ZAŠTO IM JE TAJ NACIST TOLIKO VAŽAN? Tko je 66. čovjek zbog kojeg “naši” Franjevci riskiraju da 65 nevino pobijenih ne budu proglašeni blaženima?

U svim crkvama Hercegovske franjevačke provincije, pa tako i u onim Crkvama koje i danas stoje “friško odzidane” no i dalje okupirane i odstranjene od uprave Svete Stolice. iako su  imovina Vatikana, stoje lica 65 franjevaca + još jednog zanimljivog lica. Koje Franjevac nije.

Tužna su to vanvremenska lica nevino pobijenih fratara,možda jednog dana i blažena lica.

No bude li o njihovoj beatifikaciji skrbio Fra Miljenko Stojić, teško da će ikada biti.

Činjenice:

• Među tim licima  su i lica ljudi ubijenih u dubokoj starosti, na naokrutniji način, način na koji antifašizam ne ubija, nego zvijer,  koji sigurno nisu, sve da su htjeli, mogli biti od pomoći nacističkom režimu.
• Ubijeni su na pravdi Boga u zločinu komunista u Hercegovini. Zvjeri koji žele da se danas ogrnu koprenom antifašizma budući da su se komunizma zbog dodvoravanja Europi postidjeli.
• Dok su fratre komunisti ubijali smatrali su da se osvećuju zlu. Tako je fratar od 90 godina ili mladić pjesnik , fratar od 19 postao zlo i prijetnja.
• Drugi pak koji su ih ubijali, smatrali su, (baš kao i Pavelić do 1945.!) da ubijaju hrvatsku inteligenciju koja bi sutra mogla smetati “narodnom samoupravljanju” ili pak “arijevskoj vladi”.

No na tom plakatu je, kako rekosmo i jedno je drugačije lice.

Hladno. Osoro. Oholo. Lice zla. Ne lice “blaženo u Kristu”.

Lice je to oduvijek neposlušno provinciji. Lice koje se nije htjelo ni odijevati kao svećenik dok je bio na studijima u Zagrebu. Lice koje je izbacivano iz sjemeništa radi raskalašenog života. Lice za koje su uvijek trebala važiti drugačija pravila. Lice koje je pilo i bančilo do u sitne sate po Zagebu dok su mu se braća u sjemeništu molila.

Svojeglavo je to  lice Andrije Glavaša.

Lice sluge masovnog ubojice.

Čovjeka koji je zbog Pavelića i Hitlera rekao Ne Stepincu, ne Fra Leu Petroviću, provincijalu.

I u konačnici  Ne  Isusu Kristu i veliko “Da” Sotoni.

Klekni pred mene, i dat ću ti svu moć ovog svijeta kazivao mu je Pavelić u pustinji, kad ga je kušao, i on je ničice kleknuo.

To “Da” Zlu, izrekao je pred Pavelićem ustašku zakletvu. Sam njen tekst i čin predstavljaju raskid sa Kristovom Crkvom.

Ustaška “prisega”

Novi kandidat za primanje u UHRO (Ustaše) morao je nakon provjere položiti prisegu. Prisega se obično polagala u mračnoj sobi u kojoj su na stolu bili postavljeni križ, dva prekrižena pištolja i goli bodež. Ti su predmeti osvjetljeni dvijema svijećama. Kandidata bi se jedno vrijeme ostavilo da razmišlja u samoći, a nakon toga su u prostoriju ušla dva muškarca. Prvi “kum” i drugi vođa buduće terorističke skupine tzv. trojke.

Kandidat bi tada podignuo tri prsta desne ruke i izgovorio zakletvu:

“Zaklinjem se Bogom svemogućim i svime, što mi je sveto, da ću se držati ustaških načela i pokoravati se propisima te bezuslovno izvršavati sve odredbe Poglavnika, da ću svaku povjerenu mi tajnu najstrože čuvati i nikome ništa odati. Zaklinjem se, da ću se u ustaškim redovima boriti za izvojevanje samostalne države Hrvatske i sve učiniti, što mi Poglavnik naloži. Zaklinjem se, da ću jedanput izvojevanu hrvatsku državnu samostalnost i hrvatsku narodnu slobodu u ustaškim redovima čuvati i braniti. Ako se ogriješim o ovu prisegu, svjestan si svoje odgovornosti za svaki svoj čin i propust, ima me po ustaškim propisima stići kazna smrti. Tako mi Bog pomogao! Amen!”

