Što stoji iza Bakirovog vrtuljka?

U Mostaru u kojem je SDA kako tako preživjela Bakir je instalirao cirkus. Prvo je ubacio par bljuvača vatre, pokojeg žonglera, čovjeka s licem slona, ženu s brkovima i bradom, sijamske blizance i  nešto klaunova. Potom je instalirao ideju rotirajućeg vrtuljka. Naravno zaobilazno. Preko starog mađioničara koji dobro miješa karte – Heleza, koji uči trikove  po SDA kavama. A onda se folira pred matičnom strankom.

Bakir je do sada  uspio:

1. Narušiti odnose između Naše Stranke i SDP-a BIH čime direktno daje šanse SDA-u ponovno u Sarajevu. Koji je grad iznad gradova jel milijarde su ipak važnije od milijuna. Ključni Bakirov neprijatelj i takmac u budućoj utakmici nije Čović nego Konaković. Za iduće predsjedničke izbore treba mu oslabljeni Konaković. Sve snage će usmjeriti k njemu.
2. Prema međunarodnoj zajednici se SDA, nakon pance Sec. Pompea, brendira kao stranka rješenja a ne kao stranka čija ministrica veliča teroriste. Stoga će svoj ispad Bisera uskoro jako skupo platiti. Dok joj budu tražili novu pečalbu Bakirovi će mediji idućih tjedana udariti po Čoviću i nazvati ga čovjekolikom zlom, strojovođom nedijaloga koji ucjenjuje i Bošnjake i Hrvate. I maltretira Srbe. Izići će i pokoja emisija kako je HVO srušio Sabornu i Žitomisliće. Nikako Armija i HOS. Sebe će predstaviti kao nekog tko je podžao jednu “simpatičnu ideju vrtuljka”. Al eto UZP-ovci ju odbiše.
3. U budućnosti kada SDA krene na potpunu okupaciju Doma naroda Federacije suprotno svim presudama Ustavnog suda BIH, moći će govoriti – ono što ste odbili u Mostaru sada želite instalirati na razinu Federacije, želite da manjina ucjenjuje većinu, želite nas ograditi bodljikavom žicom,  sad vam rotacija odgovara. 

   Iako ta teza nema veze nit s ustavom nit statutom. nit građanskom logikom koja je na lokalnoj razini, niti s konsocijacijskom logikom koja je na federalnoj razini i čini samu jezgru Ustava Federacije i BIH,  Bakiru je HDZ.-ovo odbijanje ovog Helezovog trika, trebalo da sutra sa svojih medija može ponovno emotivno ucjenjivati. U šahu se to zove potez žrtve. U politici se to zove jednostavno varka. Zamamna magija majoroziacije dobija svoje nove politološke obrise. A u pozadini svega je samo otimačina.

Ukratko borba SDA svodi se na borbu protiv hrvatske izborne jedinice koja je od prvog dana zacrtana u Ustavu BIH.

Naime svatko onaj tko iti malo čita Ustav BIH i FBIH svjestan je da se bez hrvatske izborne jedinice ne može implementirati Ustav BIH niti Ustav Federacije. Ona je propisana , imanentna Ustavu ona je imperativ Ustava. Ona mora postojati da bi Ustav mogao funkcionirati. Svjestan je Bakir toga, zato se više ne bavi rušenjem Izbornog zakona nego će se prvenstveno fokusirati na rušenje Ustava. Budući da presude Ustavnog suda jasno upućuju na obvezu da se Hrvatima osigura pravo na hrvatski klub Doma naroda. A to pravo nemoguće je ostvariti bez ustavnog Izbornog zakona. Ustavan Izborni zakon nemoguć je bez hrvatske izborne jedinice. Ma kakva god ona bila. Teritorijalna, plutajuća, elektronska. Al je biti mora.

Ustav je nešto kao glavni software , operativni sustav na kojem funkcionira BH društvo. I SDA zna da je Ustav iznad svega. Pljuvati Ustav znači kockati se s teško građenim imidžom patriotske stranke. S kojim se SDA već predugo kocka. Do te razine da Srbi i Hrvati već dugo vremena djeluju kao proustavna koalicija u BH, nasuproto koje stoji protuustavni probosanski blok.

Ustav BIH , Dayton jesu  BH Windowsi. Operativni sustav po kojem funkcionira BH društvo. Hakiranje tog ustava jeste napad na poredak. Na mir.

