Ugljični monoksid – nevidljivi ubojica

Ubojica iz prikrajka

Velika većina seoskih, a, nemojmo se zavaravati, i gradskih kućanstava, koristi peći na drva. Opasnost od CO-a prijeti nam i iz plinskih pećnica, automobila u garažama, nepročišćenih dimnjaka, uređaja na drveni ugljen, neispravnih ventilacijskih sustava – a posljedice su fatalne. Ugljični monoksid (CO) je plin bez boje, mirisa i okusa, a za razliku od nekih drugih plinova, ne iritira kožu. To znači da ga ne možete vidjeti, nanjušiti ili na bilo koji drugi način osjetiti, čime je CO i zaslužio svoj maligni pseudonim – nevidljivi ubojica.

Što je ugljični monoksid i kako dolazi do njegovog nastajanja?

Ugljični monoksid je (CO je kemijski simbol za ugljični monoksid i označava molekulu koja se sastoji od ugljika i kisika) plin bez boje i mirisa, ne iritira kožu. To su važne karakteristike obzirom da ga se ne može vidjeti, osjetiti njuhom, niti prepoznati na bilo koji drugi način osim posebnim detektorima s alarmnim sustavom. Ugljični monoksid nastaje nekompletnim izgaranjem, posebno krutih, tekućih i plinskih goriva. Ugljični monoksid stvara se sagorijevanjem tvari koje sadrže ugljik, a bez dovoljnog pristupa kisika, odnosno zraka. Uređaji na prirodni plin, tekući petrolej, ulje, kerozin, drva i drveni ugljen tako postaju proizvođači smrtonosnog ugljičnog monoksida.

Zašto je ugljični monoksid opasan?

Crvene krvne stanice (eritrociti), sadrže hemoglobin, kemijski spoj kojem je funkcija vezanje kisika u plućima i otpuštanje kisika u tkivima. Hemoglobin brže veže CO nego kisik. Ako je mnogo CO-a u zraku kojeg udišete, hemoglobin će brže postati zasićen ugljičnim monoksidom i neće moći vezati kisik. Efekt je sličan gušenju (također se radi o nedostatku kisika).

Što je trovanje ugljičnim monoksidom?

Trovanje je uzrokovano udisanjem ugljičnog monoksida. Svaki uređaj sa sagorijevanjem emitira ugljični monoksid. To su: mobilni uređaji za grijanje na propan, roštilji na drveni ugljen (drveni ugljen nikada se ne smije paliti na zatvorenom!), mobilni i loše ventilirani uređaji na plin.

Koliko ljudi strada od ugljičnog monoksida svake godine u Hrvatskoj?

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (www.dzs.hr) i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (www.hzjz.hr), u Hrvatskoj je 2003. godine 38 ljudi umrlo od trovanja ugljičnim monoksidom, od čega su 3 bila samoubojstva. Tablica 1. Broj umrlih od trovanja ugljičnim monoksidom (prema podacima Državnog zavoda za statistiku i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo)

Koji su simptomi otrovanja CO-om?

Simptomi su slični simptomima gripe, no bez povišene temperature. Radi se o sljedećim simptomima:

• glavobolja
• iritabilnost
• konfuznost
• nesvjestica
• oslabljeno prosuđivanje
• bizarno ponašanje
• kratkoća daha
• brzo disanje
• prestanak disanja
• bol u prsima
• mučnina i povraćanje
• abnormalni otkucaji srca
• brzi otkucaji srca
• nizak krvni tlak
• hiperaktivnost
• konvulzije
• koma
• šok

Mnogi ljudi s CO-otrovanjem zamijene svoje simptome sa simptomima gripe ili budu pogrešno dijagnosticirani kod svojih liječnika, što može rezultirati tragičnim i nepotrebnim smrtima. Ljudi koji su izloženi ugljičnom monoksidu prilikom spavanja ili su konzumirali alkohol, mogu umrijeti od otrovanja ugljičnim monoksidom i prije pojave simptoma.

Koja je razina CO-a opasna po zdravlje?

Posljedice izloženosti ugljičnom monoksidu ovise o koncentraciji CO-a i dužini izlaganja, kao i zdravstvenoj kondiciji osobe. Koncentracija CO-a mjeri se u dijelovima na milijun (parts per million = ppm). Izlaganje CO-u u koncentracijama 1 do 70 ppm ne mora uzrokovati pojavu simptoma, iako određeni srčani bolesnici mogu osjetiti bol u prsima. Kako se koncentracija CO-a penje i prelazi 70 ppm, simptomi postaju vidljiviji (glavobolja, mučnina, slabost). Na razini između 150 i 200 ppm, mogući su dezorijentacija, nesvjestica i smrt.

Što bih ja trebao/la napraviti ako opazim simptome izloženosti CO-u?