Ne treba biti neke posebne teološke pameti pa zaključiti da je tekst ove zakletve sotonski. Da je njegovo izgovaranje i službeni čin izlaska iz Crkve. Naime netko tko se u mračnoj sobi, nad pištoljem i bodežom, Bogom kune, na služanjstvo Čovjeku, u ovom slučaju Paveliću, te se Bogom dalje kune da ga ovaj ima pravo ubiti ako prekrši prisegu, što će reći da priseže da Pavelić ima pravo počinti nad njim kršenje Božjih zapovijedi, nema više nikakvih dodirnih točaka s kršćanstvom.

Nakon tog je dobio posao u Pavelićevom ministarstvu. Bio je prvi do Budaka. Drugi do Pavelića. Treći s desna Ocu. Ocu Tame. Hitleru.

Zakletva nacizmu, pri čemu se svećenik zaklinje na provedbu rasnih zakona simbolički je trenutak kada Andrija Glavaš iz Drinovaca, potpuno raskida s Isusom.

Sluga Božji postaje sluga Pavelićev.

A Bog kojeg je do tada propovijedao i čiju je vjeru širio ne trpi drugog gospodara. Drugog Boga.

Bio taj na zemlji il na nebu.

Tim trenutkom Glavaš napušta Abrahamovu vjeru i mijenja je za vjeru arijevsku.

Vjeru bijelih lica i više rase.

Koja ima “sveto” pravo istrebljivagi niže rase. Srbe, Židove, Rome.

To bijaše naš “mučenik” Andrija Glavaš. Ljubimac naših i ovovremenih fratrizana.

Kako je moguće da unutar zidina Kristovih ckvi širom Hercegovine, u 21. stoljeću,  kada se zna koliko je zlo počinio nacizam, unutar zidova naših crkvi u kojima se ljudi mole Bogu  Ljubavi, za milost, za dobro u svijetu, za oproštenje grijeha,  stoji kao uzor, kao mučenik, kao nevinašce, lice čovjeka čiji je samo jedan potpis bio dovoljan za stotine smrti a dva  za tisuće.

Lice je to koje je imalo ruke, oči i savjest.

Lice koje je određivalo tko se smije prekrstiti na latinsku vjeru a tko ide u logore.

• Lice koje je protivno Kristovom pravilu ljubavi “Ne čini drugom što ne želiš da tebi drugi čini” činilo ono što ne bi htio da drugi njemu čini.
• Ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe za njega je prestalo vrijediti.
• Tko je prvi bez grijeha neka baci kamen na nju/njega za njega je prestalo vrijediti.
• Ne ubij , za njega je prestalo vrijediti.
• Ne poželi imovine bližnjeg svoga, za njega je prestalo vrijediti.
• Ja sam Gospodin Bog tvoj nemoj imati drugih Bogova sem mene, za njega je prestalo vrijediti.

I ono što je najvažnije s teološkog stajališta . Radoslav Glavaš počinio je takv grijeh za kojeg oprosta nema. Grijeh protiv Duha svetoga.

Grijeh protiv Duha Svetoga upravo je takav čin kojim čovjek posve odbija primiti oproštenje kojega je Duh Sveti nutarnji djelitelj, a pretpostavlja stvarno obraćenje koje Duh Sveti izvodi u savjesti. Kad Isus veli da se bogohulstvo protiv Duha Svetoga neće oprostiti ni u ovom ni u budućem životu, veli to stoga što je “neopraštanje” povezano s “ne-obraćenjem” kao svojim uzrokom. Riječ je o korjenitom odbijanju obraćenja…

Grijeh protiv Duha Svetoga počinja čovjek koji si prisvaja tobožnje “pravo” da ustraje u zlu, u bilo kojem grijehu, te tako odbija otkupljenje. Čovjek ostaje zatvoren u svom grijehu te sa svoje strane onemogućuje obraćenje, pa stoga i oproštenje grijeha koje smatra za svoj život nebitnima i nevažnima. To je stanje duhovne ruševine, jer bogohulstvo protiv Duha Svetoga onemogućuje čovjeku da se riješi okova kojima se sam okovao pa da se otvori božanskim izvorima očišćenja savjesti i oproštenja grijeha.

