Na Michaelu Karnavasu, iskusnom haaškom branitelju Jadranka Prlića, vidi se umor. Proces Hrvatima iz BiH trajao je nevjerojatnih devet godina, dobili su velike prvostupanjske kazne, RH je kriva za zajednički zločinački pothvat (ZZP), a žalbeni će proces potrajati tri, četiri godine!? Ovih dana sve su obrane bile u Zagrebu radi dogovora s Vladom RH.
Čime Hrvatska može pomoći u žalbenom procesu?
Hrvatska sada mora misliti na sebe i svoj interes.
Zašto?
Nakon oslobađajuće presude Stanišiću i Simatoviću u Haagu više nema nikoga iz Srbije i ispada da Srbija nije bila agresor. S povijesnog stajališta, trenutačno, Hrvatska je bila jedini agresor na BiH. A haaške presude mogu prerasti i u povijesne činjenice. Je li to istina ili ne, to je drugo. S pravnog stajališta mislim da je RH pravno izložena mogućoj tužbi BiH pred Međunarodnim sudom zbog agresije, kao i bujici pojedinačnih zahtjeva za odštetu. Da sam na mjestu hrvatskih vlasti, ovo bih shvatio vrlo ozbiljno, krenuo bih u konzultacije o strategiji i učinio sve što je potrebno da se spriječi ovakav scenarij.
Dokazi za drugi smjer
Vidite li u ovim presudama politički utjecaj?
Pokazalo se da su svi međunarodni sudovi izloženi političkim utjecajima. Ipak, mislim da su suci nezavisni, što naravno ne znači i da dobro obavljaju svoj posao. Na njihovo rasuđivanje utječe to što na dokaze i činjenice gledaju s humanitarnog, a ne pravnog stajališta. Pogledate li presudu šestorki iz BiH, barem dvojica sudaca tako su postupila i zanemarila sve ono što je obrana iznosila. Jedan od sudaca desetljećima je radio za UN, a tužiteljstvo je UN-ov entitet, UN-ovi su to ljudi. Drugi sudac također se bavio humanitarnim radom. Jedino je sudac Antonetti došao iz kaznenog prava. To je sigurno utjecalo i na naše mogućnosti. Sljedeći faktor jest neslaganje sudaca, koji čak nisu komunicirali međusobno. Bilo je, dakle, šokantno i za iskusne branitelje provesti pet godina u sudnici pod takvim uvjetima.
Hoće li žalbeno vijeće biti manje šokantnog sastava?
Na nama je da se nadamo kako će suci žalbenog vijeća obratiti pozornost na činjenice. Ne možemo očekivati da oni istražuju dokaze, nego im predočiti dokaze koji će presudu odvesti u drugom smjeru. Ako uspijemo na svjetlo dana iznijeti te dokaze, i suci će uočiti kako nije bilo ZZP-a. Tuđmanove namjere nisu bile komadanje BiH. Hrvatska je, kao nijedna druga zemlja, pomagala Bošnjacima, zbrinjavala izbjeglice, naoružavala i HVO i Armiju BiH. Pojedinačnih je zločina i etničkog čišćenja i nad Bošnjacima i nad Hrvatima iz srednje Bosne bilo, no ne u okviru zajedničkog zločinačkog pothvata koji bi naredila Hrvatska.
Svi govore engleski, ali…
Kontaktirali ste i s hrvatskom Vladom, očekujete li pravu suradnju?
Čini mi se da hrvatska Vlada sada shvaća da je izložena i da postoji zajednički interes. Najviše očekujem pomoć pri prijevodu presude od 2700 stranica, koja je napisana na francuskom. Nadam se da će Hrvatska uskočiti i prevesti je na engleski. Trebala bi biti zainteresirana pročitati što piše u presudi.
Koliko taj prijevod stoji?
Ovisno o broju prevoditelja, od 10 do 50 tisuća dolara.
No, i Tribunal će prevesti presudu s francuskog na engleski?
Da, ali kada. Obavijestili su nas da će engleski prijevod biti dovršen tek u lipnju 2014., a bosansko-hrvatsko-srpski (BCS) u rujnu 2014. To je nevjerojatno i govori o Tribunalu. Nikome od nas nije jasno zašto su suci, koji svi govore engleski, presudu pisali na francuskom. Toliko o fer odnosu.
Što još Hrvatska može učiniti?
Uključiti jednog od najvećih svjetskih eksperata, profesora s Yalea Mirjana Damašku. Želio je i prije pomoći, no hrvatska Vlada nije bila zainteresirana. Damaška ima velik ugled u SAD-u, a uvažavaju ga i u Tribunalu.
Vecernji.hr
wpDiscuz