Izborni zakon je podprogram koji se donosi tako da ispunjava protokole zadane u core programu. Daytonu.  On mora biti kompatibilan tom sustavu. Ne možete na Windowse instalirati Linuxov ili Mac-Os Izborni zakon niti datoteku koja nema “.exe” sufiks. Naprosto Dayton tu datoteku neće vidjeti. Potom će ona izazvati pomutnju u njemu. Kao što je trenutni Izborni zakon pomutnju i izazvao. Jer je naprosto nekompatibilan Ustavu.

Ako Izborni zakon nije komplementaran glavnom operativnom sustavu, Dayton-Windowsi štekaju. I to je baš svakom mladom  Amerikancu, navučenom na Windows-OS jasno osim izgleda Robertu Barryu. I pojedinim Ambasadorima. Koji su prohujali BH igraćom konzolom.

Izborni zakon je nametnut kao loš i nekompatibilan software. Koji uništava hardware BH igraće konzole.

Oni koji su ga nametnuli znaju da on nije kompatibilan s temeljnim operativnim sustavom BIH. Daytonom. BH Windowsima. I što oni čine? Da se glavni operativni sustav – Dayton – prilagodi podprogramu umjesto da poprave program koji šteka. Koji ne radi na Daytonu.

I tu je poanta cijele priče.

Bakir pokušava uraditi sve, ugraditi neke nove patcheve i crackove samo da izbjegne ugradnju originalnog podprograma koji se može neometano i funkcionalno posluživati na BH Windowsima.

Želi blokirati instaliranje Kompatibilnog OEM Programa koji se zove Ustavan Izborni zakon..

I taj Izborni zakon ne bi bio V2.0 nego V1.0.

Jer BH Windowsi nikada nisu imali šansu na sebi testirati kompatibilan Izborni zakon.

Kako se približava trenutak kada će se morati poštovati Ustavni sud, kada će se smjenjivati političari koji ga budu rušili, kako se približava zadnja majorizatorska kapljica rakije Željka Komšća, kako se nazire kraj  avanture majorizatorske SDA partije, sada već i partije koja je presuđena da je dala zapovjednika međunarodnih terorista, napadača na WTC, kako se nazire kraj njenih crpljenja  hrvatskih lisnica i hrvatskog  ustavnog prava u BIH, njeno divljanje po  hrvatskim klubovima Domova naroda na federalnoj i državnoj razini, kako dolazi moment kada  će politika SDA akindžija i “pripadničke demokracije” postati prošlost, SDA je sve napetija.

A dolazi naplata i za zlo koje su vojnici Armije BIH činili po SAD-u. I ne samo vojnici nego i diplomati.

Pljuje tako Bakir po svome jedinome rahmetli ocu. Sporazume koje mu je otac potpisao napada i vrijeđa. Naziva ih sovjetskim samo da se približi Amerima. A obruč je sve manji. Pljuje po stotinama tisuća mrtvih kojih bi bilo još više da ne bi ta dva mira. Ne spominje Lisabonski sporazum i kobnu pogrešku svog babe, kada je odbivši mir, pristao na godine i godine stradanja. Mir koji je bio daleko povoljniji za Bošnjake nego ovaj danas.

Pljuje po ostavštini svog ćaće njegov rođeni sin. Sve samo da se ne ispuni ono što je Alija poptisao. Vođen valjda logikom famoznog Hudejbijskog mira.

Koji je za svakog pravog islamistu iznad Daytona iznad Ustava i iznad Euroatlantskog puta.

A Hrvati samo traže da Bakir ispoštuje ono što je Alija potpisao. Nit manje nit više.

Ako to ne želi, ne treba vrijeđati, nazivati nas fašistima, UZP-ovcima, kolektivizirati stigmu zločina na cijeli bratski narod s kojim mu je rahmetli otac potpisao suživot i vojne akcije koje su dovele do kraja rata.

Ne treba nas vrijeđati više, nazivati ljudima koji ne žele Bosnu, koji su anomalija u svojoj zemlji i koji žele neke fašističke sustave. Valjda mu je jasno da  tim napadima na Hrvate direktno pokojnog oca napada da je potpisao dva fašizma. Washingtonski i Daytonski.

Oba Ustava su savršena. Samo ih treba poštovati. Niti jedan Ustav ne brani bilo kojem građaninu iz reda Ostalih da postane bošnjački ili hrvatski član Predsjedništva. Pa Komšić je to tri puta dokazao. Čovjek je iz reda Ostalih.