Djelo Duha Svetoga, koje teži k spasonosnom “dokazivanju grijeha”, nailazi u čovjeku što se vrze u takvoj situaciji na nutarnji otpor, na neku vrstu neprobojnog zida savjesti, na stanje duše koje se na temelju slobodna izbora okamenilo, a koje Sveto pismo obično naziva “tvrdoćom srca” (usp. Ps 81,13; Jr 7,24; Mk 3,5). U naše vrijeme tomu stanju odgovara gubitak osjećaja za grijeh…

Oni koji dopuštaju da im Duh istine “dokaže grijeh”, dopuštaju također da im “dokaže pravednost i osudu”. Duh istine pomaže ljudima, njihovim savjestima, da upoznaju istinu o grijehu, u isto im vrijeme pomaže da upoznaju i istinu o onoj pravednosti koja je ušla u čovjekovu povijest s Isusom Kristom. Na taj se način oni kojima je “dokazan grijeh” obraćaju pod djelovanjem Duha Branitelja i tako bivaju u određenom smislu izvedeni iz kruga “osude”: one “osude” kojom je “knez ovoga svijeta već osuđen” (Iv 16,11).

Obraćenje, u dubini svoga bogočovječjeg otajstva, znači kidanje svih okova kojima je grijeh okovao čovjeka u otajstvu bezakonja. One dakle koji se obrate, Duh Sveti izvodi iz kruga “osude” i uvodi u krug “pravednosti” koja je u Isusu Kristu, i to stoga što ju je on primio od Oca (usp. Iv 16,15), kao odraz svetosti Presvetog Trojstva. To je pravednost evanđelja i otkupljenja, pravednost Govora na gori i križa koji čisti savjest po krvi Jaganjčevoj. To je pravednost koju Otac daje Sinu i svima onima koji su s njim sjedinjeni u istini i ljubavi.

Tom se pravednošću Duh Sveti – kao Duh Oca i Sina – koji “dokazuje svijetu grijeh” u isto vrijeme i objavljuje i postaje prisutan u čovjeku kao Duh vječnoga života.

(iz Dominum et vivificantem, 46-48)

Ako su naši franjevci moralni ljudi, a vjerujemo da jesu, i ako im je Kristov nauk o ljubavi prema čovjeku, moralni imperativ koji stoji  iznad svega, pa tako i iznad njih samih, kako je moguće da nam nude njega i njegovu nacističku prošlost, naš sram i stid,  kao kršćansku sadašnjost?

Koliko su grijeha Radoslava Andrije Glavaša svjesni fratri, oni koji nas redovno upozoravaju na grijehe naše?

Na stranici Franjevci info u opisu  obljetnice smrti “mučenika” Andrije Radoslava Glavaša stoji da je bio pročelnik u Vladi NDH.

Ne stoji naznaka u “tzv. NDH”. Ne stoji u “vladi zla”. Piše samo Vlada NDH.

I taj akronim nije naveden s nekom odioznošću prema tom zlu režimu , ne napisaše  “bio je zaveden, ucijenjen, nasilno postavljen” nego tek kao da se radilo doista o hrvatskoj državi, kao da se radilo o nekakvoj stvarnoj suverenoj državi a ne zločinačkoj kvislinškoj služanskoj vladi Zlu koje je stajalo iznad nje. Kao da su taj podatak naveli s ponosom. “Eto širokobriješki samostan dao je i jednog člana Vlade u doba nacizma.”

Dolazi se do zaključka da franjevci nemaju ništa protiv NDH i da im je NDH u srcima.

I doista upitajmo se, koliko puta ste s oltara čuli govore fratarske u kojima osuđuju sotonsku Hitlerovu državicu? Državicu koja ubija svoju djecu, koja poklanja svoje otoke?

Koliko ste puta na misama čuli da neki fratar kritizira Pavelićev režim i naziva ga zlim, sotonskim, antihrvatskim?

— Jan Palach (@IurkovJan) February 15, 2021

Recite iskreno koliko puta ste čuli fratra da grmi onom žestinom na Pavelića kojom grme na Tita?

Zašto im je jedno Zlo “nebitno” a drugo bitno? Zar Pavelić nije ubijao svećenike, hrvatsku mladež, žene, djecu, prodavao hrvatsku zemlju?

