Kneževina Paganija, najstarija kneževina na prostoru današnje Hrvatske, prostirala se nekada do Rodoča na sjeveru a prema sjeverozapadu do Rame, na Zapadu do Omiša. Sjeverni dio Paganije zvao se župa Dalen i bila je jedina neprimorska župa. Pod tu župu pripadala je cijela današnja zapadna Hercegovinam uz Vrgorac , Metković, Rastoke.
Bila je to zemlja lađara i lađarica. Gusara i buntovnika. Zemlja Humska i Zemlja Paganija dvije su najstarije kneževine ovih prostora. Hrvati ih zovu hrvatskim kneževinama, Srbi srpskim, zbog tada naširoko raširenog pravoslavlja. No činjenica je da su u crkvama tog prostora bogomolje kršćana bile dvooltarne. Crkve bi počesto imale i pravoslavni i katolički oltar dok je najraširenija vjera bila panslavenska. Paganska kako ju zovu kršćani. Vjera stećaka, humskih biliga i staroslavenskih običaja s tragovima predslavenskog.
Humska zemlja (Chemlia) i Paganija (Narentania, Marinia) nikada nisu ratovale. Radi se o dvije srodne kneževine. Nekada bi bile ujedinjene u jednu kneževinu i opet bi se zvale ili Humska zemlja ili Paganija.
Taj prostor nije bio pod Hrvatskim kraljevstvom, iako se danas djecu uči da jeste.
Prostor je to kojem su poptuno oteli kulturu sjećanja. I Višeslavovu krstionicu. A Višeslav knez, bijaše otac Mihajla Višovića, vladara Humske zemlje, koji kao vladar većinski nekrštenog područja, svojedobno odbija čak i kralja Tomislava, u njegovom pohodu na Bugare, kada je na poziv Srba pristao da ide u rat s bugarskim carem. Mihael Višović, kako je imao dogovor sa Simeonom, bugarskim carem, koji mu je bio obećao osvojiti Mljet, odbija Tomislavov poziv za pohod na Bugarsku. Kasnije ga papinski legati spominju kao jednog od ravnopravnih vladara odanih Papi, koji biva pozivan na biskupske krundibe u Split, ravnopravno s Tomislavom.
Ženska posada HPD Prenj Mostar prvi put je jučer nastupila na Maratonu lađarica, natjecanju koje se održava tradicionalno svake godine sredinom kolovoza u Hrvatskoj, na rijeci Neretvi od Metkovića do Ploča.
Svim veslačicama u toj posadi ovo je bio prvi maraton, u ujedno su i jedina posada iz BiH. Cure iz planinarskog društva štapove za penjanje zamijenile su veslima i na cilj ovogodišnjeg Maratona lađarica stigle sedamnaeste. S djevojkama smo za Hrvatski medijski servis razgovarali prije i poslije utrke.
„Zadovoljni smo. Ostvarili smo cilj za ovu godinu. A to je da ne budemo zadnji s obzirom da prvi put sudjelujemo“, kazala je Mirela Babić jedna od ponosnih veslačica HPD Prenj Mostar.
Nakon utrke, na cilju u Opuzenu otkrile su nam kako su zadovoljne organizacijom na ovogodišnjem Maratonu za kojeg su se kratko pripremale. „Lađu smo dobili tek prije šest tjedna. Tako da smo imali malo sati treninga koje smo većinom odrađivale na Mostarskom jezeru i na Neretvi“, kazala je Ana Ančić.
Ističu kako će sada kada imaju svoju lađu povećati broj treninga i dogodine krenuti s intenzivnijim pripremama.
Veliku podršku kroz cijelu godinu imale su od muškog dijela ekipe koji su ih i na ovoj utrci pratili s magistrale biciklima i cijelim putem bodrili. „Imamo jako dobru suradnju s iskusnom posadom UL Metkovke koje su nam bile na raspolaganju za vrijeme priprema te su nam pomagali posebno u segmentu treninga na vodi, gdje je potrebno određeno znanje i iskustvo za usvajanje osnovnih tehnika“, govore nam veslačice.
Na stazi dugoj deset kilometara natjecalo se 18 ženskih posada. To je dosad najveći broj ekipa koje su sudjelovale u ovoj, iz godine u godinu, sve brojnijoj manifestaciji. Najbrže su bile Donjanke koje su obranile naslov prvakinja. Drugoplasirane su bile djevojke iz Zagreba – Nereide. A treće su u cilj ušle Sisčanke.
Piše: Ante Pejar, Hrvatski Medijski Servis
NAPOMENA: Autor teksta je student novinarstva Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru./HMS/
wpDiscuz