Oba su Ustava ujedno i građanska na svim razinama. Na lokalnoj, kantonalnoj, federalnoj i državnoj razini postoje građanski parlamenti. I Bakir to zna. Kao i to da uz njih postoji tek  jedan dom parlamenta na federalnoj i jedan dom parlamenta na državnoj razini  te Predsjedništvo BIH kao institucije reprezenti  triju naroda. I to je ono što Bakiru smeta. Osjećaj da na razini Federacije nisi okupirao sve klubove. (Javnost zaboravlja da SDA već nadzire klub Srba i klub Ostalih na razini Federacije i to smatra lijepom i patriotskom praksom)

Oba Ustava koja su donešena omogućuju suživot građanskog i konstitutivnog. Problem SDA je upravo u toj riječi – suživot. Žele živjeti kako rekoše “jedni s drugima” a ne jedni pored drugih. Pri čemu ovo “jedni s drugima” znači otimanje njih jednih i jedinih – nama drugima. Sjajnog li komšiluka.

Suživot prema SDA je donošenej odluka u Sarajevu bez potrebe da se bilo s kim bilo što usuglašava.

Magacineru se dakle ono što je potpisao njegov rođeni otac Alija čini malo. I kaže da se  osjeća kao da je u okovima. Tijesno mu je kaže. I vidi Hrvate kako Bošnjake ograđuju bodljikavom žicom. Hrvate koje SDA mediji svaki dan razapinju na desetinama medija. Hrvate koji su praktički cancelirani kao kolektiv u medijima Federacije. U samo par mjeseci suljava retorika jednog serijskog šizofrenog nasilnika nad majkama i suprugama, šizofrenika koij sam sebi šalje metke a potom se proglašava žrtvom, postao je službeni narativ nekada ugledne SDA.

Što bi rekao Alija danas na to da vidi kako mu sin gleda na svijet, i tko su mu postali učitelji?

Bakir Hrvate vidi kao smetnju do konačnog obračuna sa Srbima. Jer samo u potpuno ovladanoj Federaciji u kojoj SDA nadzire kompletnu Vladu Federacije, građanski i etnički dom, te 2/3 Predsjedništva i 2/3 diplomacije , tek dakle s tim omjerom snaga može se krenuti na Srbe.

Međutim Bakirov kompleks nije naš problem. To nije naš rat. To je isključivo njegov unutarnji rat. Rat samog sebe protiv ostavštine svog oca.

Možda se radi i o psihičkom poremećaju. Manična klaustrofobija? Napadi panike? Kompleks kasnog djeteta? Kompleks jedinca koji želi nadići oca? Nešto kao El Fatih prije udara na Constantinopol kojeg mu otac nikad nije uspio osvojiti. Ili pak puka  potreba da se osveti pokojnom ocu i sruši njegove ustave nakon što je čuo da ga je, iako je sin jedinac, ipak ostavio u amanet Erdoganu, nazvavši ga El Fatihovim sinom, kao i voljenu mu Bosnu zemljom El Fatihovih sinova?

Bit će ipak da je ovo prvo. Klaustrofobični manični poremećaj usljed prevelikog boravka u magacinu.

Želja za otvorenim i širokim dunjalucima i prostorima. Želja za Ekatarininom “zemljom za sve nas”. U kojoj je malo više nas a sve manje vas.

Želja za jahanjem “Prostorima džihada” kako je to nekad nazivao nasjrčaniji vojnik Armije.Koji je volio čupati hrvatska srca i ubijati hrvatske zaroljenike.  Koji je i danas srčan u  svojim tekbir govorima na obljetnicama. A tih na sudovima. Na kojima obično dolazi kao svjedok protiv svojih gazija. Samo da sebi spasi kožu.  Onaj koji toliko voli Bosnu da u svakom njenom većem gradu “Prostora džihada”  danas mora imati po jedan komforan stan.

Željan je Bakir nagledati se tijeh prostora. Iako prema Ustavu svi ti prostori su i njegovi prostori. Problem je izgleda što ih mora dijeliti s nama. Na korektan i pošten način.

A opet prostori su to na  koje baš On, miljenik očev, nije tako jurišao 90-ih. Slao je druge.

One za kojima Bisera danas plače. Koje herojima zove. One koji su najviše platili SDA divljanje.

I koje vojni vrh SDA danas šalje da padnu umjesto njih. I umjesto Bisere.

Kurbani nacije.

Ivan Šušnjar