Kako je moguće da se neki od njih pojavljuju i danas na sijelima s ustaškom ikonografijom premda znaju u koju tamu i bijedu nas je taj režim otjerao i koliko je kuća praznih ostavio? Kako nas je načinio narodom pobijenih očeva.

Franjevci.info ne navode da je Glavaš tamo u tu “milu vladu NDH” otišao protivno volji provincijala Fra Leona Petrovića koji je svim franjevcima provincije proslijedio Stepinčev naputak o zabrani ulaska u strukture vlasti tzv. NDH.

Ne navodi se ni Papina odluka o ekskomunikaciji iz reda i iz Crkve svih pripadnika klera koji stanu u službu nacističkih vlada Europe.

Naprosto navode da je bio fratar. A znaju da nije.

Da je umro odriješen i od svih sakramenata. Upravo prema odluci Svete Stolice.

No što znači Franjevcima odluka Svete Stolice? Što njima znači apostolsko Vjerovanje? Kako ih pozvati na odgovornost kada sami prkose Vatikanu već koje desetljeće? I dižu ustanke protiv Pape. Baš onako kako protiv sultana nikada nisu. Niti jedan put u 400 godina ropstva našeg naroda.

Ta oni su se obvezali Ahdnami i sultanu, tko je Papa? I otkud sad njega?

Kome fratrizani služe? Dobru ili zlu?

Netko će reći da oni nisu svi isti. Slažemo se. Postoje sjecikese, fratrizani interesdžije i ubogi siromašni i dobri fratri. No jeste li od tih malih , iskrenih fratara ikada čuli kritiku koketiranja fratrizanske vlastele s ustaštvom? S komunizmom?  S Osmanlijama?

Otkud im pravo da kritiziraju svjetovno kad unutar samih vlastitih zidina nisu u stanju istjerati zlo niti danas?

Podsjetimo, u kraju iz kojeg je Glavaš i danas u crkvi u Gorici, ckrvi otetoj od Vatikana u kojoj mise služi  civil koji manipulira narodom, koji  se lažno predstavlja fratrom i koji  bespravno oblači habet koji mu je Crkva oduzela, dakle u crkvi u koju Sveta Stolica nema pravo pristupa, stoji mural na kojem je višestruki ubojica i hrvatske djece, hrvatskih staraca i hrvatskih žena Rafael Boban. Ne samo srpske i židovske!

• Gje je svetost tog čovjeka pa da ga se diže na razinu svetohraništa Gospodinovog?
• Što im zaboga Boban  raditi pored lica Sv. Stjepana Prvomučenika ili pored lica Kristovog?
• Što je tim ljudima tamo?
• O kakvoj kolektivnoj patogenezi se radi?
• Pred tim licem se žene i krste. Pred Bobanom se Bogu mole. Sakaramentima svoje Nove  Crkve. Koja se odvojila od Rima. I nitko baš nitko iz kraja u kojem je stasao veliki A.B. Šimić da im kaže ljudi što činite? Iz kraja koji je u svijet nekada pronosio prosvjetiteljstvo, koji je Hrvatskoj poklonio ekspresionizam, u svijet danas šalju Rafaela Bobana kao vrijednost.
• U što smo se to mi pretvorili? Na koje razine dna i zablude smo pali?

Karijeru je isti taj Boban Rafael, s murala Crkve u kraju Radoslava Glavaša, počeo kao  četnik. Kao član posebne kraljeve garde. Potom je postao ustaša a onda i vođa Crne Legije.   Iako bi ju točnije bilo zvati Zelenom legijom, ili ISIL legijom, zbog njenog sastava i načina na koji su dekaptirali zarobljene Srbe u Podrinju. Uz povike Tekbir. Baš onako kako su to činili mudžahedini na Vozući i u Srednjoj Bosni.

Malo dalje prema Istoku, u Čapljini stoluje drugi štovatelj Radoslava Glavaša –  Božo Radoš, civil, manipulator i lažovčina. Čovjek u habetu koji također nema prava na habet. Drži govore pred svetim svetohraništem Kristovim na koje nema pravo. Sije oganj , maše mačem od jezika. Širi mržnju prema Svetoj stolici. Čovjek koji nije dio klera Svete Stolice, kojeg se Vatikan odrekao i koji svakodnevno šalje prodike i poruke novom Papi.

