tamo je bio zarobljen i onaj novinar Pero Topić neko vrijeme. Njega su isto maltretirali, to znam. A tata moj je imao psa i oni su na tu kujicu stavili krunicu i psovali ustaške majke, takvih je scena bilo koliko hoćete“, priča Ana. Bošnjačke su se izbjeglice, govori, iz kuće njenog oca mogle vratiti u svoja sela, ali jednostavno, nisu htjeli.
Uzaludne istrage – Haag je ostao nijem na zločin u Kiseljaku
„Nekad ’96. smo išli tamo, s našom policijom da se obavi ta deložacija, oni su se davno mogli vratiti u ta svoja sela, ali nisu htjeli. Mogli su se vratiti kada god su htjeli, ali sve je to smišljeno“, priča.
Za zločin u selu Kiseljak kod Žepča ni nakon 25 godina nitko nije odgovarao, a Anu su istražni organi, kako kaže, svih sudova svijeta, ispitivali još kada je bila u bolnici u Zagrebu.
„Toliko maltretiranja, katastrofa. Prvo sud u Žepču, pa smo poslije išli u Vitez, Busovaču. U Vitezu me neki Belgijanac istražitelj ispitivao, to je trajalo gotovo 24 sata. Prestrašno je bilo. Dva sam dana dolje išla i pričala, ali ništa“, govori Ana.
Belgijski istražitelj u ime Haaškog tribunala na kraju tog razgovora Ani je rekao: „Gospođo, zadnji sam put plakao kada sam imao 9 godina“.
„Probude te samo, živce ti protresu na maksimalno i nikad ništa. Koga srce ne boli, oči mu ne plaču. Znam da mene ne može razumjeti netko tko to nije doživio, osjetio. Jednostavno je to tako, što tebe ne boli i ako ti se nije desilo slično, ne možeš ni shvatiti. To je tako. A taj Haag, oni su se samo Hrvatima dobro narugali“, priča Ana.
Prije 4 godine istražitelji SIPA-e su boravili u selu Kiseljak. „Opet su zvali, govorili da ispituju, da će biti nešto. Jedan dan ispitivali mene, drugi dan sina. Prije tog su bili prije 2012. godine prvi puta kod nas“, govori Ana.
Nisu istražili ništa. Na kućnu adresu obitelji Širić poslali su obavijest 2014. godine kako je čovjek koji je zapovijedao tom akcijom umro 2013. godine.
„Što mi imamo od te informacije? On je rodom iz Maglaja, na Ilidži je živio, tamo je sahranjen. Ne znam svrhu jedne takve obavijesti“, govori Ana.
Istražitelj iz SIPA-e ponovno je te 2014. godine došao u selo Kiseljak. Ana je, po tko zna koji put, razgovarala, pokazivala mjesto na kojem se zločin dogodio. A automobilu, sa zatamnjenim staklima sjedio je netko.
„Izveo me gore, u jednom mi je trenutku rekao da je u autu čovjek koji je bio ovdje. To je bilo propadanje u zemlju. Užasan osjećaj“, govori Ana.
Sustavno ignoriranje medija
Sudbinama stradalih Hrvata u Kiseljaku nisu se ni mediji osobito bavili.
„Zadnji su put 1996. godine bili tu, htjeli su neki film snimati. Za sve ove godine nitko nije dolazio ovdje ni tražio nas, to kad pitate odnos medija, pa ne postoji odnos medija. U ratu kada je to bilo onda je HRT nešto objavio, to su mi poslije govorili naši koji su bili u Njemačkoj i vani negdje pa su gledali i to jednom ’96 godine“, govori Ana.
“Moraš oprostiti, ako ne oprostiš, ne možeš biti miran”
Svaki je dan, priča nam, s time i s tom unutarnjom borbom. „Moraš oprostiti zbog sebe, ako ne oprostiš ne možeš biti miran. To je bilo ovdje. U ovom dvorištu. Svaki dan ja s tim živim, i psihički i fizički“, govori Ana.