Ako mislite da ste izloženi otrovanju ugljičnim monoksidom, hitno izađite na svježi zrak. Otvorite prozore i vrata radi ventilacije, zatvorite sve uređaje na sagorijevanje i napustite kuću. Nazovite vatrogasce i izvijestite ih o problemu, a vi se javite svom liječniku. Mogli biste izgubite svijest i umrijeti ako ne poduzmete ništa. Kod javljanja liječniku recite mu/joj da sumnjate na otrovanje CO-om. Prije nego što ponovo pustite sumnjivi uređaj u funkciju, neka ga profesionalac pregleda i ustanovi kvar.

Tretman na licu mjesta: osobu je potrebno iznijeti na svježi zrak i provjetriti prostoriju. Odmah pozovite hitnu pomoć. Potrebno je primijeniti umjetno disanje ako je osoba prestala disati.

Prije nego što zovete hitnu pomoć utvrdite sljedeće: pacijentovu dob, tjelesnu masu i stanje u kojem se nalazi te koliko dugo je osoba bila izložena ugljičnom monoksidu.

Što očekivati na hitnom odjelu u svrhu liječenja? Primjenu kisika, monitoriranje vitalnih znakova, primjenu lijekova, moguć tretman u hiperbaričnoj komori.

Prognoza – Ako se osoba oporavlja, taj će oporavak biti spor. Ovisno o razini izloženosti ugljičnom monoksidu i vremenu izloženosti, moguće je i trajno oštećenje mozga. Ako osoba nakon 2 tjedna i dalje ima oštećene mentalne sposobnosti, mogućnost kompletnog oporavka malo je vjerojatna. Čak iako je osoba nakon tretmana u dobrom stanju, moguća je pojava mentalnog oštećenja unutar prva 2 tjedna.

Kako prevenirati otrovanje ugljičnim monoksidom?

Pobrinite se da su kućni uređaji instalirani u skladu s preporukama proizvođača i lokalnih graditeljskih uputa. Preporuka je da ih instaliraju profesionalci. Potrebno je godišnje provjeravati sisteme za grijanje, uključujući dimnjake i ventilacijske sustave te ih servisirati. Inspektor bi trebao provjeriti dimnjake i otvore zbog mogućnosti blokade, korozije, parcijalne ili kompletne nepovezanosti dijelova ili gubitka dijelova.

Jeste li čuli za detektor ugljičnog monoksida?

CO-detektori/alarmi dizajnirani su tako da se aktiviraju prije nego se postignu potencijalno opasne koncentracije CO-a. Obzirom da iz razumljivih razloga ne možemo reklamirati, a želimo Vas informirati o dostupnosti detektora ugljičnog monoksida na hrvatskom tržištu, preporučamo Vam sljedeće: u tražilicu na hrvatskom utipkajte “detektor ugljičnog monoksida” i pritom će se u rezultatima izlistati nekoliko proizvodnih firmi. Cijene se kreću od cca. 500 kuna za kućanstva do cca. 3000 kn za profesionalne detektore, npr. industriju i slično, no koji se istovremeno mogu postaviti i u domaćinstva. Preporuka koji izabrati nije laka (osim, naravno, financijske), no osim cijene, posebno obratite pažnju na sljedeće: raspitajte se na koliko se ppm (parts per milion – opis gore) uređaj aktivira. Što je uređaj senzibilniji, to će se i ranije aktivirati te vam pružiti bolji osjećaj sigurnosti.

Kako instalirati CO-detektor?

CO-alarme potrebno je instalirati prema uputama proizvođača. Proporuke CPSC-a (US Consumer Product Safety Commisision) glase da je jedan alarm poželjan u predsoblju i u svakoj spavaćoj sobi unutar stana. Detektore je moguće uključiti u utičnicu ili postaviti visoko na zid, obzirom da se CO dobro miješa sa zrakom. Ništa ne smije prekrivati detektor.

Što učiniti kada se alarm oglasi?

Nikada ne ignorirajte alarm. Nazovite vatrogasce i ODMAH se evakuirajte na svježi zrak – van kuće/stana ili kraj otvorenih vrata/prozora.

VAŽNE NATUKNICE:

• Ne koristite plinske uređaje ili plinske pećnice za grijanje domova
• Ne koristite kampersku opremu (pećnice, lanterne, roštilje na drveni ugljen) unutar svojih domova
• Nemojte koristiti uređaje na plin unutar svojih podruma, garaža ili drugih zatvorenih prostora, čak i ako su vrata ili prozori otvoreni, osim u slučaju da je oprema profesionalno instalirana i ventilirana
• Nikada ne otvarajte uređaje na plin na otvorenom, ako se ispušni plinovi mogu ventilirati u zatvoreni prostor (na primjer ispod balkona ili prozora)
• Nikada ne ostavljajte motor da radi u zatvorenom ili parcijalno zatvorenom prostoru, poput npr. garaže