Slušaj đaka, slušaj bolan Franjo što ti ima reći naš Božo. A priprosta sekta u tome uživa. I drže ga kao sveca. Da ih pozove i kaže “ovog ubijte”, oni bi ubili.

Božo , koji je je bivšeg sv. Ivana Pavla II, Sotonom nazvao, Čapljincima je dobar.

• Doista što je s našim narodom?
• Đake narode čapljinski i grudski što je vama?
• Molite li vjerovanje apostolsko?
• Jeste li dio katoličke Crkve ili Crkve Glavaševe, Rafaelove i  Radoševe?
• Koristi li vaš Božo Dar Razuma Duha svetoga?  Ako ne On, koristite li ga vi, njegova pastva?
• I što je s našim dobrim fratrima, koji tvrde da nisu kao crkva Glavaševa i  Rafaelova?
• Zašto ne ustanu protiv tog zla?

U stanju su komentirati svaki dnevni događaj. COVID, Plenkovića, Komšića, Čovića, u stanju su se klanjati Ahdnami grliti se s Komšićem al o ovome niti slova.

• Zašto se bojite Zla?
• Zar niste misionari Svete Stolice?
• Zar niste dali riječ da ćete ginuti za vjeru svoju?
• Zašto nas ukopavaju u glavašizam?
• U radošizam? U glib kojem ne želimo pripadati?
• I vole li oni uopće svoju pobijenu braću?
• Ako da, zašto im retroaktivno fakturiraju grijeh Radoslava Glavaša? I tako umanjuju šansu da budu proglašeni blaženima?

U samom Ustavu današnje RH stoji da je nastala i u borbi protiv zla tzv.NDH jednako kao i u borbi protiv komunističkog jednoumlja. No ovaj dio Ustava RH u kojem stoji da je ona zapravo negacija NDH nekako se preskače.

Fratri i “Režimi”

Franjevci u BiH, napose u Hercegovini, tvrde da su kroz svu svoju povijest imali velikih poteškoća s vlastima. Ali one kojima su bili izvrgnuti pred kraj i prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata zasigurno nadilaze sve ostale.

Međutim, povijest nas uči da su fratri imali poseban status zaštite u doba Osmanske okupacije.  Status kojeg više i ne kriju. Imali su redodržavu u državi. I imali su protekciju kalifata. Branili su drugim redovima da se nastane u osmanskom kalifatu. Međusobno su se ubijali. Gušili su narodne pobune po naredbi bega. Gledali su godinama kako narod nestaje i i kako ga islamiziraju. Narodno sjećanje nisu zapisivali. Dopustili smo da postanemo narod izbrisane povijesti. Pobunu koju je podigao Don Ivan Musić protiv Turaka dočekali su s čuđenjem i oprezom.

U dobru su bili i sa carom Franjom i s kraljem Aleksandrom. Crna ogromna zastava na ljubuškoj crkvi sv. Ante u znak sućuti zbog kraljeve smrti, smrti službenog posljednjeg hrvatskog kralja, svjedok je vremena i tog odnosa.

Sin Aleksandrov bit će čovjek pod kojim će nastati Banska Hrvatska. Ona koju je režim tzv. NDH zbrisao s ozemlja. Banska Hrvatska danas je u RH ustavu upisana kao nešto pozitivno dok se NDH navodi kao negativnost. Stvaranjem banske Jugoslavije nastaje i prva bošnjačka republika. Drinska Banovina. S Bošnjacima u vrhu njene vlade.

Većih sukoba nisu naši fratri imali nit s Pavelićem. Štoviše neki su se odali njegovoj vlasti. Može se reći da su s tim režimom bili u najboljim odnosima iako broj fratara koji su bili članovi UDBA-e jako brzo nakon pokolja u Hercegovini, dovodi u sumnju i tu tezu.

Izložba Fra Yu Kult, početkom 90-ih, koje se danas stide, i kojiu kriju, također ljulja tezu o većoj bliskosti s Pavelićem.

U dobru su bili i s Titovim režimom. Kada se skinu oznake tajnosti sa svih arhiva u Beogradu bit će i to jasnije.