Naš razgovor Ana Širić zaključuje riječima: „Moje dijete, brata i roditelje ništa više ne može vratiti. Ali da barem odgovaraju oni koji su to naredili i počinili. Zbog pravde, da drugi shvate da ne možeš Hrvatima napraviti što hoćeš i tako nešto, a da ti se ne sudi. Da dođe jednom dan da netko za to odgovara. Iako, sve manje u to vjerujem“.
napali ste,ubijali ste i kad izgubite kmečite…to je cijena koju plaćate zbog agresije na BiH u UZP gdje u Žepču zajedno sa četnicima napadate ARBiH ,,,ustvari Žepče je držala četnička vojska a hrvati su bili samo maskote
Dignite spomenik oluji a dejton uzmite kao KurAn
Oluja je nastala tek poslije poraza HVOa u srednjoj Bosni i kapitulacije HRHB,kada je tuđman obavezan da prekine sradnju sa srbima u zajedničkoj agresiji na BiH..a bez Bihaća nikad nebi bilo Oluje,niti bi bilo hrvatske u granicama koje danas poznaješ
Ko o čemu, Muslimani o pobjedama
nije daleko vozuća tu bila
Vrsili ste agresiju na svim podrucjima gdje su zivjeli Srbi, Hrvati i Muslimani koji se nisu slagali s kreatorom islamske deklaracije, prevario je i Abdica u toj svojoj nakani da stvori damahiriju, doveo je borce iz arapski zemalja koji su izvrsili agresiju uz pomoc domicilnog stanovnistva, i sad ti isti ne priznaju BiH i njene zakone a niti mediji niti iko iz centrale to nece da prizna, a tu nije kraj podrivanje drzave nego na samrti kad je bio svjestan da nece ostvariti svoje snove prevarom Hrvata koji su mu posluzili kako bi se odcijepio od Juge drzavu daje u amanet stranom agresoru cime je pocinjem cin veleizdaje bez presedan, neka se casni borci arbih pitaju za sto su ratovali.
zijeeeev
https://www.icty.org/x/cases/prlic/tjug/bcs/130529_summary_bcs.pdf
poturčeni, hvala Mladiću za Srebrenicu, bar on nas je osvetio.
Sve presude su izlobirane i placene, jednog dana cemo znati i koliko, i sam tvorac islamske i linafo borac za cjelovitu bih, sjetimo se sela Ravnog i njegove reakcije da to nije kao njegov rat, a istovremeno stvara zelene beretke sto je vrlo interesantno, kao da isto nije u sastavu BiH, kaze da ono sto nismo ostvarili u ratu ostvarit cemo u miru. Na tom tragu se nastavilo s spletkarenjem i sminkanjem historijskih događaja u ratu, kad je to razotkrio ministar Leotar platio je glavom, i to se pokusalo prisiti Hrvatima. Na sve nacine se pokusava ovladati pravosudem i kreira se mantra o gradanima pri cemu taj isti gradanin nije svugdje jednak, primjerice u rajvosa ne mozes u restoranu narucit svinjetinu a sve je manje kafic i s alkoholnih picima, ulicama cesto defiluju ljudi i stil oblacenja koji ne bastini ovaj prostor.
Dakle ono sto se započelo u ratu udruzene i perfidno se s provodi u miru, po cesto visoku cijenu placaju svi gradani jer smo zrtve koje se moraju podnijeti po radi stvaranja damahirije.
Osude za UZP Genocid placene??!
