Famozni Inzkov Članak koji se tiče zabrane negiranja genocida, a koji je podigao dosta veliku buku, do razine da se Srpska juče zakonodavno otcijepila od BIH, sada nakon izmjene, glasi zapravo ovako:
“Ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravosnažnom presudom u skladu s Poveljom Međunarodnog vojnog suda pridruženom uz Londonski sporazum od 8. augusta 1945. ili Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ili Međunarodnog krivičnog suda ili suda u Bosni i Hercegovini, a usmjereno je protiv grupe osoba ili člana grupe određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve grupe osoba ili člana takve grupe, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina“.
Upravo ovaj posljednji dio, koji glasi “i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju” dokaz je da netko u Sarajevu, naročito mediji ne čitaju što je napisano.
A da čitaju znali bi, da ovaj članak, nije ništa drugo nego potpuni pravni amaterizam. Tko god da je donio Inzku na potpis ovakav tekst zakona morao bi definitivno, koliko je danas, biti izbačen iz SDA. I morao bi mu se zabraniti upis u mlade perspektivne vehabijske frakcije, DF i GS, ma koliko god taj sutra to moljakao
Ako je bio cilj zakona sankcionirati negatore genocida, veličatelje presuđenih ratnih zločinaca i slično, ova izmjena zakona polučit će upravo suprotan učinak.
Ona omogućava bilo kome da javno negira zločin, da komentira presudu, izrazi nepošitvanje prema odluci suda, dovede u pitanje istu novim dokazima ili argumentima, ali da pri tome glasno i jasno izraži poštivanje prema žrtvi, odnosno pripazi da pri tome ne uvrijedi žrtvu.
Inzkov zakon zapravo stavlja pod kaznenu odgovornost samo na one oblike negiranja genocida, zločina i dovođenja u pitanje presuda sudova, koji u podtesktu imaju cilj vrijeđanja žrtve.
Ovakav tekst zakona naročito bi morao razljutiti Hrvate u BIH koji su navilkli sve ove godine gledati politički vrh u Bošnjaka kako javno veličaju zločince nad njima, i koji su se ponadali da nakon ovog Inzkovog nameta, više takvo nešto neće biti moguće. No upravo će sada tek biti moguće.
Naime, nitko više neće moći zaustaviti bošnjačkog nacionalistu Komšića, mladoturski SDA i cijeli DF i SDP da na grobu vojnog lidera El Mudžahida, Rasima Delića, daleko žustrije nego do sada drže počasne govore Rasimu u čast. Nitko neće sutra moći spriječiti Biseru Turković da Sakiba naziva herojem nacije.
Samo je pri tome važno da ne potiču direktno nasilje i mržnju prema Hrvatima i Srbima, i tom prilikom dok govore o čudu otpora tih arapskih islamista, domoljuba tuđih država, ne usmjeravaju mržnju protiv dva kršćanska konstitutivna naroda u BIH.
Kao što to čine običnim danima, u svom svakodnevnom političkom radu. Kada presude u Haagu koriste za bacanje javne anateme na cijele narode, kolektivizirajući krivnju. Čineći upravo suprotno od onog što je tražio Haag. Da se presude poštuju a krivnja individualizira.
Ukratko Inzkov zakon je negatorima zločina i divinizatorima zločinaca, samo pojasnio , da kada to čine, to trebaju činiti na strogo propisan način.
Šteta je što Inzko u zakon nije dodao, da je kazneno djelo negirati i očite no nepresuđene zločine.
Onda bi i negiranje genocida u Grabovici bio također kazneni čin.
Ovako bilo tko u BIH može reći da se u Grabovici nije dogodio genocid i neće biti osuđen.
Hrvati u BIH svakako su odlukama OHR-a, Barryevim amandmanima, Inzkovim Trećinama, sudskim presudama u Haagu, javno, opetovano, i višekratno, proglašeni nižom rasom nad kojom je dozvoljen izlov. Sudskim procesima, autobombama, vječnom anatemom.
Pa ako netko i kaže da u Grabovici nije bilo genocida nad tom istom nižom rasom, nije neki grijeh.To je jednostavno poštivanje dotičnih uglednih međunarodnih institucija. Haaga, OHR-a itd.
A genocid se u Grabovici jeste dogodio. No kako tamo nema ubijenih Bošnjaka nego su tamo ubijali Bošnjaci i Arapi u ime Bošnjaka, taj genocid nije jednostavno popularan. Zašto bi se BH javnost zamarala nekakvim genocidčićem, naročito ako taj, “genocid koji se nije dogodio” ruši sliku o antifašizmu ABIH, Čudu otpora i “Nama koji smo se samo branili”?
Doduše, ne treba griješiti dušu i govoriti kako nikada Inzku nisu bile važne suze hrvatskih majki. Istini za volju, on je jednom prilikom javno ustao u obranu dostojanstva hrvatske majke u BIH. Bilo je to kad su privodili Jerku Lijanovića na Trnu pred kamerama. I kad je mama Jerkina zaplakala.
wpDiscuz