Prešućivanje ubojstva 65 hercegovačkih franjevaca

Jedna od poruka ovogodišnjih VIII. dana pobijenih hercegovačkih franjevaca eksplicitno ukazuje na prešućivanje ubojstva 65 hercegovačkih franjevaca. Naime, ni nakon 73 godine ti zločini se nisu rasvijetlili ni osudili. To je činjenica.

Stoga je više nego opravdano, da se danas u demokratskom društvu, moraju rasvijetliti sva nemila događanja te osuditi svi zločini. Ali isto tako ne pakovati pred oltar mučeništva one koji tu ne pripadaju.

Nažalost, ni nakon proteka 73 godine nikada se do kraja jasno i otvoreno nije priznalo što se zapravo dogodilo s hercegovskim franjevcima u Drugom svjetskom ratu i godinama poraća kada je komunistička represija bila naročito izražena.

• Jesu li ubijeni jer ih se smatralo kolaboracionistima režima?
• Jesu li ubijeni zbog Radoslva Glavaša?
• Jesu li ubijeni naprosto zato jer su komunisti tako osvajali gradove?
• Jesu li ubijeni zato jer se Tito bojao inteligencije koja ne bi bila pod njegovim nadzorom?

Komunistički totalitarni režim kroz skoro pola stoljeća ne samo da nije ni pokušao rasvijetliti te događaje već je naprotiv zabranjivao i progonio svaki drukčiji govor.

Išlo se i korak dalje tako da je nakon Drugoga svjetskog rata stvarana brojna literatura komunističkoga režima koja je na sustavan način kriminalizirala Katoličku Crkvu u BiH i posebice prešućivala zločine nad njom.

Osnovan je i “Dobri pastir” koji je potom vrbovao fratre koji bi radili za Tita, i na ideji odvajanja Crkve u autokefalnu crkvu jugoslavensku kojom ne bi upravljao Vatikan. Stoga od početnog šoka Međugorjem, komunisti jako brzo mijenjaju narativ, kad shvaćaju da Vatikan u Međugorju vidi zavjeru i laž. JAT otvara avio linije za turiste koji idu u Međugorje. U Somboru se preko noći tiskaju letci. Jozo Zovko se pušta iz zatvora i potiče  ga se da propovijeda ono na što Vatikan gleda nevoljko. Kreće rat s biskupom koji kulminira 90-ih njegovom otmicom. “Gospine” poruke u kojima prijeti biskupu i poziva ga da se mane fratara, koje potom poimenice imenuje, danas djeluju kao nestvarne. No prema tvrdnjama vidioca “Ona” ih je izjavila. Treba li dodati da svi fratri koje je “Gospa” štitila i najavljivala s njima velike planove u međuvremenu napuštaju poziv i žene se dok se za Tomislava Vlašića otkriva kako je napravio dijete časnoj sestri i da je to krio godinama. I u vrijeme dok je bio “duhovni voditelj” vidioca? Treba li navoditi da je vidjelica Marija priznala da je Vlašić od nje ishodio “Gospinu” izjavu u kojo tvrdi da je on živi svetac i da Bog s njim ima velike planove. Eto ima. Danas je izvlašten iz Crkve, osnovao je vlastitu, i tvrdi da priča s vanzemaljcima. Ima i ženu. I napravio je objekt svoje nove Crkve u Međugorju. Zašto naši vjernici ako tako slijepo vjeruju u ukazanja ne idu u njegovu Crkvu? Ta on je praotac Međugorja?

A jedan od takvih događaja o kojem govore članovi franjevačke zajednice u Hercegovini je i ubojstvo sedam franjevaca u Mostaru prije 73 godine i 12 ubijenih i spaljenih franjevaca u samostanu na Širokom Brijegu.

Iz Vicepostulature mučeništva kažu:

Za ubojstva hercegovskih fratara do danas nitko nije odgovarao. Do 2010. za pokolj hercegovskih fratara završen je provincijski postupak za mučeništvo. Međutim, biskupijski postupak za beatifikaciju nije još ni započet stoji u objava Vicepostulature.