Ne presjeda sudu u Hagu Gordana Tadic da se mozes nagoditi kao na pijaci…
Osude placfne?hihihihihi
mnogo smo jaki,jbg…
Rekoh vec a tebe debilu nemogu odolit kad te vidin…serem ti se u ta talibanska usta…
A sad dovi da ne bude tako
To isto sto su muslimani napadali na srpski bozic srpska sela oko srebrenice i tad su bili hrabre gazije a kad su popusili poslije onda help genocide civili. Isto kao sto je prije Ahmica bila Dusina, prije Doljana 2, Doljani 1 i Grabovica, prije Hera je bio Uzdol. Ko vas ne zna. Samo ste se u propagandi iskazali i sakrivanju vasih mnogobrojnih zlocina
Da ,tako su Srbi iz Jasenovca nspadalisela oko Jasenovca,ust.se udli u jasenovac i je.ali im ma.ku
Kmeci.
Krive smo u Jasenovac slali
Kaze mi Hrvat u Brckom,”nisam ja Hrvat ja sam Bosanac” Hihihi
Bosanac je nepismena osobo s minimalom razuma osoba koja potice iz Bosne.
Hrvat,Srbin ili tzv.bosnjak
Tako tip kaze ,”nisam Hrvat ja sam Bosanac”
Znam ja to ,znam ja koje ste vi zivotinje…
Aj ne prdi
Ubijena 2 fratra u Fojnici, opljackan samostan, ubijeni visoki oficiri hvo u Zenici i general u Bihacu, svi su se stavili na stranu odbrane BiH ali to nije bilo dovoljno kreatorima i pobornicima stvaranja etnicki ciste muslimanske bih, genocid izvrsnen u Bugojnu, izvrsitelji nagradeni visokim pozicijama, protjerano ne muslimansko stanovništvo jos u Varesu, Kaknju, samostan primjerice u Krakjevoj Sutjesci pretvoren u stalu i da sad ne nabrajam lokacije i mjesta a na stotine su gdje ste pobili i otjerati domicilnog stanovništvo. Danas jednako tako nastavljate unistavanje ove jadne napacene drzave, u svadi ste sa svima koji su prozreli vasu politiku.
Tako je…
Samo da vas pdsjetim da ste poturceni Srbi.
I ovdje kao u nizu mjesta svjedocimo zlocinima s genocidnih elementima gdje su se muslimani udruzili radi osvajanja teritorija koji su branili drugi od treceg, sad ignorisu te zlocine prikazujuci historijska desavanja posve na drugi nacin kako bi u miru ostvarili ono sto nisu mogli u ratu stvoriti drzavu utemeljen i inspirisanu po tvorcu islamske deklaracije, sad mogu svjedociti i uciti od talibana.
popi jednu praljkovaču
Praljak vas je razotkrio i ne samo on u zadnje vrijeme su svi progledali, izigravali stradalnike a s vremena na vrijeme i neke junacine a niste se u ratu pomakli niti jednog pedlja, rodbinu poslali u hr pa se okrenuli na dojucerasnje saveznike sve junak do junaka, rajvosa pokusavali u n slucajeva deblokirati a samo ste dobili po guzici svaki put, hr vas pomagala u svemu, dala vam oruzje, hranu, primila izbjeglice, ranjenike, obucavala vase snage, spasila Bihac (Srebrenice 2) i umjesto da bar kazete hvala vi konstruirane optužnice i bezocno lazete, gdje je tu etika i cojstvo na stranu da li nekoga volis ili ne, dno dna.
uvijek kad počnete šmrckati za Srebrenicom mi popijemo po jednu
A ti pojedi gofno ko sarmu pa nazdravi aljovaču.
Kako možete pisati sa ovim smradovima poturičkimPogledaj šta je eadila islamska govna i oni sebe nazivaju armijom majku im jebem poturičku
Je.ali su vsm ba.je ma.ku.,posebno u Srednjoj Bosni…😂
Prvo Srbin je.
Drugo Hrvat sam.
“Pravi” iz Hrvatske
Trece Serem ti se u grlo.
Kad ce druga runda?
Bolestan si idi se liječi.