Pri tome  njen glavni čovjek  Fra Miljenko  Stojić prešućuje najvažniju stvar:

• Kako da biskup pošalje u Vatikan zahtjev za beatifikacijom Radoslava Glavaša i time kompromitira Crkvu u Hercegovini?
• Nije li dovoljno pred Svetom Stolicom kompromitirana Hercegovačkim slučajem i otmicom biskupa 1996?
• Kako da biskup u kauzu stavi ime čovjeka kojeg se Crkva odrekla? Koji  je služio Zlu a ne Kristu.

Glavaš je kraj života dočekao kao sluga Zlog a ne Kristov vojnik. Kao Mučitelj a ne mučenik.

Ubijen je na  nakon suđenja.  Koje je sigurno bilo nepošteo. No ništa manje pošteno od sudova smrti kojima je Glavaš služio i  izručivao ljude. Ubijen je prijekim sudom Režima kakvom je i sam služio godinama prije toga. Data mu je čast da se brani. Da iznese svoju riječ.

Njegova nekadašnja braća, koje se odrekao,  ubijena su metkom u potiljak. Bez časti. Bez riječi. Bez prava na obranu. Jesu li oni platili njegovu avanturu s nacizmom baš onako kako je kćer Mile Budaka platila očevu?

Glavaš  je ubijen u Zagrebu , osuđen je kao ustaški doministar, ne kao fratar. U Zagrebu je i priveden. Nije priveden u Širokom jer nije niti bio u Širokom u doba komunističkog zločina. Nije bio sudionik Bleiburškog puta kako tvrde u Vicepostulaturi.

1. Zašto ga onda Fra Miljenko navodi kao 66. žrtvu hercregovskih fratara s kojima godinama nije dijelio sudbinu?
2. I kao žrtvu Bleiburga kada on nije napuštao Zagreb? Zato što oni misle da je narod glup i naivan? I da mu  se sve može podvaliti?

Postavimo si pitanje – da je u RH 1945. Vladu proglasio Mačekov HSS bi li Glavaš kao dužnosnik NDH bio osuđen?

Bi. Možda ne na smrt. Ali na dugotrajan zatvor svakako bi.

Netko je zaboravio da je legitimni i legalni vođa hrvatskog naroda Vladko Maček također od Pavelićeve okupacijske vlade bio utamničen u Jasenovcu.

Nešto nam ta činjenica ne smeta jer nas netko želi nagovoriti da Pavelićevu vlast priznajemo kao “legitimnu i hrvatsku”?

Netko je zaboravio da su ustaške vlasti Radoslava Glavaša po Glavaševoj Hercegovini ubijale hrvatsku inteligenciju prije samog Tita?

Zašto nemamo “postulature” u čast tih ljudi? Tko su bili ti ljudi? Zašto ne znamo imena hrvatske inteligencije koja je pobijena u Hercegovini jer je pisala protiv tzv. NDH?

Poglavito je ubijana HSS mladež.

Ljudi slobodnog duha za koje bi netko kazao da rade protiv Režima. Nestajali su preko noći. Prisilno bi bili mobilizirani potom bi se obiteljima javilo da su poginuli na frontu. Već na prvoj bojišnici.

O zločinima samih ustaša i SS divizija po Hercegovini također se slabo piše i govori. Jesu li 88 pobijenih Duvnjaka u jednom duvanjskom selu, djece, žena i starčadi koje je pobila SS divizija Prinz Eugen, uz pomoć Ustaša manje vrijedni Hrvati?

Je li Ivan Goran Kovačić kojij je ranjen na Sutjesci manje vrijedan hrvatski pjesnik?

Bi li u Gorici na muralu stajao A.B. Šimić da je poživio i poginuo na Sutjesci?

Zašto se u hercegovskom društvu iz “odaja ljubavi” održava kult nevinosti Pavelićeve vlasti?

I tko tu propagandu zla čini do te mjere da djeca po Kočerinu nose natpis “Crna Legija” na nogometnim turnirima?

Jesu li trgovci hrvatskom domovinom i našim sudbinama idoli našoj djeci?

• Tko je odlučio da oni to budu?
• Tko nam je iskopao tako grozne, slabe ideološke rovove i traži od nas da borimo iz njih unaprijed svjesni da su te bitke izgubljene a ti rovovi tehnološki prevaziđeni?

Tito je nastavio gdje je Pavelić stao.

Ubijao je Inteligenciju širom Jugoslavije. Hrvatsku, srpsku, crnogorsku, makedonsku, slovensku.

A kod nas se uporno Titovi zločini fakturiraju Srbima.

Jesu li onda Srbi pobili 65.000 Srba pred kraj 1945 i 45.00 poslije 1945 ili su to činili komunisti?

Jesu li Srbi pobili Srbe u kraljevskoj avijaciji, među kojima je bilo i jako puno i Hrvata ili to čini komunizam?

Kad ćemo ustati protiv onih koji nas truju Velikom Obmanom zvanom NDH?

Pokolj kao priprema za izbore

Za izbore koje je pripremao i koji su mu dani u zadatak od Sovjeta i Zapada, Tito nije htio imati živu oporbu. Niti u jednoj od republika.  I samo u tom kontekstu se trebaju promatrati njegove odmazde.

Ideološki Genocid koji je počinio bio je samo maleni dio njegove “predizborne taktike”.

Izbore je proveo “demokratskim jamama” a potom je proglasio jednopartijski sustav.

Što će reći da Jugoslavija koju proglašava komunizam u startu jeste genocidna tvorevina.

Politički provizorij u kojem je živima dozvoljeno hvaliti Partiju dok su buntovnici spremljeni pod zemlju.

No Glavaš nije ubijen poradi toga. Ubijen je kao što su ubijani čelnici njemačke nacističke vlade nakon brzih suđenja u Nunbergu. Kažnjen bi bio od svake vlade koja bi došla poslije njegove. I od one sovjetske i od one demokratske da je srećom takva došla na vlast u Zagrebu 1945. Žao nam je što je to bilo tako i što je on bio to što je bio, ali on je to bio. I radi pokoljenja koja dolaze na svijet u našu Hercegovinu, netko to treba jasno napisati.

Kršten je pod imenom Andrija no svećeničko ime bilo mu je Radoslav. Ni kršetnje u Crkvi Sv. Mihaela Arhanđela, Progonitelja Zlog , niti školovanje u prosvjetiteljskoj Francuskoj nije mu prosvijetlilo pamet i udahnulo dašak humanizma.

Glavaš Andrija i Leo Petrović dva su antipoda iste provincije. Dvije su krajnosti Hercegovine.

Jedan se prodao Sotoni drugi je ubijen jer je do kraja ostao  služiti Kristu.

Hercegovačka franjevačka provincija kada šalje Glavaševo ime uz Leonovo i 64 subraće, direktno ubija mogućnost da 65 hercegovačkih franjevaca budu proglašeni blaženima.

I oni to jako dobro znaju.

Zašto to čine?

Taj potez hercegovske provincije i šutnja apsolutno svih fratara o tom činu dovoljno govori u kojoj moralnoj hipokriziji se nalazi ova udruga građana. Koja nas u ratu s Vatikanom,  drži već pola stoljeća. Od početka Hercegovačkog slučaja. I ne staje.

No dobro je. “Popravljaju se”.

Da ne budemo samo kritični.

Recimo toliko su se popravili da biskupe više ne otimaju kao 90-ih , ne organiziraju udovice da biskupu pljuju u lice i kidaju mu križ oko vrata, po uzoru na jednog sveprisutnog profesora marksizma, doktora bošnjakluka iz Posušja,  ne govore javno da je Papa Sotona, ne rade nove murale s Rafaelom Bobanom po crkvama  a i oko stigmatizacije svih onih koji ne vjeruju u  jocker-zovi ukazanja , su se utišali. Naroćito otkad je Papa kazao da Gospa nije radnica u pošti.

Više ne progone fratre koji misle da je to sve oko Međugorja jedna velika obmana  Joze Zovke i ex fratra Tomislava Vlašića. Velikih zavodnka hodočasnica i sestrih časni. Obojice kažnjenih od Vatikana. Što se također krije.

Možda za koju godinu shvate da su za beatifikaciju poslali ime masovnog ubojice. Nadajmo se. I vjerujmo u to Možda.

Možda shvate i da je crkvu u Gorici potrebno osloboditi Zlog Duha. ponovno ju blagosloviti i vratiti joj Svetohranište nad oltar. A ustaškog krvnika iz nje maknuti.

Dat će Duh sveti i njima malo Razuma. Jednom. Valjda. Jer Milostiv je naš Bog.

I najveće zablude razotkriva.

Poskok.info