Ocu sinko,cim mi ti kazes…
Ništa ti zdraviji nisi kad se na dr.komentarima slazes s “quatrom”
A prvo odvedi na ljicenje ovu svoju “raju” ..
Quatra,usu turčina i psycho saraya i još 10 anonimaca…
I jos jedna stvar.
Od nas ne ocekujte ni normalnost ni covcjecnost ni pomoc ni razumijevanje.
Svak sije kako je posija
Pomogli ste nam 93-ce 94-te.,toliko ste nam pomagali da krscanski sud vas osudi za UZP…molim vas nemojte nam vise pomagati.
Krscanski sud?
Cime se ti pucas?
O necemo.
To ti garantiram
Vidit cemo dokle cete. ..
Medunarodni sud u Hagu ?! Je li ovaj sud sto vi i srbadija pricate”kupljen parama od Arapske nafte da budu probosanski nastrojeni”?
Slusaj me talibanski idijote..
Procitaj stoko o cemu je clanak konju jedan.
Ne seri žrtvu 24/7
Ako si.iz Hr idi ganjaj Svabice na moru.sto ces na ovim sranju.od sajta!
A sinko iman ja godina za ganjanje ikog…
Sta sam uradija u ovom zivotu uradija sam..
A sta ces ti na ovom “sranju” od sajta?!
Izgleda da si starija osoba,roditelji su me ucili da postujem starije osobe,cak i te osobe nisu.cvjecke…
Aj ne takijaj
Može se i bez tako ružnih riječi , nemoj svatit pogrešno.. samo vas prijateljski molim.
Da bi prijateljski molio moras bit prijatelj.
Vi to vama sigurno niste
Nista nije ružno u ovom…
*nama
„Bože, dao si mi dobar križ, ali daj mi snage da ga nosim“, ovo “dobar” ovdje sigurno znači velik i TEŽAK križ. Nedo Bog nikome. Ne ponovilo se. Bome me je ko Bošnjaka (iako u ratu nisam učestvovo) stid kad pročitam da su Bošnjaci Hrvatima ili Srbima zlo nanosili. Valja zlotovorima na Ahiretu pagati bez obzira koje su religije i nacije.
Da Hrvati i Srbi su bili nevini potpuno ,zato jedni krivi za UZP a drugi za Genocid.,stvarno mi zao srbocetnika i bojovnika…
Tako razmišlja svaki razuman čovjek.
Jel ti quatro razuman?
S prgrdama ste tu negdje.
Ti se slazes s njim ne moj caca…
Smanji doživljaj , ne slažem s nit stobom niti sa ti tvojim kvartom..al da znate lanut znate.
Nisam vidia da njemu pametujes.
Aj mani me se…
Ne slazem se ja s njim da bi bio moj “quatro”…
Ok.
Armija BiH po poskoku izgleda po.ila sve Hrvate ,jeli ijedan Hrvat ostao ziv od Armije BiH!?😊
Tzv. armije bih, najmanje je armija svih zitelja bih.
Ratko nas je osvetio, neka mu je hvala za Srebrenicu!
Si hvala Titi sto je po.io ust.se u Bleiburgu…
Hrvati,jel vam jasno sa kakvim smecem ste vezali zastave?Cije ste bule i nakot cuvali po hotelima na Jadranu? I onda noz u ledja. Znate li sta se radi sa psom kojeg hranis i on te ujede za ruku?
Bojovnici i ce.nici su vezali zastave 92-ge.Pogledaj you tube datum juli 92 ,centar kiseljaka cet.ici i hrabri bojovnici piju piva zajednu i kazu “jeba.e bali.ama majku”
da znas da su bili u pravu i jedni i drugi.
Bili ste protiv nas i vi oni ,i poslije UZP i Genocida mi opstali,i ne samo to ,ima nas preko 50% u nasoj lijepoj i vjecnoj BiH.
Ništa to ne znači što vas ima ,zavrnu vam dotoke vas nema niđe..osvrnite se okolo sebe..alo